![\"](\"http://www.pcnen.com/images/53/sp.jpg\")
Slobodanu Pejoviću, crnogorskom policijskom inspektor u penziji, uručena je danas u Podgorici međunarodna nagrada Kurt Haris (Curt Harries) za uporno svjedočenje o deportaciji bosanskih izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine.
Nagradu je, u hotelu Crna Gora, uručio Uve Kicinger (Uwe Kitzinger), predsjednik Fondacije Ourtree (Naše drvo), dugogodišnji profesor na univerzitetu Oksford i poznati evropski mirovni aktivista, čiju je porodicu od fašista spasio upravo Kurt Haris, prijatelj njegovog oca.
"Ostao je ustrajan svjedok zločinačke politike tog vremena kada su drugi, koji su učestovali u tom izručenju, poricali da se to ikada desilo i nijedan nije bio spreman reći istinu", kazao je Kicinger o Slobodanu Pejoviću, navodeći da on nije samo spašavao izbjeglice, već da je odbio da učestvuje u napadu na Dubrovnik i zaštitio svog sugrađanina hrvatske nacionalnosti Stipu Perušku, kojeg je vojska htjela da odvede iz Herceg Novog da im bude ‘vodič’ kroz minska polja, te spasio ‘od razularenih četničkih bandi iz Foče’ kuću Hama Kusturice, uglednog hercegnovskog ljekara.
Kicinger je rekao da Crna Gora ‘mora’ da se zahvali Slobodanu Pejoviću ‘što je svijetu pokazao drugo lice Crne Gore i kakve snažne moralne likove možete odgojiti ovdje na sunčanim obalama i crnim planinama’.
Kurt Haris je Njemac, koji je prvo kao human građanin, a potom ‘kao čestit vojnik’ pokušavao da zaštiti druge ljude. S ponosom ga se prisjećajući, neki njegovi preživjeli prijatelji ustanovili su nagradu koja nosi njegovo ime.
Kicinger je ispričao danas, na dodjeljivanju nagrade, da je Haris, kao oficir Vermahta u Drugom svjetskom ratu, naredio svom bataljonu u proljeće 1942. da zaštiti ruske zarobljenike od zlostavljanja SS-ovaca "ako je potrebno i oružjem".
Svečanost dodjele nagrade organizovao je nedjeljnik Monitor, a o Slobodanu Pejoviću i njegovom primjeru je govorio i profesor Milan Popović.
A zašto gospodin Slobodan Pejović ne dobije neku državnu, crnogorsku nagradu kada je naša vlast: “raskrstila sa ratnom prošlošću, izvinula se i distancirala od ratne politike, poštuje univerzalne vrijednosti, posvećena je evropskim i humanističkim vrijednostima, zalaže se za multietnički i multivjerski sklad i suživot”! Zar nije gospodin Slobodan Pejović sinomim za sve to?
Ah, patriote, patriote.
Patriote i dobitnici nagrada su postali upravo oni koja su sušta suprotnost Slobodanu Pejoviću, oni koji su sprovodili nepočinstva o kojima gospodin Pejović uporno svjedoči.
Ali Mubarak to ne zna, da zna, rekao bi da ga nagrade. A što on kaže tj.naredi – to je sveto(ne više Marović).
pokusajte da zamislite: slobodan pejovic gostuje u nekoj od top emisija nacionalnog javnog serisa; zivoj istini na tv in ili ga intervjuise glodur pobjede kusovac.
@Petar
Moja pecepcija je sledeća
I kada bi kojim slučajem bio pozvan u takozvanoj “Živoj istini”, odnosno kada bi kojim slučajem poželio da ga intervjuiše Kusovac ili neki drugi novinar “novine od riječi”, gospodinu Pejoviću ne bih preporučio da se odazove.
Slobodan Pejović nije političar već obično-neobičan čovjek, kakvih sam samo slušao da ima u Crnoj Gori, i za koje sam nekad mislio da ih je Crna Gora puna.
Kako on, predpostavljam, nije verziran da odgovara na podmetačine, upadice, doskočice, skretanje teme, montirane ili nemontirane sumnje – što bi ga zasigurno dočekalo u pomenutim intervjuima, plašim se tj. siguran sam, da bi namjera takvog intervjua bila negacija njega i njegovog djela a ne promocija.
Kada bi slobodan Pejović javno izjavio otprilike sledeće:
“Crna Gora uradila sve što je do nje po pitanju deportacije: procesurala je krivce, isplatila odštetu porodicama žrtava, (izvinula se za zločin koji je uradjen mimo znanja njenog državnog vrha), sada je na organima Republike Srpske odnosno BiH da procesuiraju direktne izvršioce tj.egzekutore nevinih žrtava, bosanskih izbjeglica” – tada bi se državni i paradržavni mediji utrkivali da promovišu gospodina Slobodana Pejovića. Dobio bi sva moguća crnogorska priznanja, a ne bi se začudio da bi tada i izmislili neko novo, posebno, njemu samo u čast. Ovako, “novina od riječi” i slični ratovi za mir, sa njime se obračunavaju preko čuvene rubrike “pisma čitalaca” bratu bliznaku nekadašnjih”Politikinih” – “Odjeka i reagovanja.
Pojašnjanje:
Citarani dio, osim dijela koji je u zagradi, je parafraza izjave Šekija Radončića na poslednjoj tribini o deportaciji, koja je održana prije dvije godine, na kojoj sam lično prisustvovao!