Nedovršena bajka za odraslu djecu

Objavljeno: 06.11.2008, 10:15h

Džaba su podanici živjeli sve gore i gore, džaba su ginuli za drugog kralja, mada stvarno više su ubijali, pljačkali i silovali nego ginuli, džaba su uočavali da prinčevi više nijesu onakvi kakvi su se predstavljali kada su ni krivi ni dužni i bez pedigrea postali prinčevi. Džaba su uvidjali da zemljoposjednici i velikaši postaju uglavnom ološ i ljudski talog prethodnih vladara, nekdašnje sitne, najčešće loše zanatlije, bezemljaši, pljačkaši, kockari, prostitutke…

Džaba su podanici živjeli sve gore i gore, džaba su ginuli za drugog kralja, mada stvarno više su ubijali, pljačkali i silovali nego ginuli, džaba su uočavali da prinčevi više nijesu onakvi kakvi su se predstavljali kada su ni krivi ni dužni i bez pedigrea postali prinčevi. Džaba su uvidjali da zemljoposjednici i velikaši postaju uglavnom ološ i ljudski talog prethodnih vladara, nekdašnje sitne, najčešće loše zanatlije, bezemljaši, pljačkaši, kockari, prostitutke…

Piše: Zipp

 

Bilo jednom, u jednoj dalekoj, maloj, lijepoj zemlji.

U toj zemlji vladao je jedan kralj koji je na presto došao veoma mlad, kao princ. Ni sanjao nije da može postati nešto više od običnog, prosječnog podanika te čudne i lijepe zemlje. Bio je sasvim običan, kao i drugi podanaci, možda malo više izložen društvu podanika koji su bili skloni prestupima, pa bi se prije moglo nadati da će i on možda  postati prestupnik. Ali, kao u svakoj bajci, sklopom ne baš bajkovitih okolnosti postao je princ, docnije i kralj. Onako običan, što je bio u svemu, od oblačenja do izgleda, najednom je postao lijep, pametan, neobičan, omiljen princ u očima svog naroda. Vladao je zajedno sa drugim mladim, brkatim, pomalo smiješnim čovječuljkom koji bi se u najgoroj bajci teško mogao nazvati princem a koga su podanici podjednako voljeli. Njihovo drugarstvo je preraslo u najčvršće prijateljstvo, kumstvo, skoro pobratimstvo. Bez "plave krvi", bez dvorskih manira, bez imalo znanja vladanja, čak malim posjedom, a ne cijelim, iako malim kraljevstvom, dva princa zavladaše na opšte zadovoljstvo naroda. Kralj susjedne, veće i bogatije zemlje ih je izabrao za vladare, promovisao u male prinčeve. U početku oni i nijesu baš pravo vladali, više su simulirali da vladaju. Slušali su većeg kralja, onog susjedne-veće zemlje,  na opšte zadovoljstvo svojih podanika koji su voljeli svoje mlade prinčeve samo kao poslušnike velikog kralja, koji je imao pretenzije da postane Car. Ovaj kralj, koji je postavio mlade i nemušte prinčeve, od početka vladavine je imao povremenih problema sa svojim podanicima. Znali su da se pobune, pokušaju da ga svrgnu. Postavljeni prinčevi u svojoj kraljevini, nikad. Oni su vladali onako kako nijesu znali i kako im susjedni kralj naloži.

Kao svaki kralj koji želi da postane Car, kralj susjedne zemlje je krenuo da osvaja okolne zemlje. Prinčevi su ga, normalno, slijedili u njegovom naumu, gurali svoje podanike da se bore protiv podanika drugih zemalja, kako bi susjedni kralj postao Car. U ratovima, uglavnom krvavim samo po podanike okolnih zemalja, podanici male, lijepe zemlje su pjevali ode kralju susjedne-veće zemlje, a ne svojim prinčevima.  Ali su njih i dalje beskrajno obožavali.

Džaba su podanici živjeli sve gore i gore, džaba su ginuli za drugog kralja, mada stvarno više su ubijali, pljačkali i silovali nego ginuli, džaba su uočavali da prinčevi više nijesu onakvi kakvi su se predstavljali kada su ni krivi ni dužni i bez pedigrea postali prinčevi. Džaba su uvidjali da zemljoposjednici i velikaši postaju uglavnom ološ i ljudski talog  prethodnih vladara, nekdašnje sitne, najčešće loše zanatlije, bezemljaši, pljačkaši, kockari, prostitutke…

Kralju susjedne zemlje je išlo sve gore i gore. San da će postati Car polako se topio. Umjesto da proširi kraljevstvo na susjedne zemlje, gubio je svoju. U takvoj situaciji, jedan od dva postavljena princa male zemlje, vidjevši njegov skori pad, potraži mentorstvo dalekog Cara nad Carevima. Car nad Carevima je imao svu moć ovoga svijeta. Bio je ohol ali pametan, beskurpulozan a lukav, prividno jak kao Baš-čelik. Car sa najmoćnijim topovima, sa najviše zlata na papiru, najviše uticaja, sa  najjačom vojskom. Drugi, pomalo smiješni, brkati princ se ne snadje. Ostade uz gubitničkog kralja koji je želio biti Car. Dva princa, dva najbolja druga se posvadjaše oko toga, kojem će se carstvu privoljeti. Uz to, jednom je dosadilo da zauvijek bude princ, želio je postati kralj svog malog kraljevstva, da ne dijeli presto.

I podanici se podijeliše. Pola je bilo za jednog, pola za drugog princa. Umalo dodje do rata medju podanicima oko toga koji će princ vladati nad njima i u ime kog kraljevstva odnosno  carstva.  A na dvoru, dva princa, dva doskora najbolja druga, otkriše javno tako ružne  stvari jedno o drugom, da bi svi drugi podanici svrgnuli oboje i našli novog princa. Za dlaku tanju od najtanje dlake pobjedi princ, budući kralj, koji je imao podršku Cara nad Carevima. Pomoć kralja susjednog  kraljevstva bi uzaludna za  brkatog a ženskastog, često žalosno smiješnog,  brbljivog a uvijek dvosmislenog i nedorečenog  princa.

Car nad Carevima svrgnu i pogubi kralja susjedne zemlje, otevši mu dio zemlje čije je podanike ovaj stalno obespravljivao i terorisao. Ubrzo podanici male zemlje zaboraviše na doskorašnjeg brkatog princa, kao da nikad nije postojao. A njegov, nekad najbolji drug, postade kralj. U znak zahvalnosti što mu je pomagao da svrgne kralja koji je želio postati Car, Car nad Carevima dozvoli već  sada ne mladom princu, da postane kralj male, lijepe zemlje i da radi od svojih podanika što mu je volja.

