Kroz zelenilo i tišinu

Objavljeno: 04.06.2008, 09:22h

Od Vitalca, pa preko brane koja ne da Slanom da iscuri u livadsko zelenilo, i dalje uz Broćanac, zagrijavaju se i biciklo i jahačeve noge

Od Vitalca, pa preko brane koja ne da Slanom da iscuri u livadsko zelenilo, i dalje uz Broćanac, zagrijavaju se i biciklo i jahačeve noge

Piše: Duško Vuković

Slano. Boksit. Prva ustanička puška…

Neeeeeee tamo.

Ne mora samo more biti slano. Slanim zovu i jedno od vještačkih jezera kraj Nikšića.

Boksit?

E, nije to onaj crveni boksit što ga kopaju u brdima iznad Župe nikšićke. Ovaj je bijel i ima ga u Bijelim poljanama. Sada ga, doduše, niko ne kopa.

Prva ustanička puška?

Pomislili ste na Vir Pazar, jel tako? Čevljani vele da je prva ‘Trinaestojulska’ na okupatore opaljena kod njih.

Dakle?

Vitalac – Slano jezero – Broćanac – Bijele poljane – Ubli Čevske – Lastva Čevska – Čevo – Velestovo – Markovina –  Zagarač – Komani – Beri – kud koji…

Biciklistička tura snova.

Bicikla naprijed, auto stoj!: Vitalac

Od Vitalca, pa preko brane koja ne da Slanom da iscuri u livadsko zelenilo, i dalje uz  Broćanac, zagrijavaju se i biciklo i jahačeve noge. Pogled na Nikšić muti, sablasno razvučen na zracima jutarnjeg sunca, dim iz nekadašnjeg ponosa crnogorske industrije. Pred nama je uspon, uporan u svojoj ispravnosti i protegnutosti, ali postavljen taman đe treba.

Pred usponom

Ništa od surovosti kraškog predjela nije se moglo vidjeti u neđelju 1.juna. Kamenjar se šćućurio pod proljećnim zelenilom listopadnog drveća. Ljudski žamor od Broćanca do Ubala čevskih se s puta čuo na tri mjesta – i uvijek je bio na grobljima.

"Najživlje je na grobljima", prokomentarisao je biciklistički dvojac – ja i Boris (Raonić).

Kad se razminu Bijele poljane, točkovi se sve češće zaigravaju, obradovani darovima nizbrdice i, mooooožda, siluetom Lovćena u daljini.

Tamo u daljini Lovćen se plavi: Boris

Čevo nije ravno kao u pjesmi, niti je u njemu živo kao što bi dolikovalo negdašnjem opštinskom centru i tazbini bivšeg Gospodara crnogorskog.

Ispred kule Vukotića se vijao crveni barjak, a u kafanici ispred koje smo odmarali bicikla i opterećivali želudce lakom hranom iz ruksaka i hladnoćom kafanskog ‘Nikšićkog piva’, čuli smo priču o rutavom Belgijancu, turisti – pješaku, i o tome da je Vojislav Koštunica od Damjanovića s Čeva.

Biciklima se s Čeva može put Čekanja i Cetinja, ali i na drugu bandu – ka Danilovgradu i/ili Podgorici. Ovo drugo je bio naš izbor.

Ispostavilo se da nije bilo umjesno moje upozorenje da ne pijemo drugo pivo, jer će nam pasti u noge. Možda je ono i palo, ali to nogama nije smetalo da savladaju blagi uspon (slava projektantima starih puteva) i dokopaju se tačke sa koje počinje beskraj spuštanja, koje smo prekidali u par navrata fotografisanja radi i jednom radi gašenja žeđi vodom iz bistijerne. Pažnju na nju nam je skrenuo žuti kamion natovaren drvima, koji nas je koji minut ranije razminuo. ‘Žuti’ nam je prepriječio put, a posada je natezala iz crijeva koje se spuštalo niz liticu.

Stajaća, a ledna ko tekuća: Bistijerna

Blagosloven neka je onaj što je bistijernu u stijeni Garačkoj sagradio i vodu lednu u njoj za putnika namjernika sačuvao.

U Berima, kod mosta na Sitnici, brojač kilometara je pokazivao da smo pedalali 77 km. Meni je do Zabjela trebalo još sedamosam.

P.S.

Boris je sugerisao da ubacim još koju fotku i, evo, to činim.

Jeste slano, al' jezero

Ooooj, Čevo ravno, gnijezdo junačko...

Nadomak Podgorice

Zagarački vrtovi

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

  1. Vojin Grubac says:

    Niksic je idealno startno mjesto za biciklisticke ture. Cesto sam s drustvom pedalio relativno kratke relacije do Morakova i preko Krnova.
    Ponekad smo oblacili “humanitarne majice” djecjeg razmjera (duplo manje od potrebnih) iz postovanja prema darodavcu, ujaku naseg prijatelja, koji mu je te majice poslao iz Kanade. Naime, ujak ga je vidio, poslednji put kada je dolazio, kao dijete od desetak godina i poslao je osam majica upravo tog razmjera. I ko kaze da vrijeme tece…

  2. Milovan Vukov Jankovic says:

    E koliko VI posvetite sebe i svjim hobijima vremena, toliko mi sa ZAPADA za deset zivota nebi postigli.

