![\"](\"http://www.pcnen.com/images/baneri/monitor.jpg\")
Viši sud u Podgorici je presudio da nedjeljnik Monitor i novinar Andrej Nikolaidis solidarno isplate 12.000 eura poznatom filmskom režiseru Emiru Kusturici na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog objavljivanja teksta Dželatov šegrt prije četiri godine.
Ovim je preinačena presuda podgoričkog Osnovnog suda, kojom je odbijen zahtjev za obeštećenje.
Sudija Osnovnog suda Slavka Vukčević je u obrazloženju presude napisala da
naslov Dželatov šegrt nije uvredljiv.
"Ideje politike koju je podržavao imale su tragične posljedice u užasima rata koji je odnio desetine hiljada ljudskih života, pa je jasno da takav stav Emira Kusturice nije mogao proći nezapaženo i bez komentara" piše u presudi sudije Vukčević. Drugačija odluka, naglasila je, predstavljala bi kršenje Evropske kovencije za zaštitu ljudskih prava.
U drugom, krivičnom postupku, vođenom zbog istog teksta, Nikolaidis je kažnjen da budžetu plati 5000 eura, jer je, prema ocjeni suda, oklevetao Kusturicu.
"Ovom presudom Monitoru je zabranjeno da vrijednosno ocjenjuje vrijednosne sudove. I kako se javni angažman intelektualaca može vrednovati, osim u novini. Sve, osim javne polemike između intelektualaca, što je i ovo trebalo da bude, javno je nasilje nad slobodom. I zato je ova presuda strašan oblik nasilja nad slobodom", rekao je za Vijesti glavni i odgovorni urednik Monitora Esad Kočan.
Evropsku konvenciju o ljudskim pravima
Član 10.
Sloboda izražavanja
1 Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu posjedovanja sopstvenog mišljenja, primanja i saopštavanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član ne sprečava države da zahtijevaju dozvole za rad televizijskih, radio i bioskopskih preduzeća.
2 Pošto korišćenje ovih sloboda povlači za sobom dužnosti i odgovornosti, ono se može podvrgnuti formalnostima, uslovima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom i neophodnim u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbjednosti, teritorijalnog integriteta ili javne bezbjednosti, radi sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprečavanja otkrivanja obavještenja dobijenih u povjerenju, ili radi očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva.
Monitor nikad nije otvarao kapije za drugacija misljenja, tako da je ideoloska cenzura dovela do toga da se tekstopisci previse relaksiraju misleci da je sve dozvoljeno.
Tekst Nikolaidisa “posvecen” Kusturici, napisan kompleksima i niskim strastima, vise je odgovarao za objavljivanje u CKL.
Inace, ja sam za to da se takvi tekstovi ne kaznjavaju novcanim kaznama, vec da kazna bude da Monitor otvori svoje stranice da bi u slicnom tonu oponenti komentarisali isti taj tekst Nikolaidisa.
Ubijedjen sam da bi Monitor prije pristao na navcanu kaznu nego na moj predlog.
Kada kazem da je pisao komleksima i mrznjama mislim i na ovaj “interesantni” detalj iz teksta:
“Ja sam pravoslavni hrišćanin”, kaže Emir. Ne precizira koje mu je kršteno ime – Panta, Miloje, Dobrilo… Njegova porodica je, tvrdi, izvorno pravoslavna. Što će reći da su mu se preci, kada su klanjali, Allahu molili kao pravoslavci. “Moj otac je rodjen kao musliman, ali je prije svega bio Srbin”, kaže Emir. Ali Emir neće da bude musliman. Jer mu je porodica, negdje u dubini prošlosti, bila pravoslavna. Ako bi zakopao dublje, otkrio bi da je, još ranije, bio paganin. Na dnu iskopine porijekla otkrio bi, tvrdio je Darvin, majmuna. ”
Denis Kuljis je u tekstu o Nikolaidisu u Nezavisnim novinama ustvrdio da je porijeklo Nikolaidisa od Grka ili grckih Cincara, kao nerku vrstu fakta.
