Film Kako su me ukrali Nemci srpskog reditelja Miloša Miše Radivojevića trijumfovao je na 25. Filmskom festivalu Herceg Novi (FFHN) osvojivši Veliku zlatnu mimozu, kao i još nekoliko nagrada, uključujući za režiju Radivojevića i glavnu žensku ulogu Jelene Đokić.

Žiri jubilarnog, 25. FFHN-a, kojim je predsjedavala dramska autorka Biljana Srbljanović, jednoglasno je dodijelio Gran pri – Veliku zlatnu mimozu filmu “Kako su me ukrali Nemci”, navodeći da predstavlja “čisto remek djelo moderne evropske kinematografije: snažnu, potresnu, pametnu i plemenitu sagu, koja je ne samo auotobiografija jednog velikog umjetnika, već i čitavog našeg regiona, države i skupine država i ideja, od njihovog sastajanja, ratovanja do raspada, autobiografija o drugima, o svima nama”.

Žiri 25. FFHN-a, u kojem su bili i Jordan Plevneš i Vladimir Perović, jednoglasno je dodelio i Zlatnu mimozu za režiju Radivojevića. Žiri 25. FFHN-a je sve odluke donio jednoglasno.

Radivojevićev film odnio je još dvije nagrade – za najbolju žensku ulogu i kameru (Radoslav Vladić).

Zlatna mimoza za najbolju mušku ulogu dodijeljena je ravnopravno Tihomiru Staniću za ulogu Dabe u filmu Neprijatelj Dejana Zečevića iz Srbije i Jordanu Simonovu za ulogu Mirse u filmu Pank nije mrtav Vladimira Blaževskog iz Makedonije.

Zlatnu mimozu za najbolji scenario dobio je Đorđe Milosavljević za film “Neprijatelj”.

Specijalna nagrada žirija dodijeljena je veteranu Branku Baletiću za film Lokalni vampir, za “objedinjavanje autentičnog autorskog prosedea i komunikativnosti bioskopskog filma”.

Baletiću je pripala i nagrada Milan Žmukić, koju FFHN tradicionalno dodjeljuje za ukupan doprinos tom festivalu.

Nagrada Fondacije Živko Nikolić za osoben pristup filmskom izrazu dodijeljena je crnogorskom reditelju Željku Sošiću za film Mali ljubavni bog, koji je premijerno prikazan na 25. FFHN-u.

Prema navodima žirija, u svijetu tranzicijske pravde, gdje su moralna pitanja i norme postali odbačeni i surovo ismijavani, ovaj mladi reditelj originalnim autorskim pristupom, delikatnim radom sa glumcima, beskompromisno, ali i izrazito zrelo, stvara jedan poetski svijet u kojem su sloboda, moral i odgovornost pojedinca od presudne životne važnosti.

Žiri je istakao da je Sošić “pravi predstavnik novog doba crnogorske kinematografije, koja se, upravo u ovim važnim godinama, pred nama stvara”. (SEEcult.org, PCNEN)