Strah ne stanuje ovdje

Povodom kampanje “16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama”, članice Centra za ženske i mirovne studije ANIMA iz Kotora organizovale su performans “Strajh ne stanuje ovdje” na Trgu od oružja u Kotoru 29.11.2008.

Slobodan pojedinac

I pored toga što ste svjesni da ste negdje grešni (ovo neplanirano ispade stih), a savjest vam ipak nalaže da se pobunite, najdobronamjernije pokušate da ukažete na loše strane vlasti, društva u kome živite, spremite se da prihvatite javni linč i epitete tipa„ izdajnik, plaćenik, mrzitelj Države, anticrnogorac, dežurni kritičar, isfrustrirani kvazientelektualac, polupismeni-umišljeni Don Kihot...

Nedovršena bajka za odraslu djecu

Džaba su podanici živjeli sve gore i gore, džaba su ginuli za drugog kralja, mada stvarno više su ubijali, pljačkali i silovali nego ginuli, džaba su uočavali da prinčevi više nijesu onakvi kakvi su se predstavljali kada su ni krivi ni dužni i bez pedigrea postali prinčevi. Džaba su uvidjali da zemljoposjednici i velikaši postaju uglavnom ološ i ljudski talog prethodnih vladara, nekdašnje sitne, najčešće loše zanatlije, bezemljaši, pljačkaši, kockari, prostitutke...

Prva rata

I dok mi već desetak dana bruji kroz glavu, od rodjaka, zbog prve rate, prolazim pored Prve Banke. Vidim nepregeldan red penzionera, kao nekad, pred prvom Dafinom. Ili kao uvijek-na svim izborima.

Abolicija

Abolicija je oslobadjanje od krivične odgovornosti, nešto kao pomilovanje. Daju je najčešće šefovi Država, obično oni koji u mandatu sami naprave najviše krivičnih dijela. Aboliciju može dati i Parlament tj. Skupština, kao što je u slučaju moje abolicije. Pravilo je da krivac molbom traži aboliciju. To pravilo, kod mene je prekršeno. Tražio sam obrnuto, da budem izuzet od abolicije.

Kutija za ćutanje

" Ja živim na slepom koloseku" tako je pjevao ocvali roker koji je u vrijeme kada sam ja odrastala, umio da pogodi kritički sve naše živote. Ta rečenica mi je najače zazvonila za ovaj siže.