Mozda Nikolaidis ima u sopstvenom identitetskom formatu kompleks nepolnocjenosti. Mogu samo zamisliti kao bi on reagovao kada bi se po identitetskim pitanjima neko obrusio na njega, kao on na velikog Kusturicu.
“Tekst Nikolaidisa “posvecen” Kusturici, napisan kompleksima i niskim strastima, vise je odgovarao za objavljivanje u CKL.”
Gospodin Grubač je savršeno definisao ovaj slučaj, ali njegov predlog da Monitor otvori stranice za uzvratni udarac nije baš prikladan, jer se Emir Kusturica, recimo, nikada ne bi spustio na nivo govora jednog CKL-a, na kojem je pomenuti novinar odgojen i na kojem se bavio srpskim režiserom.
E pa Nikolaidisu bolje bi ti bilo da se posvetiš poljoprivredi.
Milo ti više ne pruža zaštitu.
Ne, nisam rekao da Emir odgovori “stilizivanim” tekstom na isti nacin u Monitoru, vec oponenti.
Bilo ko, ko zeli javno da gadje blatom.
Cilj je jasna, da i Nikolaidis osjeti na svojoj kozi “slobodu govora” o kojoj govori.
Raskrinka ga je Andrej u par recenica,on to mnogo dobro radi…Jedini Emir na svijet koji je svetosavac
Ovo je HORIZONTALNA signalizacija pravca u kojem ce PRAVDA, za sve nepravde, ZVJERSTVA I ZLOCHINE, od GAZIMESTANA DO DANASHNJEG DANA,
da dirigenskom palicom crta sa samog “MEDENI” SUD,,
moj Emire-Nemire i Nemanja bice BANJA, kad ROBIN HUD, kaze KUSTI , “HODI OVUD”,
kad imash PARA, bit ce i OSKARA.
Shtra moze SVANUT RUJNA ZORA,
i zashtitit MONITORA ,
i JUNAKE OVIH GORA,
NE ONIJEH KAO KUSTO,
SVE ZA NJIMA ; OSTA PUSTO.
Ovo je PROBNI BALON,
Medenoga VRHOVNOGA SUDA,
A kad pochnu, otis ce nam,
i q.rac i MOODA.
Za gospodina Emira Kusturicu napisati da je djavoljev šegrt je ubitačno tačna konstatacija. Nikolaidisov text, koji sam procitao odslikava i moje gledište na režiserov politički i ratni angažman. Kvalifikacije kojim bih ja odslikao navedenog gospodina, nijesu za stampu. Već za priču na nekoj ne javnoj debati, gdje se mogu reći kvalifikacije kakve dotični zaslužuje.
Bila je negdje 90 ili 91 godina. Gostovao je dotični na trgu pjesnika u Budvi, imao svoje veče. Kao poštovaoc njegovih ranih filmova, otišao sam da slušam što g. Kusturica ima reći. Milsio sam da će govoriti o filmu, režiji, zgodama i nezgodama prilikom stvaranja filmova… Kroz “Sjećaš li se doli Bel” i “Otac na službenom putu” stekao sam utisak da je čovjek vanserijskih, ne samo režiserskih, već i ljudskih potencijala. Njegovo “umjetničko veče” bilo je posvećeno veličanju lika i djela nepomena. Veličanju nadolazćeg srpskog fašizma, sve izvjesnijeg rata. Intelegentno je “osluškivao” što okupljena publika želi čuti od njega, i baš to im je govorio. Posebno me je razočarao taj dio nastupa, kada je išao “uz dlaku” okupljenoj publici. To je vrijeme, kada je poznati Crnogorac i “vječiti suveranista”, ratnik za mir, graditelj od Zvale, u Budvi okupjao isključivo likove poput Brane Crnčevića, Moma Kapora i slične srpske fašiste. Tada sam shvatio ko je Emir, ili Jovan, kako god se zvao, nebitno. Bilo je to još jedno u moru razočarenja koje sam iz dana u dan doživljavao u tom vremenu zla.
