Izvještaj koji je Visoki komesarijat UN za izbjeglice (UNHCR) objavio danas otkriva duboku neravnotežu međunarodne pomoći prisilno raseljenim osobama širom svijeta. Četiri petine izbeglica na svijetu nalazi se u zemljama u razvoju, dok se, u isto vrijeme, bilježi porast negativnog raspoloženja prema njima u mnogim industrijalizovanim zemljama.

Izvještaj Globalni trendovi za 2010.godinu ukazuje na to da brojne najsiromašnije zemlje u svijetu pružaju utočište ogromnom broju izbjeglica, kako u apsolutnim ciframa tako i u odnosu na veličinu njihovih privreda. Pakistan, Iran i Sirija sa 1,9 miliona, 1,07 miliona odnosno 1,005 miliona izbjeglih ljudi pružile su dom najbrojnijoj populaciji izbjeglica.

Najveći udar na privredu osjeća se u Pakistanu, u kome na svaki dolar po glavi stanovnika BDP (PPP) dolazi 710 izbjeglica. Za njim slijede Demokratska Republika Kongo i Kenija sa 475 odnosno 247 izbjeglica na svaki dolar po glavi stanovnika. Poređenja radi, u Njemačkoj – industrijalizovanoj državi sa najvećim brojem izbjeglica (594.000) – na svaki dolar po glavi stanovnika BDP dolazi 17 izbeglica.

Opšte uzevši, izveštaj za 2010. godinu oslikava dramatično promjenjenu klimu zaštite u poređenju sa onom od prije 60 godina kada je osnovana agencija UN za izbjeglice. U to vrijeme, UNHCR se brinuo za 2,1 miliona Evropljana koji su raseljeni usljed Drugog svjetskog rata. Danas UNHCR radi u više od 120 zemalja sa osobama koje su primorane da bježe preko granica, kao i onima koji su raseljeni unutar sopstvenih država. Izvještaj Globalni trendovi za 2010. godinu pokazuje da je danas na svijetu raseljeno 43,7 miliona ljudi – što predstavlja ukupan broj stanovnika Kolumbije ili Južne Koreje, ili Skandinavije i Šri Lanke zajedno. Od ovog broja, 15,4 miliona su izbeglice (10,55 miliona je pod brigom UNHCRa a 4,82 miliona je registrovano kod Agencije UN za pomoć i rad sa palestinskim izbjeglicama), 27,5 miliona interno raseljenih usljed sukoba i skoro 850.000 tražilaca azila, od kojih je jedna petina iz Južne Afrike. Posebno zabrinjavajuće je što 15,500 zahtjeva za azil podnose djeca bez pratnje ili roditeljskog staranja, najviše iz Somalije ili Avganistana. U izvještaju nijesu dati podaci raseljavanja koja su uslijedila 2011. godine, iz Libije, Obale Slonovače i Sirije.

"Zabrinjavajuće je što u današnjem svijetu postoje pogrešne pretpostavke o kretanju izbjeglica i obrascima međunarodne zaštite," rekao je Antonio Gutereš, Visoki komesar UN za izbjeglice i prvi čovek UNHCR. "Strah od navodne poplave izbjeglica u industrijalizovanim zemljama je mnogostruko preuveličan ili pogrešno pripojen problemima migracija. U međuvremenu, najsiromašnije zemlje su prepuštene same sebi da izdrže taj teret."

Dugotrajni ratovi znače i dugotrajno raseljavanje

Govoreći o dugotrajnosti nekoliko najvećih međunarodinih sukoba u današnjem svijetu, izvještaj zaključuje da milioni ljudi širom svijeta sve češće bivaju izbjeglice dugi niz godina. UNHCR definiše dugotrajnu izbjegličku krizu kao onu u kojoj je veliki broj ljudi u egzilu pet i više godina. U takvoj situaciji se 2010. godine nalazilo 7, 2 miliona ljudi od ukupnog broja lica pod mandatom UNHCRa – najveći broj još od 2001. godine. Samo 197.600 osoba je moglo da se vrati kućama u međuvremenu, što je najniži broj od 1990. godine.

Neke izbjeglice se nalaze u egzilu duže od 30 godina. Avganistanci, koji su prvi izbjegli pred sovjetskom invazijom 1979. godine, predstavljali su trećinu ukupnog broja izbjeglica na svijetu i 2001. i 2010. godine. Irak, Somalija, Kongo i Sudan prednjače među 10 zemalja porijekla izbjeglica s početka a i na kraju decenije.

"Jedna izbeglica bez nade je previše," rekao je Visoki komesar Gutereš. "Svijet izdaje ove ljude, pušta ih da čekaju da prođe nestabilnost u njihovim zemljama i da stave svoje živote ‘na čekanje’ na neodređeno vrijeme. Zemlje u razvoju ne mogu više same da podnose taj teret. Industrijalizovani svijet mora početi da se bavi ovom neravnotežom. Potrebne su nam veće kvote za preseljenje. Da bi se izbjeglice mogle vratiti svojim kućama, potrebne su nam ubrzane mirovne inicijative za rješavanje dugotrajnih sukoba."

Najviše interno raseljenih u posljednjoj dekadi

Uprkos malom broju ostvarenih povrataka izbeglica svojim kućama prošle godine, položaj osoba raseljenih unutar njihovih sopstvenih zemalja – takozvanih interno raseljenih lica – pokazuje izvjestan pomak. Više od 2,9 miliona interno raseljenih lica se 2010. godine vratilo svojim domovima u Pakistanu, Kongu, Ugandi i Kirgistanu. Ipak, čak i sa ovako velikim brojem raseljenih osoba koje su se vratila svojim domovima, ukupan broj raseljenih u svijetu od 27,5 milliona je najveći za posljednjih deset godina.

Još jedna, ali teža za određivanje, grupa za koju brine UNHCR su ljudi bez državljanstva ili oni kojima nedostaje osnovna sigurnost koju pruža državljanstvo. Od 2004. godine konstantno raste broj država koje prijavljuju populaciju lica bez državljanstva, ali razlike u definicijama i metodologijama još uvijek onemogućavaju pouzdanu kvantifikaciju ovog problema. Prijavljeni broj osoba bez državljanstva 2010. godine (3,5 miliona) predstavlja gotovo polovinu broja prijavljenog 2009.godine, ali to je prevashodno rezultat promjena metodologije u nekim zemljama koje daju podatke. Nezvanične procjene ukazuju na to da se broj osoba bez državljanstva u svijetu približava cifri od 12 miliona. UNHCR će pokrenuti globalnu kampanju u avgustu ove godine da bi upozorio na patnje osoba bez državljanstva širom svijeta i ubrzao intervencije za pomoć.