Kralj bi nemilosrdan. Od nekadašnjeg priprostog podanika, slučajnog princa, postade bič Božji u okvirima svoje male kraljevine. Najvećim i najboljim imanjima nagradjivao je koga je htjeo, obično one podanike koje nikad nijesu obradjivali imanja, koji su rasipali, prodavali, kockali ono što su tako iznenada i bez ikavih zasluga i znanja stekli. Dvorski špijuni, lična kraljeva garda, dvorske lude, komandanti, planeri i dželati izgubljenih ratova, drugovi i šljam iz doba kada je kralj bio običan podanik, postadoše vlasnici svega u toj maloj, lijepoj zemlji. Niko nije obradjivao poklonjena imanja, niti je to znao, a kralj i njegova svita su živjeli na visokoj nozi. Suoćen sa izvjesnom nemaštinom koja je prijetila da  još više zahvati njegovo malo kraljevstvo, kralj poče prodavati najljepše posjede svoje kraljevine veleposjednicima drugih kraljevstava. Napravi malu vojsku  da štiti samo njega i njegovu kraljevsku vlast. Susjedne kraljevstva više nije napadao, a Car nad Carevima mu je jemčio da ni ona neće napadati njegovo. Podanaci koji su ga nekad obožavali i uz pomoć pogubljenog kralja susjednog kraljevstva doveli na presto bili su nesrećni, podjeljeni, preplašeni, gladni a pohlepni, utučeni, prebijani i zastrašivani od kraljeve garde, kupovani za mrvice sa kraljevog stola.  Tukli su se i izmedju sebe zbog malih, nevažnih stvari koje su im kralj  i dvorjani poturali, kako bi skrenuli pažnju sa svoje sve okrutnije vladavine i njihove sve veće nemaštine. Svi glasnici su bili kraljevi glasnici. Ako bi neko pokušao da prenese glas sa dvora koji nije odgovarao kralju, pojeo bi ga zli vuk ili bi mu umijesili dvorski kolač. Kad nekog pojede zli vuk, kraljeva garda bi organizovala lažnu hajku i vuk nikad ne bi bio uhvaćen.

Car nad Carevima je nezainteresovano posmatrao bijedu i poniženja ovih podanika, javno hvaleći njihovog kralja.

Odlazeći u rijetke posjete, drugim, stabilnim i utemeljenim kraljevstvima, svaki kralj je tražio, uzimao, zahtjevao po nešto od kralja ove male, lijepe zemlje.  Kralj im je morao udovoljavati, znajući  da samo jednim njihovim migom može biti svrgnut. Znao je i da može očekivati podršku Cara nad Carevima samo do onda, dok mu bude potreban. Činjenica da uvijek može biti svrgnut, sjećanje na prosječnost u kojoj je nekad živio, nepočinstva nad podanicama i susjednim kraljevstvima koje je počinio, činila su ga  sve nesigurnijim a okrutnijim prema  podanicima.  Medju njima je izlazio okružen svom svojom ogromnom gardom, plašeći se njihovog slučajnog i nekontolisanog bijesa. Kočije kojima se vozio bile su optočene suvim zlatom a vukli su ih bezbroj najboljih konja, sve kupljenih kod kraljeva drugih, stabilnih i utemeljenih kraljevstava. Podanici njegove male kraljevine nijesu skoro ništa radili i znali  napraviti, čak ni najmanji djelić za kraljevu kočiju. Vojska i kraljeva pratnja su zabranjivala prolaz podanicama ulicama dok prolazi kralj. Nastala bi vika, dreka, komešanje, pištanje, udaranje u čegrtaljke, opšta trka-znak da ide on. Ako se neko na vrijeme ne skloni, mogao bi biti zgažen kočijom prebrzom za loše drumove, ili utamničen zbog nepoštovanja kralja.

Mala, lijepa kraljevina je postajala sve nesnosnija za život. Radni i pametni podanici, majstori svojih zanata su napuštali svoju zemlju i odlazili da služe kraljevima i carevima stabilnijih, bogatijih i humnijih kraljevina i carevina. Lopovi, prestupnici, špijuni, propali ratnici, siledžije, zelenaši, ološ i šljam su uglavnom bili na i oko kraljevog dvora. Oni su mogli ubiti bilo kog podanika a da za to ne odgovaraju, uzeti bilo čije imanje a da podanik nije imao kome da se žali osim kraljevim sudovima. A oni su, normalno, sudili u interesu kralja i njegovih objesnih dvorjana. Mala, lijepa kraljevina je tonula sve dublje i dublje…

 

Svaka bajka ima svoj srećan kraj. I ova bi trebalo. Samo pisac nema ideju kako će on izgledati,  stoga vas moli da mu pomognete, smislite srećan kraj.

 

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

  1. Vojin Grubac says:

    RE: Svaka bajka ima svoj srećan kraj. I ova bi trebalo…

    Ima jedan stih: “Zasto, sve sto je lepo ima kraj?”
    Dakle, ova bajka, ne mora imati neophodni kraj!

  2. Vojin Grubac says:

    Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
    na brdovitom Balkanu.

    Bas kao u pjesmi Desanke Maksimovic, sa naslovom…
    Uspjeli ste, gospodine Zipp, da ovim tekstom temeljno zaokruzite cjelinu. Nastavak moze biti samo u poznatoj klasici balkanskih stradanja i kontraverzi.

  3. Milovan Vukov Jankovic says:

    Ova bajka traje 5-6000 godina,
    umro je KRALJ, zivio KRALJ.

    A sirotinja raja, je uvijek otezala jaja, i ginula za razne Kraljeve, Vojvode i Careve.

    Na zapadu , istoku, jugu i sheveru , nema nishta novo, stalno su ludi hebali zbunjene,
    i poslije KRALJA, KRALJ,
    i KRAJ, KRALJEVIMA NEMA KRAJA,
    dok je ziva sirotinja raja,
    i dok srecna Kralju cheshka jaja.

  4. Veljko B Ilic says:

    “Zipp”-u, rode moj, poceo je da te hvali Vojin Grubac! Cuvaj se, da te ne zakaci kakva ‘strkotina’. Izgleda mi cudno, kada vidim da on hvali one koji ne pripadaju njegovom “SS divizionu”!

    Sjetih se da je nekad Cercil govorio, onih cetrdesetih godina proslog vijeka, kada je fasizam harao Evropom: “Ne budite me, samo ako..” Pitali su ga, da li bi ste se vi udruzili sa njim? Cercil je njima odgovorio, da bi se druzio i sa djavolom, samo da bih pobijedio Hitlera. Te noci Hitlerova Njemacka je objavila rat Sovjetskom Savezu. Cercil se udruzio sa Staljinom. Ishod rata znate.

    Svi su izgledi, da bi se nas Grubac udruzio sa mnogima, da bi svrgnuo nasega omiljenog Kralja. Kad se obracunaju sa nasim Kraljem, onda je lako srusiti nasu malu lijepu Kraljevinu. Mogla bi se primijeniti i ona varijanta iz 1918. Sada je najvaznije za Grubacevu “AA”-u, naci nezadovoljenike kod drugih naroda u njihovoj (ne nasoj) Kraljevini. U zajednici sa njima, lakse se biti rusiti i srusiti, sve sto ne odgovara liderima “Zipp-ove osovine zla, i Grubaceve AA”

    Kakav ce biti kraj ove njihove bajke, vec je poznato. Ja sam poceo da proslavljam. Zivjeli nam, i oni sto sanjaju bajke, kao i oni sto vole svoga, (ne tudjega), Kralja i svoju lijepu Kraljevinu!