Usput, zbog onih koji će me zbog ovog komentara “linčovati”, poslije prve presude g.Nikolaidisu, kada je isti gostovao na TV “Montena” povodom presude, postavio sam mu sledeće pitanje:
“Gospodine Nikolaidis, potpuno se usaglašavam sa svim što ste napisali o g.Kusturici, isto, čak mnogo gore bih napisao pa nek i mene tuži, ali Vas pitam zapitate li se da možda i Vi ne postanete “djavoljev šegrt” zbog angažovanja u CKL-u”?
P.S. O Kusturičinim režiserskim dometima, kao neko ko misli da relativno dobro poznaje film, smatram da su mu prva dva filma maestralna, a ostali filmovi prosječni ili čak ispod prosječni. No, ovdje nije tema njegov umjetnički, već ratnohuškački rad.
“Cilj je jasan, da i Nikolaidis osjeti na svojoj kozi “slobodu govora” o kojoj govori. ”
Za Nikolaidisa i ostale Jevremove pitomce iz CKL-a, ne verujem da bi mogla pogoditi bilo kakva “sloboda govora”. Oni su imuni na reči, jer su imuni na istinu. Komleksi su djavolji dar.
Jasni su razlozi zbog kojih je Emir toliko omražen u onim krugovima koje su njegovo nacionalno i vjersko izjašnjavanje doživjeli kao nedozvoljeni grijeh i uvredu. Kompleksima je napisan onaj ogavni Nikolaidisov tekst u Monitoru, kompleksima se danas nastavlja pljuvanje po ovom sjajnom sineasti. Emir je jednom prilikom prokomentarisao, sračunato bezobrazno, kako je u „Sarajevu ostala druga liga“. Tim i sličnima komentarima on je kupio patološku mržnju petoligaša iz „okruženja“.
Naravno, svako ko se nije usaglasio sa drugoligaškom ideologijom, za petoligaše je fašista…Vjerujem da su petoligaši omrznuli i Dijega Maradonu, Nikitu Mihalkova i ostale „zlikovce“ svetskog glasa koji su oduševljeni Emirom.
Tuho Brahe Danski opservater NEBESA i VASIONE,
gaditelj RUNE TORN, OKRUGLOG TORNJA U CENTRU Kopenhagena, pao u nemilost Kraljevske familije i otperja u Prag na Kraljevski dvor, po Milanu Kunduri,
nije ushao u ISTORIJU KAO NAUCHNIK,
nego po pucanju VODENJAKA za Kraljevskom trpezom,
jer se ustruchavo da kaze, “DA MU SE PISHKI”, tako je zavrshio neslavno svoj SLAVNI ZIVOT.
EMIRA-NEMANJU,
ce ISTORIJA PAMTITI,
ili ka REZISERA ili kao DZELATOVOG SHEGRTA,
kao Sveta po RATU ZA MIR i ZLOJ ZENI,
a Fica bez DILEME, po DILEMI, jer se nikad nishta nije znalo, “ocel kakit necel kakit”,
rijechi su OSHTRA SABLJA, koja ostavlja OZILJKE I POSLIJE SMRTI,
na OBRAZ SVIH SMRTNIKA.
Jedan MRTAC,
poslije lezanja na ljetnjem SUNCU na 40 stepeni, cijelu noc i pola dana,
je tako PRNUO, da je posra godspodske aljine i usmrdio prisutne,
TAJ SE OBRUKA POSLIJE SMRTI,
A OVI ZA ZIVOTA, ZATO NIKAD DOK VAS ZEMLJA POKRIJE; NE KAZITE NIKAD.
Malo mu je Nikolaidis rekao, sto bih ja.
Nego, na stranu to, najstrasnije je ponasanje crnogorskog sudstva u ovom slucaju. (a i u mnogo drugih) Sve se povezuje sa potrebom politickog trenutka, sve se po narudzbi najmocnijih cini i tempira. Padaju presude (koje su vec jednom ranije bile narucene) obnavljaju se sudjenja (a mozda ih i nece biti kad potreba prodje) sudije samo glume sudije, sudovi su samo toboze sudovi, tuzioci…
“Za volju caska, spiskali smo snagu…” za volju vlasti, spiskacemo sve ostalo…
Ako nedje treba traziti komplekse i niske strasti to je Nemanja Kusturica. No u ime srpstva je sve lako opravdati i imati petnaest mjerila moralnih vrijednosti, koje ko Swiss Army noz otvaramo kako je dje prigodno.
