Zadatak Koalicije za REKOM je utvrdjivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava, a ne sudjenje i presudjivanje. Te činjenice će biti prezentirane Vladama i Parlamentima Država regiona, a na njima je da eventualno procesuiraju utvrdjene zločine. Bit će to težak, možda Sizifov posao. Vrijedi pokušati, ne samo zbog žrtava stradanja i njihovih porodica, već i zbog budućih generacija. Bez toga, plašim se da su nam djeca osudjenja na nove mržnje i ratove, koje ćemo im ostaviti u amanet. Žrtve rata na nemir, čak u grobu, ako ga imaju. A mnogi ga nemaju, upravo iz razloga što se Vlade novonastalih Država plaše suočenja sa prošlošću.

Sasvim obična, pomalo nostastalgična priča, o: Karveru i Banji, Ribnici, topolama, kupanju i „raftingu“, Podgoričkom sjeveru, Gorici, kao pisti za trotinete...

Završeni su još jedni izbori u Crnoj Gori. Pobjedili su kao uvijek, oni najbolji. U Crnoj Gori uvijek pobjedjuju najbolji.

„Svjedoci“ – skoro uvijek lažni, su uvijek tu, da potvrde laž

OSNOVANA SUMNJA da je tadašnji i sadašnji Premijer Crne Gore, Milo Djukanović, odgovoran za deportaciju i smrt neutvrdjenog boja Bošnjaka 1992.godine, najmanje njih 80.

Vazda nam malo bilo

Upozorenje, objavljenje fotografije su potresne i teške

Jedno od takvih, slučajnih iskustava desilo mi se upravo. Bio sam Djeda mraz u vrtiću, za oko 100 djece, sa svojih 45 godina.

I pored toga što ste svjesni da ste negdje grešni (ovo neplanirano ispade stih), a savjest vam ipak nalaže da se pobunite, najdobronamjernije pokušate da ukažete na loše strane vlasti, društva u kome živite, spremite se da prihvatite javni linč i epitete tipa„ izdajnik, plaćenik, mrzitelj Države, anticrnogorac, dežurni kritičar, isfrustrirani kvazientelektualac, polupismeni-umišljeni Don Kihot...

Džaba su podanici živjeli sve gore i gore, džaba su ginuli za drugog kralja, mada stvarno više su ubijali, pljačkali i silovali nego ginuli, džaba su uočavali da prinčevi više nijesu onakvi kakvi su se predstavljali kada su ni krivi ni dužni i bez pedigrea postali prinčevi. Džaba su uvidjali da zemljoposjednici i velikaši postaju uglavnom ološ i ljudski talog prethodnih vladara, nekdašnje sitne, najčešće loše zanatlije, bezemljaši, pljačkaši, kockari, prostitutke...