  5. Zipp says:

    Re:
    “Zivjeli nam, i oni sto sanjaju bajke, kao i oni sto vole svoga, (ne tudjega), Kralja i svoju lijepu Kraljevinu!”
    Gospodine Iliću,
    Kada ste vi (ne mislim na Vas lično ali matematicka vjerovatnoca mi kaze da ste možda i baš Vi lično bili medju njima) slavili drugog kralja, pjevali mu ode, išli u “slavne” ratove za njegov račun, ili bolje, da kralj susjedne zamlje postane Car, ja sam se borio onoliko koliko sam mogao protiv toga. Tada sam bio izdajnik, ništa manji nego sam sad. Tada sam od vas (možda ne Vas lično) morao da dokazujem kako volim svoju malu kraljevinu, kako to ne radim “da bih otcijepio Sandžak !!!”. Da dokazujem da time što sam protiv tih ratova nijesam antisrbin itd.
    Evo, sad valjda treba da dokazujem i Vama lično da nijesam anticrnogorac, da volim svoju kraljevinu, da nijesam “potpao pod razne uticaje i neprijateljsku propagandu”.
    Ipak, neću to dokazivati ni Vama niti bilo kom drugom.
    Još manje imam namjeru da se udružujem sa bilo kime da “rušim našu malu, lijepu kraljevinu”. Od kada sam postao svjestan, kod nas se uglavnom nešto ruši i protiv nekog ratuje, malo što se gradi i to uglavnom nelegalno!
    Sanjam, možda samo sanjam, da naša kraljevina bude ugodan dom i za Vas, i za gospodina Grubača i za mene, a prije svega za našu djecu. Da nema više “izdajnika” i “patriota”. A da svako odgovara za učinjena nepoćinstva.

  6. Vojin Grubac says:

    RE: Izgleda mi cudno, kada vidim da on hvali one koji ne pripadaju njegovom “SS divizionu”!

    Gospodine Ilicu,

    tekst g. Zipp-a je za svaku pohvalu, s moje tacke gledista. Tako da, nema nikakvo prakticno znacenje to sto Zipp ne pripada “SS divizionu”, tim prije sto “SS divizionu” ni ja ne pripadam. JProtivnik sam ekstremizma, svakog, ukljucujuci i vaseg.
    Ja sam jasno osudio elemente drzavnog ekstremizma u administrciji Crne Gore od nacionalisticke Policijske akademije u Danilovgradu do vulgarnog ispada takozvanog crnogorskog konzula u Njujorku. Vi ste u oba slucaja dali podrsku, na ovaj ili onaj nacin, necemu sto je neprihvatljivo. Pogledajte, da niste slucajno vi clan “SS diviziona”, ako se pod tim podrzumijeva domen netrpeljivosti. I uopste, vi se ne osvrcete na tekst autora, vec na moje komentare, sto nije savim pristojno i korektno prema autoru. Vi se cak niste osvrnuli ni na sustinu mojih komentare, vec na to sto sam se javio.
    Na kraju, osim pohvale na racun teksta autora, ja i vama dajem podrsku da dalje srljate, i radite u korist svoje stete. Sa tom mojom podrskom imacete mogucnost da se hvalite, po istom principu, da ste postali clan “SS diviziona”.

  7. Vojin Grubac says:

    RE: Sanjam, možda samo sanjam, da naša kraljevina bude ugodan dom i za Vas, i za gospodina Grubača i za mene, a prije svega za našu djecu. Da nema više “izdajnika” i “patriota”. A da svako odgovara za učinjena nepoćinstva.

    Gospodine Zipp,

    ne samo da se slazem, vec smatram da ne postoji razuman covjek koji ne zeli da se CG jednog dana desi ekonomski prosperitet, zavlada socijalna pravda, uspostave demokratske norme i sve ostalo sto ide uz to. Onaj ko se plasi toga vjerovatno bi trebao da preispita svoje ciljeve i metode, jer mi se cini da se kod njih uvukao strah od pravde i demokratije. I za taj strah su im krivi neki drugi.

  8. Veljko B Ilic says:

    Re: “Lopovi, prestupnici, spijuni, propali ratnici, siledzije, ZELENASI, olos i sljam su bili na i oko kraljevog dvora”, pise gospodin Zipp. Ovaj Zipp-ov ‘umjetnicki opis’ ljudskih bica se mnogo svidja gospodinu Grubacu!

    U pocetku, pomislih da se radi o humoru. “Humor je penicilin malih naroda, njime se branimo od nadmocnih, a njih ce uvijek biti, bas kao sto ce na kraju humor pobijediti, ili nas nece biti”, kako pise Petar Bokun u danasnjoj “Politici”.

    Kad procitah ovu Zipp-ovu “Nedovrsenu bajku za odraslu djecu”, pomislih red bi bilo da im se javim, i da napisem nesto. Ljutite se na moj komentar, pomislih, bolje je da vas ostavim veceras na miru, i da odem da se naspavam, pa cemo sjutra malo popricati o ovoj vasoj Bajki. Moze se desiti, da i ja nesto fino sanjam.

  9. labud dabanovic says:

    Kad čovjek zapane u teške snove i fantazije imaće srećan kraj ako se probudi.

  10. Vojin Grubac says:

    Gospodine Ilicu,

    nemam namjeru da tekst autora rasclanjujem, pa da komentarisem svaku rijec ili misao u smislu da li mi se bas ona svidjela ili ne. Niti se zelim hvatati za poneku misao da bih je komentarisao radi komantarisanja, zato sto je tekst u globalu interesantan i snazan. Napisan s najboljom namjerom da jednog dana bude bolje.
    Morate se navici na razlicita misljenja, jer ce ona postojati i van vase volje. To sto ja vaseg kralja ne cijenim, moje je pravo. Ja mu ne zelim nikakvoga zla, vec samo zelim da na demokratski nacin ode s vlasti. Negdje sam procitao (da li?) Njegosevu misao: ” Sacuvaj me Boze onih koji malo znaju, a puno mogu”! Tu misao ja vezem za vasega kralja. On zaista puno moze, ali losega…

  11. Zipp says:

    Gospodine Iliću,
    Uopšte se ne ljutim na Vaš komentar, ako ste u predhodnom javljanju mislili na mene. Samo diskutujemo.
    U njemu ste podcrtali i riječ ZELENAŠI, za koju mislim da ste je pogrešno shvatili. Radi pojašnjenja, zelenaši u textu su ljudi koji daju novac i druge materijalne vrijednosti pod enormnim kamatama a koje dužnika najčešće dovedu do potpune propasti.

