![\"Foto:Monitor\"](\"http://www.pcnen.com/images/49/milomomo.jpg\")
Bivši predsjednik Crne Gore Momir Bulatović pozvao je premijera Mila Đukanovića da pridruži svoj glas kako bi zajedio pomogli da budu oslobođena devetorica policijskih funkcionera optuženih za deportacije bosansko-hercegovačkih civila 1992. godine.
On je kazao da Đukanović dobro zna da oni nijesu krivi za ta dešavanja, te da će mu pomoći da osvježi pamćenje na osnovu dokumenata koje će predstaviti sudu tokom svjedočenja.
Bulatović je u intervjuu televiziji Vijesti rekao da tu nije bilo pojedinačne krivice, posebno ne policijskih funkcionera kojima se sudi.
Bulatović je istakao i da bivši državni tužilac Vlado Šušović ne govori istinu kada tvrdi da od njega nije traženo da ispita slučaj.
"Sjećam se da smo prekinuli sjednicu Skupštine Crne Gore kada smo dobili inforamciju od jednog poslanika da muslimane odvode. Formprali smo i skupštinsku komisiju koja je obilazila članove porodica muslimana i Centar bezbijednosti za koje se tvrdilo da se tamo odvode ti ljudi. Dostavljen nam je izvještaj da nema pojedinačne krivice bilo koga. Za taj period od 21. maja do 27. maja te godine posjedujem sve dokumente koji pokrivaju te događaje. U dokumentima piše, između ostalog, da je sve rađeno u dogovoru sa državnim tužilaštvom, tako da je Vlado Šušović bio obaviješten o svemu", rekao je Bulatović.
"Skupština je tada, takođe, konstatovala da nema pojedinačne odgovornosti za tu veliku grešku sa teškim posljedicama, a svi koji su danas optuženi su ponovo reizabrani na iste funkcije jer su časno odrađivali svoj posao", rekao je Bulatović, dodajući i da" je sramno i nečasno optuživati mrtvog čovjeka Pavla Bulatovića za ta dešavanja.
Bulatović čeka oslobađanje od čuvanja tajne (27. Sep 2010, 19:22)
Viši sud u Podgorici danas nije uvažio zahtjev bivšeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića da ga u svjedočenju protiv optuženih za deportaciju bosansko-hercegovačkih civila 1992. godine iz Crne Gore oslobodi obaveze čuvanja državne tajne.
Sutkinja Milenka Žižić je saopštila da je neophodno tražiti saglasnost nadležnih državnih organa.
Bulatović, koji je na početku svjedočenja saopštio da je uvjeren da za deportaciju nijesu krivi državni organi Crne Gore, je tražio od sudkinje da ga oslobodi obaveze čuvanja državne tajne kako sud ne bi uskratio za određena dokumenta za koja smatra da su od ključne važnosti za utvrđivanje istine.
"Poklanjam se sjenima svih nevinih žrtava, posebno onim koji su na tom spisku, iako sam uvjeren da ih zla sudbina nije zadesila krivicom državnih organa Crne Gore, već opštim okolnostima koje su vladale u tom trenutku", kazao je Bulatović.
"Ja se bojim, ukoliko zavisimo od odobrenja državnih organa, da možemo biti uskraćeni za to odobrenje i na taj način da nam bude uskraćena odbrana na pravi način, jer nećemo doći do relevantnih činjenica. Relevantne činjenice u ovom postupku moraju da znaju tadašnji čelnici državnog vrha Crne Gore,a to su gospodin Bulatović i gospodin Đukanović. Njihovi iskazi su ključni za utvrđenje istine u ovoj pravnoj stvari", kazao je novinarima advokat Branislav Lutovac, branilac optuženog Milorada Ivanovića.
On smatra da su se već danas bili stekli uslovi za saslušanje Bulatovića, u svojstvu svjedoka odbrane, jer ga je od čuvanja državne tajne oslobodio Haški tribunal, pred kojim je trebao da svjedoči u odbrani optuženog Slobodana Miloševića.
Podgorički advokat Radomir Prelević je izjavio prije par dana za Radio Slobodna Evropa da Bulatvićevo pominjanje oslobađanja od obaveze čuvanja državne tajne "sugeriše da u vezi sa tim događajem do danas postoje tajne o kojima javnost i nadležni organi nemaju saznanja". "Prema tome, mislim da je to od prvorazrednog značaja".
Za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u januaru 2009. godine optuženo je devet pripadnika nekadašnje crnogorske javne i tajne policije, među kojima su trojica visokih službenika tadašnjeg Ministarstva unutrašnjih poslova, od kojih se četvorica nalaze u pritvoru, dok su petorica u bjekstvu i nalaze se u Srbiji.
Crnogorska vlast je 1992. godine, nposredno poslije početka oružanih sukoba u Bosni i Hercegovini, deportovala oko 150 bosanskih izbjeglica, većinom muslimana, predajući ih oružanim snagama bosanskih Srba. Od tog broja, 83 osobe je likvidirana.
