![\"Ilustracija\"](\"http://www.pcnen.com/images/ilustrac/oruzje.jpg\")
Bivši predsjednik Crne Gore Momir Bulatović je, na sjednici Vrhovnog savjeta odbrane (VSO) održanoj 7. avgusta 1992. godine, saopštio da je Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije, podijelilo građanima Pljevalja, otprilike, 350 cijevi.
Informacija o Bulatovićevom upozoravanju je sada dospjela u javnost preko sarajevskog nedjeljnika BHdani, koji se pozvao na stenogram sa sjednice VSO, sa kojeg je Haški tribunal skinuo oznaku tajnosti.
Bulatović je tada, pozivajući se na podatke MUP Crne Gore, kazao da je Pljevljacima stiglo osam ili devet najsavremenijih puškomitraljeza, i da se od Beograda naoružane formacije apsolutno ne osjećaju dužni ni prema vlastima ni prema organima Republike Crne Gore, a ni prema vojnim vlastima.
"Da budemo iskreni, nama su te paravojne formacije jedno vrijeme trebale, a sada predstavljaju veliki balast i poteškoću. Sada su ti ljudi promijenili tabor, sada je to neka Šešeljeva vojska", kazao je Bulatović.
Sjednica VSO se dešava u vrijeme kada su u Pljevljima paravojne formacije "vojvode" Milike-Čeka Dačevića sijale strah. Naoružani vojnici i civili u gradu bili su svakodnevica, a bombe su bačene na 24 radnje čiji su vlasnici uglavnom bili islamske vjeroispovijesti.
Dačević, koji je kasnije uhapšen i osuđen za terorizam, pa pomilovan od predsjednika Bulatovića, tvrdio je kasnije da je bio bio žrtveni jarac potreban državnim organima da opravdaju haos u tom gradu.
"Ako su u pitanju Muslimani u Pljevljima, neću da se miješam šta su službe radile ili nijesu radile… vojska, policija, paralelne formacije i rezervni sastavi… Ja nikakav problem nemam, apsolutno".
Za Dačevića novinar i publicista Šeki Radončić kaže da je lik koga je mašinerija KOS-a promovisala u "ratnog heroja".
Pozadina onoga što se dešavalo u Pljevljima 1992. godine nikada do kraja nije osvijetljena.
“Kad je Beograd naoružavao Pljevljake” – glasi naslov PCNEN-a. Loš naslov.
U sadejstvu sa zvaničnom Podgoricom-dodao bih.
I? Svi mi, svjedoci tog vremena smo ovo znali, ništa nije rečeno što ne znamo. Neko je odgovarao? Ne i niti će. Dok su na vlasti oni koji su to radili. U sadejstvu sa Beogradom-to im može biti odbrana, možda.
A Djukanović nije znao za ovo?
Ne. On nikad ništa nije znao, uvijek ovakve i slične stvari dozna kasnije, dok ga ne opovrgnu pisani dokazi.
I?
Ma nikom ništa, kao uvijek u sličnim situacijama.
A što je radio u to vrijeme gradonačelnik Pljevalja Filip Vuković? Aha, vjerovatno se suprostavio tome, zato je ispred DPS-a postavljen za gradonačelnika, što bi drugo bilo? Da nije tako, SDP principijelno ne bi pristao-oni se drže principa. Te Bošnjačka stranka. Ona bi izazvala ršum, krizu vlasti.
A onaj fin momak, Bošković bijaše? Onaj što je bio ministar a zatim direktor BORDA direktora(obožavam riječ “bord”)?
A da, i on je umalo poginuo tada da zaštiti svoje sugradjane Islamske vjerosipovjesti, zato je nagradjen u DPS-u. Neki zli jezici su mu podmećali da je bio Bijeli Orao, ali ja znam da je to maslo antidržavne, neprijateljske opozicje koju plaćaju Beko i Mišković(umalo napisah Subotić, pa se sjetih da je ovaj potonji crnogorski patriota).
Ma sve je kriv Čeko, Nebojša Ranisavljevič, i neki policajac iz Herceg Novog – još ne znamo koji, ali naći čemo ga makar to bio Slobodan Pejović.
Milo, Momo, Sveto? Ma ne, Bože sačuvaj. Neki su samo otpali, drugi nas uspješno vode u euro-atlanske integracije i nove košarkaške pobjede.
P.S.
Ako ovu informaciju pročita Lukšić, odmah će pozvati Veljovića(odakle bijaše Veljović i što je on radio tada?), zatim Ranku Čarapić, Medenicu. I lupnuti kolko igdje može. Po tastaturi.