  12. Danilo Stojanovic says:

    Jasno mi je sto se ova “bajka” svidja V.Grubacu. Nas dobri, posteni i rodoljubivi Zipp – zaista ne sumnjam da pise iz najboljih namjera – nekako uvijek preskace glavnu razlog sto ova bajka tece. I sto se njen kraj ne nazire. A to je sto se brkati princ sklonio – ali je ostavio jos ostrije i ljuce nasljednike koji ne prestaju da rade (uz obilatu pomoc iz vece susjedne kraljevine) na unistenju male kraljevine.

    Naravno, da to odgovara kralju i njegovim sljedbenicima jer podijeljeno kraljevstvo nema vremena da se bavi ni su cim drugim (pametinijim) nego ovim podjelama.

    Ja isto tako ne sumnjam u demokratske stavove V.Grubaca. Medjutim, on ne zeli da uvidi istinu – da je jedini nacin da se ovi problemi rijese da njegova grupa pocne da postuje (i da voli) svoju kraljevinu. I da se brine o njoj vise nego o pomenutoj, vecoj, susjednoj, kraljevini.

    A u taj ishod duboko sumnjam.

    Jedino ako se uspije da se – umjesto podanika i zasljepljenih nacionalista svih boja – nekako, tokom vremena, formira i stvori izborna vecina svijesnih (i savjesnih) gradjana koji vole i postuju svoju kraljevinu ta kraljevina moze da prevazidje ove probleme i podijele. I da dugo i srecno zivi.

    Da je tako, jasno potvrdjuje izbor Obame za Predsjednika USA . Kao i opste odusevljenje koje ga je pozdravilo. (“There are no red states, or blue states – we are the UNITED States of America” – nema “crvenih” ni “plavih” drzava – mi smo UJEDINJENE drazve Amerike). Ni svijet (globalni) ne moze naprijed ako se ne prevazidju podjele. Jer sudbina nam je – na ovom “space-ship Earth” zajednicka.

    Zato i pored velikog truda Zipp-a ova bajka bas i nije tacna.

    A ni zavrsetak ne moze biti lijep.

    Jer “podijeljeno carstvo ne moze da opstane”.

    Naravno, to bi dovelo do ushicenja grupu V.Grubaca. Oni bi opet 1918.

    Zippe, da li bi to bilo ono sto vi zaista zelite?

    Jer vama je ocigledna opsesija – kralj! Kao sto je Grubacu opsesija kraljevina – ona veca. I tu nijeste usamljeni. Ni vi, ni on. Cini mi se da bi i unistili ovu malu kraljevinu samo da smijenite kralja?

    A Grubac bi, naravno, ugasio kraljevinu.

    Mozda nijesam u pravu? Volio bih da me razuvjerite.

  13. labud dabanovic says:

    Dojadilo mi je što se češće javljam i ponavljam ali se ne mogu uzdržat kad nekima ova poljana služi za igranje ‘bote’.Pa velim vala neće na mene ostati njihova ‘bota’.

    Kakvu goć temu odabru blogeri ili PCNEN dostini to služi da svojim komentarima omalovaži-ogadi građanima današnju vlast.Nije da nijesu obrazovani i umni pa me čudi kako svaku temu svojim komentarima okreću protiv ove vlasti današnje a opoziciju prećutkuju.Ko je imalo razuman zna da svaka vlast,u bilo kojoj državi,dođe na vlast zato što je građanima-stanovnicima bolja od opozicije.Đe je opozicija dobra tu i vlast mora biti bolja.Nijedna vlast nebi se mijenjala ni popuštala ako nema opozicije da je nadgornjava boljim programom i sistemom za bolje građana-stanovnika.Prema tome svi vi koji komentarima grdite vlast a zaboravljate još više grdit opoziciju,za mene je zaključak da to radite ili iz neke lične mržnje ili radi neke dobiti-šićara.Još mi se i smuči na one koji grđane-stanovnike osuđuju što se ne mijenja vlast i čak ih,rekli ili ne,smatraju ‘smetenom stokom’.Zaboravljaju da su svi,i vlast i opozicija,iz tog istog naroda.Ovo ja ne pričam iz svoje pameti nego što sam viđeo i okusijo to u Australiju.Nikad Liberali Australije,kad su bili na vlast,nebi ni plate ni standar građanima podizali da nije bila Labor(radnička) partija,koja je iznikla iz uniona-radničkog sindikata.Danas kad su izbori idem da dam svoj glas.Toliko su se izjednačili,u pružanje boljitka građanima,da me nije briga oće li dobiti oni za koje sam glasao ili oni drugi.Vlast se mijenja onda kad opozicija uspije da dokaže građanima da su bolji od aktuelne vlasti.A vlast,da bi održala svoju vlast-goverment,čini dobro građanima da ih opozicija ne uspije preteć.Da dođe opozicija na vlast,prosječno se desi za nekih 10 godina.Tako to ide đe je opozicija opozicija za bolje śutra države i građana.
    Ne kažem da u ovoj vlasti Crne Gore nema pojedinaca koji treba da polažu račune iz prošlosti ali najodgovorniji su ostali u opoziciju sa vođama Žižić-Bulatović II (SNP-SL-SRS-SNS sa nekakvim duplim i glupim A) i š njima Bulatović I-ona nekadašnja pratilja Miloševića,koja je služila pokojniku ka bokara.Ali mrzitelji ove vlasti i države neće da ‘ove opozicionare’ vide-vjerovatno što su iz zajedničkog buketa ‘ruža’ a boja im služi za uljepšavanje,ka manikenkama.Izvinjavam se ako sam koju stranku-partiju promašijo koje se i dalje hrane ‘pacijer pršutama’.Ko će ih sve nabrojiti-toliko partija ima da su u prostranu Ameriku čovjek bi rekao mnogo ih je.Eto toliko da i moj ‘poljubac’ ođen počiva a za one koji mi zamjeraju nije me briga jer to su samo oni koji u mojim komentarima sebe prepoznavaju-pa nek vrište ka ‘Damjanov Zelenko’.

  14. Veljko B Ilic says:

    Re: …”vjerovatnoca mi kaze, da ste mozda i bas Vi licno bili medju njima, slavili drugog kralja, pjevali mu ode, isli u “slavne” ratove za njegov racun”, pise Zipp, zeleci da sazna za koga sam se ja borio, pjevao i slavio svih ovih godina, moga mucenickog zivota?

    “Inspektore” Zipp-e, ta pitanja ste trebali postaviti ljubimcu vase bajke, gospodinu Vojinu Grubacu. Ja ne polazem nikome ‘racune’ preko e-novina, ipak, pokusacu vama ukratko nesto reci. Borio se nijesam ni u jednom ratu na nasim prostorima. Pjevao nijesam nikome, istina, postavio sam u prethodnom blogu gospodina Vukovica, nekolike strofe iz Kosovskog boja od Radovana Becirovica. Nijesam slavio nicije pobjede u ratu. Za mene postoje samo pobjede u miru. Proslavio sam onu finu pobjedu na referendum 21-05-2006. Na tu proslavu nije bio prisutan Grubac, jer je bio otisao na konsultacije u Francusku broj 7 kod Dobrice i Matije. Naravno, kosultovao je on i Amfilohija, i trazio blgoslov da se mora voditi borba neprestana, “do pogibije njine ili nase”.