Zvanična Podgorica je indirektno priznala odgovornost za zločin deportacije odlukom da materijalno obešteti porodice žrtava u vansudskom poravnanju.
„Tragična greška“!
Čija-ptam se? Ko je vršio vlast u Crnoj gori u vremenu deportacije? Ko je – i ako nije znao – a znao je, po funkciji koju je obavljao morao da zna za deportaciju? Šta je sa, po tadašnjoj funkciji ključnim i najodgovornim- svjedokom deportacije Milom Djukanovićem?
„Predsjednik Vlade je zadužen za vodjenje unutrašnje i spoljne politike“. MUP je njegovo resorno(podredjeno) Ministarstvo.
“Poklanjam se sjenima svih nevinih žrtava, posebno onim koji su na tom spisku, iako sam uvjeren da ih zla sudbina nije zadesila krivicom državnih organa Crne Gore, već opštim okolnostima koje su vladale u tom trenutku”, kazao je Bulatović.
Ko ih je hapsio? Da li je MUP Crne Gore bio državni ili paradržavni organ?
Ko je aktivno učestvovao u stvaranje “opštih okolnosti koje su vladale u tom trenutku”; fašističke histerija, raspirivanja medjunacionalne i medjuvjerske mržnje, priprema za rat, nepokolebljivog savezništva i podrške kasnije glavnim osumnjačenim za ratne zločine i podstrekivanje rata(Milošević, Karadžić, Mloadić).
Bez lustracije-suočavanja sa prošlošću, ali i krivične odgovornosti najodgovornijih, nema napretka niti boljitka u državama nastalim na području bivše Jugoslavije. U drugim postujogoslovenskim državama je makar došlo do promjene vlasti, tj. glavni akteri navedenih dešavanja su, ovako ili onako, otišli sa političke scene. Jedino u Crnoj Gori su oni ostali na vlasti. Tu prije svega mislim na Mila Djukanovića i Svetozara Marovića. One koje ste do juče zvali drugovima, a sad ih zovete gospodom. Moji drugovi oni nijesu, gospoda još manje. Za mene su oni zločinci koji će kad-tad odgovarati za zločine koje su počinili.
Posto je Zipp sve rekao, ja bih da pitam PCNEN: Zar nije suTkinja?
http://hr.wikipedia.org/wiki/Jedna%C4%8Denje_po_zvu%C4%8Dnosti
@ Vladimir Nedovic
U pravu ste, gospodine Nedoviću. Hvala na saradnji. Ispravićemo.
@ PCNEN
Drago mi je da se razumijemo. Budite slobodni obrisati moj gornji komentar.
-Ako je ubijeo(preklano i bačeno u rijeke i jame) najmanje 92 ljudi koji su izbjegli u Crnu Goru od rata, onda je valjda neko kriv. Ko?
-Ako je država tj.mi gradjani, platila odštetu porodicama deportovanih onda je neko kriv. Opet pitam, ko?
I odgovaram. Svakako manje ovi koji su optuženi(što ne znači da i oni nijesu eventualno krivi), već njihovi nalogodavci, tadašnji državni vrh Crne Gore.
Podsjetit ću da i po medjunarodnom pravu, izbjeglice se ne izručuju zemlji u kojoj mogu biti ubijeni.
A oni su izručeni i to mahom paravojnim formacijama.
Što se tiče sinoćnog intervjua Momira Bulatovića – zastidje. Mislio sam, da poslije svega što mu se desilo, što u javnom što u privatnom životu, da je kod njega moralo doći do izvjesne iskrenosti i kajanja. Medjutim, ostao je isti kao kada je obnašao funkciju predsjednika Crne Gore; tobože naivan, seljački lukav, tobože neznaven, tobože za ništa nije kriv, nemuški(nemam bolji izraz) snishodljiv i nekako žalostan, licemjeran. Bljuvao je neistinu za neistinom: nije znao da na granici nije bilo 30 000 ustaša-prevarili ga generali, prve granate su pale sa njihove na našu teritoriju, borio se za mir, on i njegovi su samo po malo kraduckali(poredio je to sa izgradnjom potkrovlja) a Djukanović na veliko(istina donekle, ali lopov je lopov, i jeste malo ali samo u odnosu na Djukanovićev klan).
Sve u svemu, iako sam ga ponekad žalio zbog svega što mu se dogodilo, vidio sam da je ostao isti.
I opet, nanovo se pitam, nije mi jasno, kako su ljudi poput njega, Djukanovića i Marovića mogli ikada da zasluže povjerenje gradjana Crne Gore.
Ja bih se mozda ‘slozio’ sa Blatovicem da se oslobode optuzeni, ali samo pod jednim uvjetom, da njihovo mjesto zamijene glavni krivci ovog crnogorskog zlocina: Milo, Momo i Sveto!