Neda Božinović- jedna biografija

Objavljeno: 15.08.2008, 17:21h

Neda Božinović

Neda Božinović

Piše: Ervina Dabižinović

Na današnji dan, 15 .08 2001 godine umrla je Neđeljka Neda Božinović.
Neda je rođena 1917 godine u selu Topolom. Osnovnu školu završila je u Stonu a gimnaziju u Kotoru. Pravni fakultet u Beogradu 1939 godine. Za vrijeme studija aktivno učestvuje u radu: Udruženja studenata Beogradskog Univerziteta, Studentskom pravničkom društvu, Zadružnoj omladini Jugoslavije. Od 1939 godine. članica je KPJ, a 1941 godine priključuje se NOB-u.
Poslije rata obavlja vrlo važne političke i profesionalne funkcije. Bila je  organizaciona sekretarka Mesnog komiteta SKJ u Beogradu, instruktorka CK KPS, pomoćnica predsednika Komisije državne kontrole FNRJ, pomoćnica ministra rada FNRJ, sekretarka i podpredsednica CO Saveza boraca Jugoslavije, državna sekretarka za poslove opšte uprave i budgeta SIV-a. 
Poslanica Saveznog veća Savezne skupštine bila je u periodu  1963- 1072. Nositeljka je više  odlikovanja i priznanja: Partizanske spomenice 1941, Ordena bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem i još nekih. Prestaje da radi  1974.
Još od studentskih dana  Neda Božinović je bila aktivna u ženskim  sekcijama organizacija koje  su formirane u mnogim ljevičarskim, antifašističkim organizacijama u okviru omladinskog i studentskog pokreta. Pripada je liberalnoj struji pokreta koja se zalagala za sardanju  sa ženskim građanskim organizacijama. Poslije Drugog svetskog rata bila je aktivna članica AFŽ-a
Tokom raspada Jugoslavije (1990) ponovo se angažuje u radu ženskih, antiratnih mirovnih grupa. Priključila se  SOS telefonu  za žene žrtve nasilja, Centru za  antiratnu akciju, Ženskom parlamentu. Ipak, njen angažman unutar femnističkkog pokreta 90-setih najviše se vezuje za mirovnu grupu "Žene u crnom". Pored aktivističkog rada od izuzetnog je  značaja publicistički rad Nede Božinović, koji čine knjige, monografije i članci o istorijatu  ženskog pokreta  kod nas  kao i angažovani članci poslije rata, mržnje, svih vidova diskriminacije, zatim zalaganja za ženska ljudska prava…Napisala je knjigu"Žensko pitanje u Srbiji u XIX I XX veku".
 
Iz intervjua sa Nedom Božinović:
 
 O socijalizmu: "Jednom  prilikom, dok smo bili na Novom Beogradu, neko je rekao- "Pa što je ovaj socijalizam dao?" Na to sam rekla- " Pogledaj ovaj grad, tu je bio pijesak. Što misliš da  je to samo po sebi niklo? To su desetine stotine ljudi gradili i radili u radnim akcijama? Ja neću reći da je  to bilo idealno ali onim dječacima i djevojkama, teško je bilo raditi u radnim aakcijama, ..oni su to radili ponosno, jer su smatrali da na taj način zemlja izlazi iz  zaostalosti….
O patriotizmu? Patriotizam je da učiniš nešto za svoju zemlju, za njenu slobodu. Ništa više. Nikakav šovinizam, nikakvo soljenje pameti drugome, nego ravnopravno sa drugima da se  suprostaviš okupatoru, onome ko ti dolazi u zemlju čizmom.
 O naslijeđu socijalistkinja, komunistkinja?
Prije svega to je pokret protiv patrijarhata, što je bitno. Dok se ne oslobodimo patrijarhata ne možemo ići naprijed,  a patrijarhat svuda postoji nije apstrakcija……Protiv patrijarhata moramo konkretno da se borimo!
 O osvojenim pravima i primjeni?
Borile smo se da nam ne ukinu dječiji dodatak….. Jednom naredbom bilo je predviđeno da se smanji  dječiji dodatak i da se određene kategorije žena, preko cenzusa, izbace iz kruga primalaca dječijeg dodatka. Samo da dodam da su bračne i vanbračne zajednice  imale jednak  status pred zakonom…….oko dječijih ustanova  smo cijelog vjeka  ratovale…Radilo se o tome hoće li se organizovati u preduzećima ili u mjestu stanovanja, hoće li biti vrhunska da zadovolji sve higijenske uslove…mi smo jedno vrijeme vodile akcije  da  se u svim  stambenim zgradama odredi stan gdje će se organizovati smještaj i boravak djece….Predviđeno je  bilo da tamo rade penzionisane učiteljice ili žene koje hoće to da rade….
 
