Ministar civilnih poslova BiH Sredoje Nović, ministri kulture Srbije Nebojša Bradić i Hrvatske Božo Biškupić, te ministar kulture, sporta i medija Crne Gore Branislav Mićunović potpisali su danas u Sarajevu pismo namjere, koje predstavlja uspostavljanje međuinstitucionalne saradnje na pripremi i prezentaciji zajedničkog projekta izrade dokumenta Nominacija stećaka – srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – za upis na listu svjetske kulturne baštine UNESCO.

Može se očekivati da stećci za tri do četiri godine budu proglašeni zaštićenim svjetskim kulturnim dobrom.

Ovo je prvi projekat te vrste u kome zajedno učestvuju četiri ministarstva kulture i eksperti iz oblasti kulturne baštine iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije.

Stećci su srednjovijekovni kameni nadgrobni spomenici, negdje sa uklesanim slikovnim ukrasima ili natpisima. Nalaze se na prostorima današnje BiH, Srbije, Crne Gore i Hrvatske, a javljaju se od 11. do 15. vijeka.

Ukupno je, na prostoru sve četiri države, registrovano oko 66 hiljada srednjevjekovnih stećaka, od čega se oko 58 hiljada nalazi na teritoriji BiH, 4400 na teritoriji Hrvatske, 2000 na teritoriji Srbije i oko 3000 na teritoriji Crne Gore, u okolini Nikšića, Pljevalja i Žabljaka.

Stećci su težine od 100 kilograma do 32 tone.

Najslavniji stećak je Zgošćanski stećak, nađen u okolini Kaknja, i čuva se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. On nema natpis, a zbog izuzetne ljepote neki istraživači smatraju da je riječ o grobu Stefana Drugog Kotromanića.

Ovdje možete pričitati neke od najzanimljivijih epitafa sa stećaka, a evo šta je, pored ostalog, o stećcima, kao bogumilskim mramorovima, pisao poznati hrvatski književnik Miroslav Krleža:

Bogumilski mramorovi bizarni su spomenici mračne, nagonske likovne sklonosti, pojave same po sebi neispitane koja ne predstavlja poglavlje samo u okviru nase likovne civilizacije. Ovi sarkofazi zavrijedili su opseznu analizu, kao čitav kozmos tog patarenskog svijeta, koji pred nama stoji kao meteor iz dalekih i nepoznatih, azijskih, skitskih svjetova. Oni mistični krugovi, gradovi, konjanici, vegetacioni ornamenti, fantastične ruke, koje propovijedaju do pet nama danas nepoznatih principa, stabla kao biblijski stilizirani svijećnjaci, čitavi spratovi najraznovrsnijih motiva i događaja, sve je to koordinirano i ustalasano unutrašnjim ritmom čudne zakonitosti, koja je stvaralačkom voljom fascinirala fantaziju bogumilskih pokoljenja do tog stepena, te se nužno odrazila u tim dokumentima, koji već vjekovima čekaju svoje tumače u danasnjem svijetu tako okrutno gluhom za sva objavljenja naših vlastitih ljepota.