Nidje Bog nije pravio takve egzibicije i talentovanom reziseru, ostavio balkanske atavizme u vidu osvetoljubivosti, inata, okrutnosti, fukarluka, …
Molim vas lijepo je li to ne eticki no normalno u psiholoskom smislu da stanovnik Sarajeva, u to doba musliman, podrzi Milosevica i zlocine njegovih hordi po Bosni. Necemo ponavljati sto je Kusturica izjavljivao u javnosti. Od Muslimana je bivao veliki “Jugosloven”. Kad je i ono sto je nazvano “Jugoslavija” nestalo, sto je drugo ostalo nego da postane Srbin. Pa ako je neko i do tad nalazio rijeci opravdanja za njegove postupke, Kusturica se pobrinuo da smanji broj takvih. Kao da gnev i osvetoljubivost nije bila namirena, nego je nalazio opravdanje za ekstremne srpske nacionaliste poput Kustunice, Beckovica, … a dijelio “packe” liberalnom dijelu srpske opozicije. Ni to nije zadovoljilo balkanski pasjaluk u dijelu Kustunicine licnosti, no se “sjetio” svojih predaka “Srba” i postao i zvanicno pravoslavni Nemanja Kusturica. .. u 21-om vijeku !
Imam utisak da je i dobar dio srpske javnosti to propratio bez ocekivanog aplauza, zato sto nije normalno ili prirodno.
Ljudi koji brane pravdu pravdu u Crnoj Gori nijesu dosad pravili kompromise samo sa mitom, karijerom, no i strahom od jednog poznatog umjetnika blago receno sumnjivih moralnih kvaliteta.
1) Emiru je kršteno ime Nemanja. Zamjerati čovjeku zbog toga što je prilikom krštenja odabrao drugo ime (a morao je i odabrao je divno ime), fašistoidna je i iskompleksirana reakcija.
2) On se, inače, nikada nije pisao kao Musliman. Još sredinom osamdesetih je kometarisao svoje porijeklo na način vrlo sličan onom na koji je to činio Meša Selimović.
Emir je potpuno ostvarena ličnost. balkasnki brend. Vrhusnki sineasta, jedan od najvećih živih umjetnika sa ovih prostora. Govoriti za takvog čovjeka da je iskompleksiran, a baviti se njegovim religijskim i nacionalnim izjašnjavanjem…
Sapienti sat.
Umesto dajeg komentarisanja ljubiteljima filsmkih kritika CKL-a predlažem da uživaju u divnoj galeriji na adresi:
http://aleksic.wordpress.com/2008/02/
Evo nekih bisera “velikog” NEmira:
Bosanska reziserka Jasmile Zbanic je prilikom dodjele Zlatnog medvjeda na berlinskom filmskom festivalu, za svoj film “Grbavica”, pozvala Europu i Haaški sud da što prije uhvate srpske ratne zlocince Karadžica i Mladica i podsjetila na desetke hiljada žena koje su tokom rata u BiH silovali srpski vojnici.
Kusturica je izjavio:
“Savršeno me boli k…c za Jasmilu, ili kako se vec zove ta redateljka. Njena prica je njena prica i tu se, što se mene tice, završava moja prica u vezi s tim!” – odbrusio je Kusturica na pitanje o izjavi pobjednice Berlinalea.
O bombardovanju Sarajeva1995 u intevjuu za francuski Figaro kazao da su “Srbi gađali Sarajevo da bi malo uplašili Muslimane”.