    Moram vam napomenuti, da sam za vrijeme “vaseg i Grubaceva ratovanja” bio udaljen 18 iljada kilometara od moje i vase voljene Crne Gore. Bavio sam se humanitarnim radom. Pomagao sam, u zajednici sa ovim islamskim i hriscanskim centrom, mnoge izbjeglice iz tih nasih krajeva.

    Napomenucu vam i ovo, mnogo puta preko novina, radija i TV stanica, svih ovih godina, osudjivao sam ratne zlocine Karadzica, Mladica i ostalih. Naravno, skretao sam paznju onima koji ne razmisljaju svojom glavom, da je Amfilohije najveci huskac i blagositelj ratnih zlocinaca na Balkanu. Eto, ja se ukratko ispovijedah Vama Zipp-u. PS: Ako Vi i Grubac osudjujete mene, osudite moju iskrenost.

  15. perfect stranger says:

    Kada bi nekom strancu, neupucenom u zbivanja u ovoj nesrecnoj drzavi, bili dostupni malopredjasnji komentari ovdasnjih zaljubljenika u dvadesetogodisnju politiku autoritarnog rezima, neizostavno bi pomislio da je za sve lose stvari koje su se desavale posljednjih godina i koje se i dalje desavaju ovom tuznom narodu iskljucivo kriva ne njegova vlast, vec opozicija. Stranac bi zatim izveo logican zakljucak da je to vjerovatno jedini primjer takve vrste u istoriji covjecanstva.

    Na kraju, osim pohvale na racun teksta autora, ja i vama dajem podrsku da dalje srljate, i radite u korist svoje stete. Sa tom mojom podrskom imacete mogucnost da se hvalite, po istom principu, da ste postali clan “SS diviziona”.

  16. Zipp says:

    Gospodine Dabanoviću,
    Neka si nam(mi) ga reka.

    Gospodine Stojanoviću,
    Bajka kao svaka bajka. Vjerovatno je umišljena, izmišljena i netačna.
    Rekoste mi svojevremeno da ste pobjegli od rata, emigrirali. Pametno ste uradili, mislim da sam Vam odgovorio.
    Pitao bih Vas jedno prosto pitanje:
    Znate li ko je tada bio predsjednik Vlade?
    Predsjednik Vlade po Ustavu vodi unutrašnju i spoljašnu politiku!
    Znate li ko je bio predsjednik Vlade kada su Bošnjačke izbjeglice hvatani kao zečevi i privodjeni Karadžiću na nož?
    Da Vas podsjetim: MUP je resorno Ministarstvo u Vladi. Ministar MUP-a odgovara Predsjedniku Vlade i Predsjednik Vlade svako juto dobija na sto izvještaj Ministra MUP-a. Ili je možda izvještaj o hvatanju desetina Bošnjaka po Crnoj Gori, informacija koja nije toliko bitna da bi se našla na stolu Predsjednika Vlade?
    Što se tiče G. Grubača, opet radi pojašnjenja, moji i njegovi stavovi su dijametralno suprotni u većini stvari, bar tako mislim. To nije razlog da ne polemišem sa njim ili da povodom nekih stvari izrazimo slična mišljenja. Svaku hvalu uzimam sa isto toliko opreza, koliko i kudjenje.
    Svoj patriotizam neću dokazivati. Ko me smatra izdajnikom, njegova stvar i pravo na takav zaključak. Inače sam na to navikao, ne uzbudjuje me odavno takve kvalifikacije.

  17. Zipp says:

    “Inspektore” Zipp-e, ta pitanja ste trebali postaviti ljubimcu vase bajke, gospodinu Vojinu Grubacu.

    Gospodine Iliću,
    Ja nijesam inspektor. Ne sumnjam u sve navedeno što ste rekli. Napisao samo da je matematčka vjerovatnoća da ste i Vi slavili susjednog kralja. Vjerovatnoća iz razloga što je tada šačica jada u CG bila protiv ratne politike kralja koji je želio postati Car. Sad živjet ne mogu od upravo tih koji su ga slavili do nebesa. Opet, vjerujem Vam da Vi nijeste bili medju tom ogromnom većinom.
    Kako ste iz texta zaključili da je gospodin Grubač moj ljubimac, nije mi jasno?
    Npr. meni bi bilo logičnije da me je g. Grubač “napao” zbog slijedećih misli iz texta, jer predpostavljam da mu se nijesu dopale:
    “Kao svaki kralj koji želi da postane Car, kralj susjedne zemlje je krenuo da osvaja okolne zemlje.”
    “Džaba su podanici živjeli sve gore i gore, džaba su ginuli za drugog kralja, mada stvarno više su ubijali, pljačkali i silovali nego ginuli…”
    “Kralju susjedne zemlje je išlo sve gore i gore. San da će postati Car polako se topio. Umjesto da proširi kraljevstvo na susjedne zemlje, gubio je svoju.”
    “Car nad Carevima svrgnu i pogubi kralja susjedne zemlje, otevši mu dio zemlje čije je podanike ovaj stalno obespravljivao i terorisao.”
    On to ne uradi. A volio bih da jeste.
    Vama g.Iliću vidim, smetaju neke druge kvalifikacije, za ovog drugog kralja, bivšeg princa a najbivšijeg podanika. Možda ja griješim, izmišljam, podmećem…

    “Moram vam napomenuti, da sam za vrijeme “vaseg i Grubaceva ratovanja” bio udaljen 18 iljada kilometara od moje i vase voljene Crne Gore…”
    Ja ratovao nijesam. Bio sam dezerter, izdajnik, Turčin, “p… mu m….. ko ga drži još na posao”. I hapšen sam zbog toga. Od kraljeve gade. Tada prinčeve, izvinjavam se.

    Što se tiče Karadžića i Mladića, mislim da bi bilo suvišno da Vam objašnjavam što mislim o njima. Ne volim ni da ih pomenem, koliko li i samog nepomena, njihovog političkog oca ali i političkog oca naših prinčeva.

    “Ako Vi i Grubac osudjujete mene, osudite moju iskrenost.”
    Ja Vas nikad i nigdje nijesam osudio. Molio bih Vas da me uvjerite u to, ako govorim nesitinu. Ni Vas, niti bilo kog drugog od komentatora na PCNEN-u. Vi mene jeste, čim sam od redakcije svojevremeno ponudjen da vodim blog.