    Nijesam ljubomoran,
    nego se pitam JESAM LI JA LUD ili zarazen potroshachkim duhom, pa nikad sebe ne priushtim MERAK, no jedem i …… s`nogu, pa mi cipancijeli vijek prodhje u trku i frku, i gledam druge kako sebe prirede uzitak i rekreaciju, zdrav za dushu i tijelo.

    Nije chuda shto shecer , pritisak , srce potrefe mene i Banjevica, samo shto mene promashe one 100K eura, za dushevne bolove zbog prodaje KAPa.

    Plashim se za Sveta zbog onih GLISERA od 2000 KSa, velike su to brzine od AVALE DO ZAVALE, bolje i on da jashe na biciklo sa jednom konjskom snagom.

    Ako navrcu na ove stranice,
    ovi novopecheni VLASNICI AUDIJA o nasheme troshku, neka se ugledaju na VAS i onoga pokojnoga Ministra Radovica, kome je trebalo podic spomenik ispred VLADE I SKUPSHTINE, dako im proradi SAVJEST i pochne da im nagriza to malo dushe shto je ostalo poslije ovoliko sramote i njihovih zasluga i minulog rada.

  3. Dusko Vukovic says:

    Drago mi je čuti gospodine Grubač da ste pedalali. Nadam se da se nijeste sasvim odvikli od toga.

    Gospodine Jankoviću, treba odmoriti jedan dan u neđelji. Bogougodno je, a i čeljadetu prija. Neka bolja Crna Gora će se sjetiti pokojnog profesora Radovića, kome mnogo šta basta, ali ne i da ministre crnogorske od audija odvikne.

    No, odviknuće mnoge energetska kriza, sve su prilike.

  4. Zipp says:

    “Plashim se za Sveta zbog onih GLISERA od 2000 KSa, velike su to brzine od AVALE DO ZAVALE, bolje i on da jashe na biciklo sa jednom konjskom snagom”
    M.V..J.
    Taj “spektakl” nijesam gledao, niti sam imao volje gledati ga. Neki Cetinjani kažu da su brži bili oni gliseri što su prevozili izvjesnu robu na relaciji Italija-Crna Gora. Inače izuzetna zabava. Kao bilmez čovjek gleda kako nekio čudovišnim motorima bruji i para more vrteći se u krug. Glavna umjetnost je imati što jači motor i nabijati što jači gas. Sve se uklapa u projekat Ekološke Države. Zamislite da ste riba pod vodom! Beton, beton tj. buka, buka, buka nama treba.

    “Ako navrcu na ove stranice,
    ovi novopecheni VLASNICI AUDIJA o nasheme troshku…”

    Ne pominjite više taj Audi tamo dje ne treba, ako želite da i dalje budete u milosti najboljeg i najobjektivnijeg medju najboljim i najobjektivnijim. I nije koštao 180 000 već svega 80 000. I nije ga kupila Skupština već Uprava policije. I nije…
    Volio bih samo da se javnosti prokaže faktura o kupovini i objave karakteristike tog skromnog Audija. Čisto da ne bi bilo nedoumice i neosnovanih napada na uvaženog nam Predsjednika Parlamenta. Usput, pravni savjet DPS-a, ops, SDP-a smatra da je lustracija zakašnjela, nema svrhe više, kaže pravni savjet. Novinar je bio na fonu te izjave još prije skoro dvije godine. Kakvo vizionarstvo!

  5. Vojin Grubac says:

    Sasvim sam se odvikao, nazalost, gospodine Vukovicu.
    U ovom petnaestomilionskom gradu nema slobodnih ulica za bicikliste, koje vozaci ne vole bas kao ni motocikliste.
    Suncanim danima vidjeti polomljene motocikliste na prospektima je obicna pojava.
    Cak i u Podmoskovlju voziti bicikl je krajnje opasno jer su to brze trase i ogromne guzve.
    Bicikl se moze voziti po parkovima, ali je i tamo previse “izletnika”, tako da ostaju, za utjehu, trenazeri.
    Znaci, nehumani prostori.
    Inace, veliko mi je zadovoljstvo predstavljalo pogledati slike i procitati Vas tekst. Vratilo me je sve to u onaj period kada sam obitavao u prostorima lijepih pejsaza. Sada je sve to zamijenjeno urbanim sivilom, brzim ritmom zivota, beskonacnim automobliskim guzvama i besmislenoscu saglasavanja na takav “stil zivljenja”.
    Na tu temu mladi i talentovani ruski humoristi su napravili jednu predstavu ( na racun gradonacelnika Luzkova) gdje roditelji salju sina da “oduzi svoj dug otadzbini”, ali ne u vojsku vec u automobilsku guzvu. Salju ga da dvije godine provede u guzvi na moskovskim ulicama, oprastaju se s njim, i pocinju da zapomazu kada im kaze da je poslat da “sluzi rodini” na Shose Entuzijastov, gdje mu, zbog najvecih guzvi, rok od dvije godine moze biti produzen. On tjesi majku, govoreci joj da on nastavlja tradicije svoje porodice, jer je njegov otac takodje sluzio na tom najtezem postu u cast svoje Rodine.
    itd. itd.

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register