Jedno od takvih, slučajnih iskustava desilo mi se upravo. Bio sam Djeda mraz u vrtiću, za oko 100 djece, sa svojih 45 godina.
Piše: Zipp
Kroz život sam prolazio kroz razna društva, od problematičnih do intelektualnih, imao raznih zgoda i nezgoda, nalazio se u raznim situacijama. Uprkos godinama, još uvijek me drži ona želja „da probam što još nijesam". Nešto od toga planiram, nešto iskrsne nenadano, sasvim slučajno. Jedno od takvih, slučajnih iskustava desilo mi se upravo. Bio sam Djeda mraz u vrtiću, za oko 100 djece, sa svojih 45 godina.
Nedavno mi zvoni telefon. Zove me vaspitačica iz vrtića. Prvi poziv od nje, a dijete mi je u vrtiću već 3 godine. Odmah sam pomislio na nešto ružno, otkinuo se. Djetetova vaspitačica, predpostavljajući valjda iz iskustva da takav poziv može biti stresan za roditelja, odmah mi je rekla da je sa djetetom sve u redu. Zebnja je trajala samo sekund.
Vaspitačica me u ime dijela vrtića zamoli da budem Djeda mraz, jer ga nijesu obezbjedili a planirano je da se napravi priredba, podjele pokloni, izvede prigodan program. Još pod prethodnim šokom, nastalim obrtom, uz kraće razmišljanje, prihvatih. Čim sam se prihvatio te obaveze, u glavi mi se stvori mnoštvo dilema:
„Ja krutan-kruti, da li ću se snaći? Što reći, kako se ponašati? Što ako me sin prepozna i sve propadne? Što ako se zbunim i pokvarim ugodjaj djeci. Što …?
A opet izazov, nesvakidašnji. Moći ću da posmatram reakciju sina, da slušam dječije recitale, slušam njihove pjesmice, uživam u njihovoj igri, vidim njihovu razdraganost, sreću-dolazi im Djeda mraz!
Dileme tipa svidjali se to popovima i hodžama, da li je Djeda mraz još jedna izmišljotina potrošačkog društva, prva od nebrojeno mnogo šarenih laža koja ih čekaju i slično, nijesam imao, niti su me interesovala.
Dolazim u vrtić oko 9 h ujutro. Odmah ulazim u malu prostoriju pored vrata, da me djeca ne vide, gdje se preobukujem u Djeda mraza. Ovakav kakav sam, mršav kao prut, ne djelujem uvjerljivo. „Suvi" Djeda mraz! Obmotavaju mi sundjere oko tijela, ispod ogrtača, da budem „deblji". Rese od maske za kosu mi upadaju u oći, brada i brkovi u usta. U vrtiću je pretoplo, a ovako ubučen prosto kuvam. Donio sam svoje, starinske, drvene sanke, stavio par poklona na njih. I zvonce sam nabavio. Zadovoljana sam, sam sebe ne bih prepoznao. Iz velike učionice gdje su za ovu priliku skupljena sva djeca odjekuje pjesma „Djeda mraze, djeda mraze, ne skreći sa staze, ne oklevaj ne dremaj, već poklone spremaj…." Ne znam ko je uzbudjeniji. Ja-Djeda mraz, ili djeca koja ga tako nestrpljivo i sa njima svojstvenim žarom čekaju.
„Ho-ho-ho, ho-ho-ho", ulazim vučući sanke, o ramenu noseći crveni džak „pun poklona". A noge mi se otkidaju od treme. Veselost djece, oduševljenje koje pokazuju vrsikom i uzdasima, očima koje im se šire od uzbudjenja, razbija mi se trema.
„Dolazim sa sjevernog pola, čuo sam da je ovo najbolje vrtić, najbolja djeca, sa najboljim vaspitačicama, jeli to istina djeco. „
„Jesteee"
„Ne čujem, smrzle mi se uši od dugog puta, jel istina?"
„Jesteeeeeee" horski se prolamaju razdagani dječiji glasovi.
….
Sjedam. Počinju recitali, samo za mene-Djeda mraza. Prilaze mi djeca. Šuškaju dok recituju, zbunjuju se, griješe, pod tremom su. Uprkos nesnosnoj mi vrućini, uživam. Pogledom tražim sina, jedva ga nalazim medju njih toliko. Krivi usta, razgoračio oči, vidim da mu nešto nije jasno. Usred jednog recitala zavika iz glasa „Tataaaa, tataaaa, to je moj tata". Trenutno nastade muk. Učiteljice uzviknuše „kakav tata, to je djeda mraz, što je sa tobom."
„Tata je, prepoznajem mu patike"-jedino su mi se patike vidjele, ostalo je sve bilo pod maskom.
Nasta kratko ubijedjivanje, sin, vidim sa rezervom prihvati da sam ja ipak „Djeda mraz".
Počeše zatim pjesmice, igre uz pjesme. Uključih se u kola sa djecom. Svi hoće da me dotaknu, da me pitaju nešto, da me zagrle, da mi kažu svoje želje, da …
Niz mene curi znoj. A izbijaju radost i sreća, ništa manja nego kod njih.
Dva sata sam uživao sa djecom, za nezaborav.
Srećna vam Nova godina i Božićni praznici, ko ih slavi. I družite se sa djecom.
Sretno i tebi novo ljeto. I nemoj vise da se ljutis.
SRECNI PRAZNICI …2009
HAPPY HOLIDAYS…2009
P.S.
Postoje različite stvari koje mogu spasiti svijet, dvije u ovom vremenu nam se čine posebno važne…
Jedna bi mogla biti da ovladamo ljubaznošću prema drugima i da imamo veliko srce.
A druga bi bila da shvatite vašu strast prema mjestu gdje živite, i da stvarno volite mjesto u kojem živite.