  18. Vojin Grubac says:

    RE “Nijesam slavio nicije pobjede u ratu. Za mene postoje samo pobjede u miru. Proslavio sam onu finu pobjedu na referendum 21-05-2006. Na tu proslavu nije bio prisutan Grubac, jer je bio otisao na konsultacije u Francusku broj 7 kod Dobrice i Matije. Naravno, kosultovao je on i Amfilohija, i trazio blagoslov da se mora voditi borba neprestana, “do pogibije njine ili nase”. Eto, ja se ukratko ispovijedah Vama Zipp-u. Ako Vi i Grubac osudjujete mene, osudite moju iskrenost. ”

    Gospodine Ilicu,

    nikad nisam bio u ulici Francuska br. sedam i nikad se nisam sastao sa g. Dobricom Cosicem. Sa g. Matijom Beckovicem sam se sreo samo jednom i to par minuta , u Sarajevu, mnogo prije pocetka rata, na pjesnickoj veceri koju je organizovao g. Marko Vesovic u maloj sali Skenderije. Mitropolita Amfilohija sam sreo samo dva puta. Jednom na Ostrvu cvijeca u Tivtu, a drugi put na Cetinju kada je dolazio Partijarh moskovskij i vsjej Rossii Aleksij II Ridiger. I to je bio mnogo godina prije referenduma.
    Dakle, vasa ispovjed je bila netacna, a iskrenost takodje.
    Zamolio bih vas da, u cilju prezentacije tacnih informacija, postavite pitanje, a ne neke pretpostavke koje nisu tacne.
    Ja razumijem vas makijevalizam, ali on nije logican i ima elemente potpune proizvoljnosti.
    Nadam se da ne zelite ostaviti utisak covjeka koji daje proizvoljne i netacne informacije. U ovom slucaju, to ste bespotrebno uradili. Savjetujem vam da dodirnete dno iluzija i ukljucite se u objektivnu realnost.

  19. Vojin Grubac says:

    RE:”Što se tiče G. Grubača, opet radi pojašnjenja, moji i njegovi stavovi su dijametralno suprotni u većini stvari, bar tako mislim. ”

    Gospodine Zipp,

    mislim da su nasi stavovi po pitanju najvaznijih stvari potpuno identicni, ukoliko su najvaznije stvari: ekonomski prosperitet CG, socijalna pravda, zastita penzionera i invalida, pravedni socijalni status ljekara, radnika djecjih vrtica, ucitelja i profesora, apsolutna volja naroda kroz demokratski izbor vlasti, odvojenost sudstva i tuzilastva od izvrsne vlasti, podizanje odgovornosti za sve slucajeve narusavanja prava covjeka u vremenima rata ili mira, postupanje policije u skladu sa zakonom, jednaka prava svih naroda nezavisno od njihove procentualne zastupljenosti u drzavi, demokratsko pravo gradjana da odlucuju kroz referendum o svim najvaznijim sporovima koji mogu nastati po raznim pitanjima.
    Ako smo po tim pitanjim saglasni, sva ostala pitanja su irelevanta, jer se uklapaju u doticni koncept. Dakle, pitanja naseg dijametralnog razilazenja po nekim drugim stvarima, izvan doticnih, spadaju u domen prava na svoj stav. Taj stav je, kao pravo, opet, zasticen demokratskim principima i ne spada u kategoriju koja je inkriminisana. Taj stav je sloboda, i ona je ogranicena nemogucnoscu da se ostvari nedemokratskim putem. Sve ostalo je dozvoljeno, i ne moze biti podvrgnuto ideoloskim ili drugim nasiljem, ma kako mislili oponenti demokratije iz svojih licnih ambicija ili razloga.

  20. Veljko B Ilic says:

    Citajuci ovu Zipp-ovu bajku za odralu djecu, moje misli se vratise puno godina unazad, kada sam igrao partije pokera sa mojim poznanicima, medju kojima je bio i jedan Anglosaksonac, bolje receno, Englez. U igri pokera, kao i politici, moze da se blefa. Jednom sam htio mog Engleza da provjerim, pa sam prvi put sa moja tri kralja u kartama platio prilicno veliki ‘pot’. Englez mi kaze, da ima tri kraljice, a cetvrta mu je u Londonu. Rekoh mu, da mu ove tri u rukama nijesu dobre, a ona sto je u Londonu, neka nam pozivi dugo godina. Tada, ja nijesam bio upoznat, da mi imamo, pored cetiri kralja u kartama, i petog kralja u Montenegro. (Englezi stalno tvrde, da ce uvijek biti 4 kraljice u kartama, kao i ona peta u Londonu.)

    Ostavimo poker za Gospodina Blagotu Mitrica i njegove pokerase iz Montenegra, vratimo se onome sto sam ja u nekim komentarima pogresno naveo, da je gospodin Grubac isao u francuskoj broj 7 na konsultacije. Priznajem, da sam to onako proizvoljno naveo bez ikakvih dokaza. (Dokaze nikada nijesam trazio, niti cu ikada traziti). Primite moje iskreno izvinjenje postovani gospodine Vojine Grubacu.

    Takodje, potpuno shvatam i patnje i ponizenja sto je dozivljavao nas ‘Zipp’ za vrijeme onih prokletih ratnih godina. Istina je, da puno onih koji su odobravali maltretiranje i progone nasih gradjana, jos su neki i danas na drzavnim funkcijama. Svi zajedno kao svjesni gradjani, ako budemo saradjivali jedni sa drugima, da bi eliminisali negativnosti u nasem drustvu, mozemo samo napraviti dobro nasoj drzavi i nasim gradjanima. I Vama se Zipp-e izvinjavam, sto sam nedje “igrom rijeci” naveo :”Za vrijeme Zipp-ova i Grubaceva ratovanja”. Obecavam Vam, da cu ubuduce voditi racuna, da se pridrzavam istine, i da vise ne prelazim granicu dobrog ukusa.

  21. perfect stranger says:

    Vasi pozivi na pomirenje, saradnju, kao i izvinjenja, ce visestruko dobiti na znacaju ako istovremeno uputite apel vasim zemljacima da prestanu davati glas partiji koja je na vlasti vec dvadeset godina (sto je jedinstven primjer na evropskom kontinentu; cak i da su nam svima ovih 20 godina cvjetale ruze, vrijeme bi bilo da se doticna gospoda malo odmore).

  22. Zipp says:

    Gospodine Iliću,
    Što se mene tiče, nema nikakvih problema i potreba za izvinjenjem, mada mi je opet drago što ste to uradili. Tolerantnija rasprava u svemu, poštovanje različitog mišljenja ali i poštovanje nesumnjivih činjenica je ono što treba svima nama u Crnoj Gori. Od nas običnih smrtnika do onih koji upravljaju našim sudbinama. Osnovna razlika izmedju nas i ovih “gore”(visokih političara pozicije, ali i opozicije) je u tome što je njima manje-više ugodno na pozicijama sa kojih nas, najčašćeće manipulativno i sa “visine” gledaju, upravljajući sa nama.
    Manje svadja i više tolerancije je ono što svima nama u Crnoj Gori treba. Za dobro svih nas i same Crne Gore. Ali to ne odgovara upravo onim koji nam kroje sudbinu.
    Pomensute i poker, kraljice i kraljeve. Nekad sam i ja igrao tu djavolju i dinamičnu igru koje ulazi pod kožu, od koje se postaje zavistan kao od droge. U za to vrijeme velike svote novca. Kažu da sam ga igrao veoma dobro, predvidjali su mi kockarsku budućnost. Na vrijeme sam shvatio da tu nema budućnosti, već samo propasti. Igrao sam i sa nekim sa dvora, svojevremeno. Znam ih dobro. I kako su igrali i sa kojim ulozima!
    Što se tiče same bajke, nekako sam shvatio da je sve manje-više isto, kako sad, tako prije 200 ili 1000 godina. Isti su principi, isti načini vladanja, kako kod nas-tako u svijetu. Promijenile su se samo floskule i obrazloženja za osvajanja, ratove, vladare…
    Kraljevi i carevi se sada zovu predsjednici, a osvajački ratovi se najčešće zovu “uspostavljanje demokratije”. Kraljevi i carevi (predsjednici) se postavljaju, svrgavaju ili pogubljuju uz “demokratska” obrazloženja. Umjesto vješala i giljotine, danas imamo medjunarodne sudove ili azlie. Umjesto protjerivanja u samostane ili Elbe, imamo razne garancije imuniteta poslije svrgavanja.