O Slovencima:
“Slovenac je uvijek sanjao svoj slovenački san, san austrijskog konjušara koga su iz bečkih govana vadili naši pradjedovi boreći se u Prvom svjetskom ratu. Taj Slovenac je bio uvijek dovoljno mali da su sredstva za ostvarivanje njegovih ciljeva birana bez mnogo morala, da li se to razvijalo u pravcu klerofašizma, ili pucanje u leđa mladićima Jugoslovenske armije kojima je generalštab naredio da izađu na ulice bez municije”
Medjutim, o “ulozi” Srba u ratu:
“Nisu li, dakle Srbi svojim ratovanjima, a ti su ratovi kako kažu sve knjige svijeta bili neizbježni i nijesu ih počinjali Srbi, kako misle moji prijatelji muslimani..Nisu li ,dakle, Srbi činili uslugu manjim narodima u Jugoslaviji i posredno ili neposredno doprinijeli očuvanju njihovih tradicija i učvršćivanju njihovih nacionalnih jezgara”
O glavnoj gresci Milosevica 2004 Kusturica za NIN – “što je mislio da Srba im 250 miliona i što nije imao dvije atomske bombe u džepu”
O svom porijeklu fransuskim novinama, Emir Murata Kusturica je rekao:
“Pravoslavni sam hrišćanin”, i precizirao: “Moja porodica je poreklom srpska, pravoslavna. Moj otac je rođen kao musliman, ali je, pre svega, bio Srbin.
O moralu:
U ljeto 2004 je dao intervju za Le Figaro.
“U ovo naše vrijeme moral je relativna stvar”, objasnio je Kusturica.
O ovoj zadnjoj mudrosti se mozemo duboko zamisliti.
Na protestu zbog proglasenja nezavisnog Kosova:
“Gde su veceras domaci misevi koji lazu za platu i govore kako smo niko i nista? Gde su domaci misevi koji za male pare tvrde kako nase vrednosti nisu u temelju zapadne civilizacije? U misjim rupama. Gde su oni koji se rugaju kosovskom mitu i koji mu pretpostavljaju holivudski mit?”, upitao je Kusturica, dvostruki dobitnik Zlatne palme u Kanu.
Navodeci da “svi narodi imaju svoju mitologiju”, on je rekao i da Srbi nista nemaju protiv drugih, te da nemaju samo mit nebeskog naroda, vec i naucnike i druge slavne ljude, …”
Navodeci da su Srbi poslednjih 20 godina bili optuzivani da su genocidni narod, ali da to nije uspelo, Kusturica je rekao i da je administracija bivseg americkog predsednika Bila Klintona bombardovala Srbiju i Kosovo, odakle je otislo na stotine hiljada ljudi” Optuzio je americku administraciju i za “superviziju isterivanja Srba iz Kninske Krajine”, a podsetio je i na izrucenje bivseg predsednika Jugoslavije i Srbije Slobodana Milosevica Haskom tribunalu, kao i na ubistvo premijera Zorana Djindjica.
Kusturica je rekao da je Srbija sve ucinila za ulaznicu u svet, ali da to nije bilo dovoljno.
Ponovio je da Srbija zato ceka kalendar i 18. februar kada ce Kosovo “biti slobodno”.
Slicnu poruku uputili su svi ucesnici – Kostunica je naglasio da je “Kosovo prvo ime Srbije”, da je “odvajkada pripadalo srpskom narodu i da ce tako vazda biti”, a lider radikala Tomislav Nikolic da je “Kosovo srce Srbije” i da se nece smiriti dok Kosovo ne bude pod kontrolom Srbije.
Sjetite se koliko “velikih” ljudi je podržavalo Hitlera. Koliko umjetnika svjetskog glasa je podržavalo njegov projekat nadmoćne, arijevske rase. Koliko je jevreja bilo “kapo-a” u njegovim koncetracionim logorima.
Ajmo bliže, kući.
Sjetite se jednog nesrećnika iz vremena Konatarove “Pobjede”, novine koja je bila pandam nacional-fašističkom biltenu. U pismima čitalaca se redovno javljao jedan nesrećnik, pisac valjda. Sa sjevera. Bošnjak, ili Musliman, ili Crnogorac islamske vjeroispovjesti, ili Srbin-muhamedanac-ovo će biti najprije, mislim da se tako izjašnjavao. Taj gospodin, rahmetli mu duša, je pisao u “Pobjedi” što pas sa maslom ne bi mogao svariti. Pored ostalog je pisao da je prorok Muhamed prevarnt i ološ.
Zamislite da neko piše u državnoj novini da je Isus, prevarant i ološ, Oprosti mi Bože, iako niijesam “pravi” vjernik.