O građankama, socijalistkinjama, komunistkinjama, feministkinjama, mirovnjakinjama?
 Pričala sam već o entuzijazmu žena o njihovom uključivanju u pokret….ima jedan dobra knjiga  francuskinje Andre Mišel, koja piše istoriju ženskog pokreta. Kada čovjek pročita tu knjigu dobije utisak:  što god da su žene kroz istoriju izmislile, uvjek je  tu bio muškarac koji je to razrušio, vratio nazad, tjerao da opet iznova nešto pokušavaš. …Fanatastično je kakvi se sve načini koriste da se žene ponovo vrate natrag…..žene su usred rata održavale mirovne konferencije i odlazile, kao delegati u neke od evropskih vlada da traže prekid rata…Ni jednoj muškoj oragnizaciji to nije  palo na pamet..Ni nobelovcima…..
Onog čaasa kada smo osvojili vlast, žena je bila ravnopravna u svakom pogledu. To je bio  princip koji je svako poštovao ili…..bilo je problema . Nisu se javljali kao društveni problemi nago kao konkretni u odnosima između muškaraca i žena u kući….E tu je sada ta velika uloga žene koje su na svim skupovima pokušale teorijski da objasne što je ravnopravnost i da svaku diskriminaciju žigošu…..socijalistička partija koja je   osvojila vlast, kao princip imala je  ravnopravnost pa ga je ugradila u sve zakone posliej rata, mada su žene prethodno izborile te principe. Niko to nije na  tacni donio….Specifičnost jugoslovenskog  ženskog pokreta je da je jedno vrijeme bio separatan od socijalističkog……postojao je  jak Sekretarijat žena socijalista koji je j napravio program organizovanja žena preko partije…ali zbog visokog stepena samostalnosti i vrlo nezavisnog programa rada, koji su te žene izborile, napravljen je  dogovor da Sekretearijat djeluje u okviru sindikata… Činjenica da su ih podredili sindikatu, znači da su ih ukinuli…u kadrovskim rješenjiam žene su zaobilažene… a onda stigne "befel"- dajte pet žena.  Ko će sada da smisli pet žena…? Zato je  jedan od programa koji sam predložila bio da moramo  uvjek imati kadrovska rješenja za mnoge stvari. ..nije toliko važno da li imamo pet žena, nego da one  znaju da ne kompromituju žene….
Feminizam je za mene ono što definiše Andre Mišel- "doktrina koja nastoji da poboljša položaj žena i da žena dođe u ravnopravna položaj sa mušakrcem".
povezanosti između aktivistkinja i teoretičarki mora da postoji…..
Kada govorimo o slabostima mirovnog pokreta, onda  treba govoriti uopšte o mentalitetu ovog prostora koji ne  voli inovacije, kojem je  sve to strano i koji bi naJradije da  se vrati u Dušanovo carstvo….moje mišljenje je da  se ovaj svjet ovdje bori protiv naše modernizacije..
mirovni pokret je nastajao iz socijalističkog pokreta, omladinski takođe iz mirovnog i ženskog pokreta…ideje predratnog pokreta bile su podređene borbi za slobodu….
O ženskom pokretu
 
Vidim da su potpuno marginalizovane… ja vidim da moramo da  se bavimo najkonkretnijim ženskim problemima, bez obzira kako se oni zovu…dok god to ne shvatimo mi nećemo imati ženski pokret….
 