  23. Vojin Grubac says:

    Gospodine Ilicu,

    nezavisno od nase volje i nasih komentara politika i politicari idu svojim putem. Od nasih argumenta i kontraargumenata oni se nece mnogo nasjekirati, bilo da su na vlasti ili u opoziciji. Mi imamo rijeci a oni mehanizme.
    Kada su sovjetski ministri svojevremeno Staljinu skrenuli paznju da Vatikan nije zadovoljan politikom SSSR-a, on ih je upitao: ” A koliko taj Vatikan ima divizija?”
    Ako oni koji imaju “divizije” posjeduju strah
    da ih necije pojedinacno misljenje moze ostaviti bez “armije”, tada vjerovatno ne zasluzuju da se bave politikom i te im “divizije” nisu potrebne.
    Izvinjenje, svakako, prihvatam i misim da je to bilo jako korektno od vas.

  24. Zipp says:

    Moja poznanica, redovan čitalac bloga mi reče slijedeće:
    “Kako to da svi komentatori u tvojoj “bajci” prepoznaše Crnu Goru iako u textu ne pominješ ni nju, niti bilo kog njenog zvaničnika?”
    Odgovorih joj:
    “I ja se to pitam!” :))
    Ovim stavljam tačku na moje daljne komentare povodom ovog teksta.

  25. Veljko B Ilic says:

    Postovana gospodo, Zipp-e i Grubacu, moje izvinjenje upuceno Vama, nemojte smatrati da cemo mi uspostaviti stalni ‘prekid vatre’ i primirje. Ne, ne i ne! “Ceracemo se mi jos”, kako je nekad govorio doktor Janez Pacuka-danasnji Matija Beckovic.

    Ja ne mijenjam moj ideoloski identitet, ne zelim da budem izdajnik svojih ideja koje smatram da su ispravne. Ako bih izdao svoje ideje, izdao bih moju i vasu Crnu Goru. Moram vam i ovo reci, vi sa vasim pisanjem i komentarima, zelite da stvarate negativno javno mnjenje, usmjereno prema nasem ‘kralju i nasoj maloj kraljevini’. Vas dvojica, kao i puno drugih, trebali bi se izvinuti drzavi Crnoj Gori, za sve grehove koje ste napravili prema Njoj.

    PS: Profesor i knjizevnik, sada pokojni, Vladimir Mijuskovic je puno puta pricao svojim djacima: “Covjek je onaj, koji pobijedi samog sebe”. Budite ljudi, pobijedite sami sebe, i izvinite se Crnoj Gori, nasoj zajednickoj domovini, gdje smo prvi put izgovorili onu finu i toplu rijec ‘MAMA’.

  26. Vojin Grubac says:

    RE: “Ja ne mijenjam moj ideoloski identitet, ne zelim da budem izdajnik svojih ideja koje smatram da su ispravnem, … vi sa vasim pisanjem i komentarima, zelite da stvarate negativno javno mnjenje, usmjereno prema nasem ‘kralju i nasoj maloj kraljevini’. Vas dvojica, kao i puno drugih, trebali bi se izvinuti drzavi Crnoj Gori, za sve grehove koje ste napravili prema Njoj.”

    Gospodine Ilicu,

    ja se, zaista, izvinjavam Crnoj Gori zbog grjehova sto nisam nasao nacin da joj pomognem da se brze oslobodi od samozvanog “kralja”. Mislim da joj takvi “kraljevi” nisu potrebni, a posebno ne u buducnosti. Vrijeme je da umjesto takvih “kraljeva” dolaze i odlaze sa vrha drzavne piramide prosti cinovnici vlasti po volji naroda.

  27. labud dabanovic says:

    Spomenjasmo ođen kraljeve i kraljevine a ne spomenusmo TRUBAČe bez kojih se nije moglo zamislit osvajanje.Nebih se ni ja njih śetio da ne čuh ođen jednu ‘čergašku trubu’.Što sa njima?

  28. Milovan Vukov Jankovic says:

    Crna Goro i tvoje stijene,
    svaka li te muka pritiskala,
    svako li je posta tvoj branitelj,
    u ime krsta i tri prsta,
    u ime Marksa i Engelsa,
    u ime Tita&partije,
    Kralja&otadzbine,
    Cara Mila i DPSa,
    u ime zemlje i nebesa,
    u ime mora i Kotora,
    u ime brava&obora,
    svaka Shusha i Marusha,
    tebe kusha,
    shiroka je tvoja dusha,
    Crna Goro,
    moja dnevna i nocna MORO,
    shto ne svicesh RUJNA ZORO,
    no oblake neke guste,
    shaljesh brdu i dolini,
    da opuste,
    od obraza i poshtenja,
    ovih nishtih vjechnog htenja.

  29. Danilo Stojanovic says:

    “..neizostavno bi pomislio da je za sve lose stvari koje su se desavale posljednjih godina i koje se i dalje desavaju ovom tuznom narodu iskljucivo kriva ne njegova vlast, vec opozicija.” Perfect stranger.

    Upravo je tako. I da nijeste “perfect stranger” s logikom shvatili bi da je to istina. Jer da je opozicija bolja od vlasti – vlast bi se davno smijenila. Ovako dok god imamo tolike “perfektne strance” (interestantan pseudonim) u nasoj CG dotle nam nema ni leba, ni slobode.

    Veoma cesto kritikujem g. Grubaca ali ne zbog njegovih iskrenih demokratskih ubijedjenja (u tome se slazem s njim sto posto) vec zbog toga sto ne zeli da shvati (a ni vi perfektni strance) da srpski nacionalizam (na prvom mjestu) drzi CG u stanju u kakvom jeste. Dok god Srbi (i ostali nacionalisti) ne postanu “dobri crnogorci” (gradjani CG) nema pomaka na vlasti. I s te strane zaista mi je zao Srba jer su sopstvenom voljom izabrali nemoguci polozaj. Niti su u CG, niti u Srbiji. Oni su u onom “in between” (“izmedju”) stanju (lijepo opisanom u istoimenom filmu).