Od njega niko nije mogao doći do riječi, u novini od riječi. Moja malenkost je napisala tada,jedan text u drugoj novini gdje sam na kraju konstatovao: Poslao bih ovo “Pobjedi” ali nema mjesta, sve je zauzeto za I.K.
Neko pomenu da je Kusturičino izjašnjavanje bilo nešto poput Mešinog. Duga tema. O nacionalnim izjašnjavanjima, mogućnosti oprijedeljenja, političkim i drugim okolnostima… Stim što je Meša stvarno velik, stvarni genije. Njegovo najpoznatije dijelo počinje ajetima iz Kurana. Koje upsut, teško pravilno može izgovorit neko ko ne pripada islamskog civilizacijskom krugu. Pokušajte, pa će te se uvjeriti. Uostalom, nije ni važno. Genije je genije, a biografija mu je čista. Kuku onima koju svoju eventualnu genijalnost podrede djavolu. A ima takvih, svugdje na svijetu. Kod nas posebno. Sreća u nesreći je što genijalaca imamo veoma malo, skoro da ih i nemamo. Osim onih za koje,kao svi mali, umišljamo da su.
“O moralu:
U ljeto 2004 je dao intervju za Le Figaro.
“U ovo naše vrijeme moral je relativna stvar”, objasnio je Kusturica.”
///
Ovo je defintivino krucijalni dokaz o nemorala Emira Kusturice. Kako grozan čovjek – rekao je da je u današnjem vremenu moral relativna stvar!!!
A pri tom, ne sojeća stid već ponos kada kaže da je Srbin pravoslavne vjeroispovjesti!!! Kakvo nevaspitanje, zamislite.
Pa šta bi drugo mogao reći do da ga boli k… za kompleksaše iz beton lige…
Strasno je koliko nacionalizam snizava sve ljudske vrijednosti. Svi su pristrasni. Svi lupetaju nacionalisticke gluposti. A istina?
Jeste da je Kosturica veliki reziser, jeste da je pametan i talentovan, jeste njegovo pravo da bude sto god to zeli – ali nema prava da svoje stavove siri koristeci svoju popularnost – a onda kada ga sasvim opravdano napadnu zbog tih istih JAVNIH nacionalistickih stavova (i da ne kazem – nacistickih i mizoginickih izjava) onda poteze sudove da ga brane. Bilo bi mnogo postenije da je “izasao na megdan” Nikolaidesu i javno odbranio svoje (javne) stavove (Monitor je duzan da to objavi). Bojim se da za to nema ni dovoljno morala – ni dovoljno hrabrosti.
To sto se crnogorske vlasti koriste sudovima da bi napakostili i ostetili politicke protivnike to je za jos vecu sramotu. I osudu. No, i tome ce doci kraj – jer sa ovakvim sudovima CG ne moze u Evropu. Sa ovakvim osudama jos manje. Jer Nikoladidis treba da ide do suda u Hagu ako treba da istjera pravdu. A ona je na njegovoj strani.
Zasto Andrej Nikolaidis nije ostao u Sarajevu, poput Marka Vesovica, kao i desetina hiljada Srba i Hrvata, ako je vjerovao u multietnicku buducnost Bosne, u njenoj unitarnoj varijanti ili modelu, kojeg se jedino pridrzavao Izetbegovic?
Zasto nije nikada ulazio u sustinu i posledice sukoba Hrvata i Bosnjaka, koji je po stepenu progona, masakriranja i unizenja bio zacudjujuci?
Kako bi Nikolaidis reagovao da je, kojim slucajem, Vice Vukojevic bio do juce clan Ustavnog suda Srbije?
http://hercegovina.ws/content/view/308/6/
Pretpostavljam da bi napisao petnaest tekstova, a mozda i roman na tu temu.