Zaštita prirode je jednom bila projekt par zanesenjaka.Sada, milioni ljudi odgovaraju na uništavanje prirode i počinje se stvarati dobar osnov za budućnost svijeta.
Sa stalnim povećanjem negativnih događaja: globalnim zagrijavanjem, prirodnim katastrofama , ratovima, gladi, nestašicama i ekonomskim krizama …Očuvanje prirode se sve više širi među ljudima i ujedinjuje ih.
Naučnici su upoređivali različite planete koje su dalje od sunca i dobili su jednom sličan rezltat .Jedan je prehladan, drugi je previše vruć, a jedan je dobar, i mi smo baš na tom mjestu.
U centru tog lijepog mjesta je Ekoloska država Crna Gora koja još nije ispunila sva naša očekivanja, ali nas je ujedninila i ubijedila u njenu neophodnost…Šanse koju smo dobili rodjenjem u takvom prirodnom okruženju, obiluju mogućnostima ali i obavezama da je očuvamo i predamo održivom za naredne generacije i mnoge nove godine…
Pozdrav,
„Ekolozi u ovom vijeku moramo biti svi”
Postovani Zipp-u, mnogo me raduje sto ste odlucili da se druzite sa djecom, i da njima budete DJEDO MRAZ jednom u godinu. Biti sa djecom i radovati se djecjim radostima, to je nesto najhumanije sto moze da imaju odrasla ljudska bica. Ostavite vi ove ‘pametnjakovice’ i blogiste sto se bave nekakvim problemima, sto ni njihovi pretci nijesu mogli rijesiti vjekovima.
Veselimo se Zipp-u kad si onu negativnu energiju zamijenio radostiima. Useli u svojoj dusi ljubav prema bliznjim svojima, i uvijek budi protiv loseg u sebi, a ne kao sto si do sada bio navikao, pa si se prvo borio protiv loseg u drugima. Zivjeli nam Zipp-u, sve vam srecno i cestito bilo u NOVOJ 2009 GODINI!
Svima u svijet i nama ođen SREĆNA NOVA GODINA i da nam svake godine dolazi ‘ĐED STUDENI’ i daje đeci tople zagrljaje a odraslima pokažuje put da ostvaruju ljucke nade-svi su ljudi na svijetu braća.
Ima raznoraznih ocheva,
malo je onih kojima se sin tako obradova,
tata, tata, to je moj tata,
fin je taj poklon za novu godinu, sigurno i debelo zasluzen.
Neka Vam je srecna i biricetna nova godina, i neka ta djechija ljubav za tatom traje vjechno, i neka drugi slijede tvoj primjer, da ne budemo samo bioloshki ochevi, nego i srcem i dushom, jer ce ta dhjeca jednoga dana sjesti za volan, pa ce kao “ruska trojka” gaziti sve pred sobom, sve civilizovano jer je Medjed Karamazov cera, kome je svoje lichno tjelesno ispred gaca na guzicu sinova, i ispred obuce za sinove, takvi sinovi postaju oceubice.
A danas i juche,
svako ko ima ….. moze biti otac,
zato nam stotinak sinova ostavi zivot pored puta ili na putevima smrti, sa stotinu konjskih snaga, svake godine po jedna Bregalnica, Mojkovac ili Skadar.
Zipp, hvala sto si s nama podijelio to interesantno i lijepo novogodisnje iskustvo. Lijepo se malo odmoriti od zamornih prica o politici i problemima, tako da su ovakve price iz ljepseg dijela crnogorske svakodnevnice dobrodosle.
Nego, kakvi su bili komentari sina kad je dosao kuci? Mora mu se priznati da ima dobru moc zapazanja i vec od malena kriticki odnos prema pricama koje mu drugi serviraju. Valjda na tatu^^
Neka je i vama i vasoj porodici srecna Nova godina, gospodine Zipp.
Jesam se od srca nasmijao iako nisam ocekivao da ce Zipp biti Djeda Mraz. Isto kao sto nije ni njegov sin ocekivao. Mogao sam ocekivati bilo koga, pa cak i ‘kralja’ Mila Djukanovica, ali ne njega nikako.
I kazes da su te pred sinom odale patike? Ali, sta mislite, sta bi crnogorskog vozda odalo? Mogao bi cisto izgovoriti “Djeda” ali bi zapeo na “Mrrrrrraz”.
Dok su Zippa umotavali sundjerom Milo se mogao uviti u duhan. E jesam i ja lud, ma kakav duhan on je to vec odavno prosvercovao i unovcio, i sada se komotno moze uviti u lovu…
Sretna Nova 2009. godina, posebno urednistvu i saradnicima portala PCNEN.
Jesili se smrzao ovih dana i noci Djedo Mrazu? Kod mene ima djedova i baba ali nema mraza. Ja sam poslednji put sgazio u snijeg 1969 godine. Prodjose ove cetiri decenije ( ili tacnije, 40 godina), brzo. Javljam vam se Djeda Mrazu da vi saopstim, ja vjerujem da sam jedini Crnogorac koji nije stanuo, niti se uzelio snijega punih 40 godina! Ja mislim da je to rekord. Ako ima idje Crnogorca da je vise godina bio bez dodira snijega, neka nam se javi. Pozdrav vama Djede Mrazu, i cuvajte se da ne prehladite. Pijte hladne cajeve kad je hladno, a vruce kad malo otopli.
Zipp je pravi bloger – emocije nikad ne fali, a lucidnost mu je zapazena karakteristika.
Hvala i za ovaj tekst. Sretni svi praznici, i vama i familiji.
Pozdrav!
Zipp, sjajna priča! Hvala.
Srećna Vam Nova Godina.