    Problem je sto svijet juri naprijed a mi ostajemo zarobljeni u srednjevjekovnim mitovima i pricama. Amerika je porazila svoje fundamentaliste pitam se kada ce Balkan poraziti svoje? Tragedija ovih prostora je sto je jedan Amfilohije uopste moguc u 21-om vijeku.

    Jedino rjesenje, po meni, je da se najzad shvati da je CG drzava svih nas i da od nas zavisi kakva ce biti. Ako je budemo voljeli bice slobodna, lijepa i cista (nije valjda da je Milo kriv i za ovu ogromnu prljavstinu nasih ulica, parkova, plaza, mora, rijeka itd.) ako ne, bice puna raskola i svadja – kao sto je sada.

    Zato nama ne trebaju “perfektni stranci” da nam sole pamet vec ljudi koji ce da zasucu rukave i da rade za dobrobit nase domovine(“community organizers” kao Obama).

    Izbor je na nama. A do tog momenta sve zalbe na vlast su puko kukanje o “nepravdi”, zavjerama, mafijama, itd. od kojih niko nema koristi. A svi imamo ogromnu stetu. Jer ovdje se nista ne mijenja – pa ni vlast (zasto bi ona bila izuzetak?).

    Dakle pocnimo da mjenjamo prvo sebe, nas nacin razmisljanja, nase prevazidjene ideje, nase predrasude, nas odnos prema radu, nas odnos prema sugradjanima, nas odnos prema prirodnoj sredini, nas odnos prema drzavi, nase ropstvo laznim mitovima i istorijama, itd. – ostalo ce (pa i vlast) doci na red.

    I, sto rece De Gol, “svaki narod ima vladu koju zasluzuje”.

  30. Vojin Grubac says:

    RE “da srpski nacionalizam (na prvom mjestu) drzi CG u stanju u kakvom jeste.”

    Gospodine Stojanovicu,

    ne bih rekao da srpski nacionalizam drzi CG u ovom stanju. Prije bih rekao da se radi o crnogorskom nacionalizmu, tj. njegovom strahu da ce promjenom vlasti doci do “negativnih tendencija”. Tacnije receno, da ce bazicni postulati toga nacionalizma u sudaru sa politickom i gradjanskom realnoscu dozivjeti krizu smisla, koju nece moci prebroditi. Pri cemu, promoteri takvih stavova ne shvataju da ovaj rezim ima veliku zivahnost u prezivljavanju. U tom smislu, lako se moze desiti da sam rezim odbaci ekstremne pozicije crnogorskih nacionalista da bi dobio glasove srpskog birackog tijela, a potom vladao mnoge godine.
    Dakle, nije problem u tome koje ce biracko tijelo povuci vlast. Ona ce povuci svako ono biracko tijelo koje moze realno uzeti. Problem je u tome sto u CG postoji rezirano bezvlasce i negativne tendencije po svim pravcima, za sto je kriva vlast.
    I za smece, o kome govorite, je kriva vlast. Moskva ima 24 puta vise stanovnika od CG a cistoca grada je nevjerovatno visoka, jer je administracija grada sve postavila na svoje mjesto. Za ne cistocu u bilo kojem rejonu Moskve leti kompletna administracija rejona. Oni se cak takmice ciji ce rejon biti cistiji i uredjeniji, jer je to ulaznica u visoke krugove gradske administracije.
    I na kraju, danasnjim vlastodrscima treba vlast da bi obavljali efektivnije svoje privatne poslove. Devedeset posto radnog vremena oni trose razvijajuci svoj biznis. Deset posto radnog vremena posvecuju drzavi, zaklinjuci se u patriotizam. I tih deset odsto je posveceno politickom turizmu, setanja po bijelom svijetu.

  31. perfect stranger says:

    @ Danilo Stojanovic

    ” “..neizostavno bi pomislio da je za sve lose stvari koje su se desavale posljednjih godina i koje se i dalje desavaju ovom tuznom narodu iskljucivo kriva ne njegova vlast, vec opozicija.” Perfect stranger.

    Upravo je tako. I da nijeste “perfect stranger” s logikom shvatili bi da je to istina. Jer da je opozicija bolja od vlasti – vlast bi se davno smijenila. Ovako dok god imamo tolike “perfektne strance” (interestantan pseudonim) u nasoj CG dotle nam nema ni leba, ni slobode.”

    “Jer da je opozicija bolja od vlasti – vlast bi se davno smijenila.” – ovo bi moglo i biti tacno (mada ne i apsolutno tacno) ako bismo imali u vidu demokratska drustva, sto se ne bi moglo reci za nase drustvo, cija istorija ne poznaje demokratski sistem mirne smjene vlasti. Ipak, Vase istrajavanje u ispravnost naizgled besmislene i nelogicne tvrdnje (koja je neke vrste “contradictio in adjecto” – da je, dakle, za sve lose stvari koje se desavaju u jednom drustvu kriva opozicija, a ne vlast koja donosi zakone, kontrolise drzavnu administraciju, a u nasem slucaju i veci dio sredstava javnog informisanja, itd.) bi moralo podstaci na razmisljanje. Treba se upitati da li je nas slucaj jedinstven (jer istorija ljudskog roda ne poznaje takve primjere) i da li zaista kod nas odredjene grupe gradjana -koje nemaju nikakve veze s vlascu – imaju odredjene “moci” (cije porijeklo, doduse, nijeste objasnili) da odlucujuce uticu na negativno stanje u drzavi i da “drze CG u stanju u kakvom jeste.”

    Istorija poznaje odredjen broj socioloskih fenomena i parapsiholoskih slucajeva, tako da opisanu eventualnost, koju Vi sugerisete, ne treba apriori odbaciti. Stoga bih iznio sljedeci predlog, sa kojim cete se, pretpostavljam, sloziti: ukoliko je opozicija kod nas, tokom svih ovih godina, nanijela toliko stete drzavi i narodu, zasto je ne bismo, bar privremeno, stavili u poziciju vlasti i na taj nacin neutralisali njeno negativno djelovanje? Eventualne tvrdnje da bi doticna gospoda u tom slucaju bila u situaciji da jos snaznije rade protiv drzave nemaju logickog osnova, jer, slozicete se, zaista bi bilo kontradiktorno raditi protiv samog sebe, protiv administracije ciji ste organski dio.

    Pa ukoliko stvari krenu nabolje, poboljsa ekonomija, smanji siromastvo, obustavi diskriminacija narodà, predlazem da se svi, gosp. Stojanovicu, uhvatimo za ruke i u jedan glas zapjevamo: Volimo te Crna Goro, kako si nam lijepa i mila! U suprotnom slucaju, ako se stvari ne bi poboljsale, ili bi se cak pogorsale, postojala bi uvijek mogucnost da se prethodna garnitura vrati na vlast (a ta mogucnost, gosp. Stojanovicu, je jedna od osnova svih demokratskih drustava). Mislim da ovaj predlog ne treba potcijeniti, gosn Stojanovicu, vec pazljivo sagledati i proanalizirati.