 
O Ženama u crnom…
došla sam u " Žene u crnom" ne zbog toga što sam odušavljena radom bilo koje ženske organizacije, nego što sam bila u mogućnosti  da kažem ono što hoću…mogla sam da govorim o mirovnom pokretu, militarizmu, ženskom pokretu, komunizmu…….mogla sam da mirne duše izrazim svoje mišljenje  i da mi niko ne  zamjeri… zbog njihovih veza sa međunarodnim grupama koje su na fonu ljevičarki .., zbog velike zasluge  što su prve počele saradnju sa ženama iz ženskih pokreta  bivših jugoslovenskih republika…..što su mirovnjakinje……
 
Izvodi su uzeti iz knjige "Neda- jedan biografija" koju je priredila Gordana Stojaković
Nedu Božinović nisam poznavala lično. Mislim da nema  dileme  zašto sam na današnji dan željela  da govorim o Nedi Božinović, borkinji, mada mi se desila i jedna  od
" srećnih slučajnost" 
 
Knjigu – NEDA, uzela sam  na čitanje iz bibljoteke Anima, jer sam htjela da saznam o ženskom  političkom organizovanju   na prostorima Balkana. Neda je jedne prilike rekla da joj je žao što nije znala dobro istoriju i da dok je pisala svoju knjigu trebalo joj je  mnogo vremena da uroni sve u podatke kojim je rsapolagala istorijska nauka, međutim postavila je pitanje  što sa istorijom koja nije bilježena. Upravo njena knjga – "Ženski pokret u XIX I XX vijeku u Srbiji" jeste bilježenej istorije koaj je postojala ali nije zabilježena….Tražila je od žena da pišu o tome što rade. U tom što su neke žene radile zajedno sa njom  pokušal sam da nađem i sama odgovore za sadašnjost u kojoj se dokidaju nivoi osvojenih ženskih prava. I naravno da o njoj i njenim političkom angažmanu saznam više. O AFŽ-eu posebno …Dugo je knjiga koju je priredila Gordana Stojaković , stajala a ja sam je juče uzela u ruke..i rekla imam na raspolaganju neko vrijeme…Nakon izvjesnog pročitanog okrenula sam knjigu i na njenoj poleđini našla biografiju. Tamo je pisalo da je  Neda umrla 15.08 i da je to sjutradan. Pročitala sam knjigu i odužila svoj prvi od mnogih dugova u odnosu na  Nedu Božinović…
Zbog osnovnih ideja koje su nosile njen život, zbog svijesti koliko su promjene važne i koliko je važno nastaviti borbu za poboljšanje položaja i pozicije žena, svih žena, zbog upućivanja na ponavljanje grešaka  i pronalaženju odgovora na sadašnjost, zbog uspravnog odnosa prema aktuelnom, zbog suočavanja sa svim što se desilo u ovoj zemlji, zbog permenetne borbe o kojoj je govorila….otvorila sam taj prozor koji je čekao. 
To je još jedna potvrda da nas one koje  nisu među nama nikada ne napuštaja ukoliko imamao jasnu predstavu i cilj da nam je borba za sopstvena prava, bolji i humaniji odnos među polovima i svijet koji teži ravnopravnosti – zastava..

__._,_.___

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

  1. Sreten Mitrovic says:

    Boze, hoce li ikada biti vise ovakvih zena. Ja se zaista ponosim sto smo imali ovakvu Crnogorku!!!!

  2. Ervina Dabizinovic says:

    Poštovani Sretene,
    a tek da nam je jedan Josip Broz kojeg će naravno nadživjeti jedna Neda koaj će istrajavati sa svojim opozicionom i mirovnom kondicijom!