Uostalo, ne vidim sta je sporno u rijecima Kusturice date za Figaro:
” “Rat u Bosni nije morao da se dogodi. Sve je počelo sa demokratskim izborima na kojima su glasali za nacionalističke zastupnike. Rat je izbio u aprilu 1992. godine. Nešto kasnije, ali još uvek 1992, izaslanik UN Dejvid Oven, pravi mirovni plan. Svi su bili spremni da ga potpišu. Ali po povratku Izetbegovića u Sarajevo, ambasador SAD traži od njega da odbije da ga prihvati. Tokom tog rata, uostalom, kao tokom svih ratova, brojne osobe su se obogatile. Neki su manipulisali politikom da bi po povoljnim cenama uvezli drogu, cigarete, alkohol, gorivo… Oni koji su im se suprostavili pobijeni su, kao učitelj u mom filmu”.”
I da se vratim temi.
Lustracija, bježimo od nje kao djavo od krsta. Zašto, kada smo pravi?
Zašto kada smo čisti?
Zašto kada nijesmo vodili ratove?
Kada nijesmo podržavali nadmoćne rase tj. nacije i kada nijesmo učestvovali u ratovima?
Zašto kad smo bili “primjer multietničkog, multikonfesijalnog, multinacionalnog, multipraktikt pnašanja”?
E zbog toga Nemanja može da tuži Nikolaidisa, tj. u nelustriranom sudstvu da dobije presudu.
E zbog toga su nam na vlasti oni, koji nas žive odraše, poput nekada imperijalne Turske nad svojom rajom. Vodili su nas u ratove-aminovali smo im. Sad nas vode iz pljačke u pljačku, ameinujemo im. Prije je zalog bilo srpstvo, sad je država i crnogorstvo.
Kod nas se i dalje slave razni domaći Arkani ili Božovići-ista stvar, a proganjaju Pejovići. Kod nas se opet pozivaju na bivšeg predsjednika Bulatovića, kada im to zatreba, iako su ga – tipično Crnogorski šutnuli u dupe, oni koje je isti doveo na svoje mjesto. Kod nas je sve izopačeno,kako oni “gore”, tako mi “dolje”. Mi smo jedna moralno – intelektualna ruina od naroda(množina).
“nema prava da svoje stavove siri koristeci svoju popularnost”!???
Ne, to pravo imaju “veličine” iz CKL-a poput Nikolaidisa i ostalih pitomaca komandanta lovćenske straže.
Gospodine Grubac,
rat u Bosni je bio u kontekstu sirih zbivanja na prostoru bivse Yu. U istom kontekstu u kojem je bio rat u Hrvatskoj, kratak rat u Sloveniji, rat na Kosovu…
Detalji ovog rata su najbolje dokumentovani u medjunarodnom sudu u Hagu. Takvu monstruoznost Evropa nije vidjela od nacisticke Njemacke.
Samo ekstremeni nacionalista, specijalnog mentalnog sklopa, operisan od humanizma moze citirati jedan detalj u cijelom istoriskom dogadjaju kao dokaz krivice druge strane. Bas kao da optuzimo Jevreje da su doprinijeli zlocinu nad njima time sto nijesu pristali da se smjeste u dva getoa (ako stanu).
Emir je ovdje sporedan. Ovakve uske komentare smo i prije Emira mogli procitati u zutoj stampi, cuti na recimo beogradskoj Kalenic pjaci od lokalnih prodavaca, u kafanama diljem Srbije, … ista “sirina, humanost, kosmopolitizam”, sveznalice globalnih politickih zbivanja, oni koji uvijek vide Ameriku iza svega, zli Zapad, islam, katolike, …
Ova iracionalnost i hod mimo svijeta je dosta kostao Srbe i okolne narode u zadnjih dvadeset godina. Mislili smo da je dovoljno vremena proslo i da je postalo ocigledno. Iz nekih kutaka ove planete ucaurenih u pravoslavne mitove i nacionlisticke snove nedosanjane vrijeme nikako da krene naprijed.
Treba biti sa druge planete pa biti na strani masnog šerifa iz Drvenoga grada.
Nije ni da mi je i Nikolaidis simpatičan,ali presuđivati zbog saopštenih stavova,na temelju namjerno besprizorno maloumno pročitanih navoda u tom tekstu,vrijeđa zdrav razum.
No,zar je ikoga ovo iznenadilo?Sačekajte da vidite koliko će biti presuđeno za flaster koji će Titu biti utjeha za duševni bol.