Dan sjećanja na Holokaust

by | jan 27, 2008 | Priča dana | 4 comments

\"Dana je Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, koji se obilježava u znak sjećanja na milione ljudi koji su stradali u vrrijeme Drugog svjetskog rata od Nacističke Njemačke i njenih saveznika.

Na današnji dan je Sovjetska Crvena armija 1945. godine oslobodila nacistički koncentracioni logor Aušvic, najcrnje stratište u istoriji čovječanstva, a istoga dana oslobodila je i susjedni logor Birkenau.

U ta dva logora su većinom stradali Jevreji, do smrti mučeni, izgladnjivani, strijeljani ili ugušeni u gasnim komorama.

Odluku da se 27. januara obilježava Međunarodni dan sećanja na holokaust donijela je Generalna skupština Ujedinjenih nacija, novembra 2005, u godini kada je obilježavana 60. godišnjica oslobađanja Aušvica.

Predsjednik Crnogorskog helsinškog komiteta Slobodan Franović pozvao je prekjuče crnogorssu vladu i parlament da ustanove dan sjećanja na holokaust, kao i da ispune obaveze kako bi se eliminisali svi oblici rasizma, antisemitizma, ksenofobije, diskriminacije, netolerancije i govora mržnje.

On je podsjetio da su države članice Berlinske deklaracije, usvojene na Konferenciji o antisemitizmu krajem aprila 2004. godine obavezale da će u svoje obrazovne sisteme uvesti obrazovanje o holokaustu. Na toj konferenciji su učestvovali i predstavnici Vlade Crne Gore.

Riječ holokaust prvi je za genocid koji je počinila Nacistička Njemačka i njeni saveznici upotrijebio crkveni sabor protestantskih crkava tadašnje Zapadne Njemačke. Postepeno je ušao u opšu upotrebu i danas je to osnovno značenje riječi.

4 0 komentara

  1. Zipp

    Više gledajući filmove, manje čitajući o holokaustu, kao mladji nikako nijesam mogao da shvatim kako su ljudi-ljudima mogli da rade to što su radili. Još da to rade Njemci, odmjereni, kulturni, sa najvećim svjetskim umovima i takvom tradicijom!
    Fenomen Hitlera, mase u transu, kolektivne hipnoze i dan-danas posmatram sa čudjenjem, doista manjim. Mislio sam da je to pouka jednom za svagdja čovečanstvu, da nema više šanse da se slično nešto ponovi.
    Onda su kod nas došli mitinzi, ista ili slična euforija, mržnja, kolektivna hipnoza, euforija rulje. Rat.
    Imali smo i mi svoje holokauste, masovna pogubljenja, kristalne noći(Pljevlja). Jedva sam ostao u zdravu pamet, ako uopšte i jesam.
    Imali smo i mi svog plagijata Hitlera. I Htvatsku, posebno Bosnu. Plagijati su najgora stvar, kažu ovi što se bolje razumiju.
    Ali smo imali i slogan “Od kiča do krvi, samo je jedan korak” – jedno Cetinjsko bijanale, najbolji slogan po meni od 90-te naovamo.
    I imalo smo i jednu ovakvu, naizgled banalnu epizodu:
    Vidjevši one mitinge mržnje, euforije, negativnog transa, najcrnje propagande, najave ratova i pakla, podjoh u biblioteku “Radoslav Ljumovic” čiji sam bio član da potražim jednu knjigu ne bi li mi možda bilo sve jasnije.
    “Imate li Majn Kampf, izvinite”?-pitam
    “Ko je to napisao”?, pita me bibliotekarka!!!
    Već malo nesiguran i u strahu na takvo pitanje odgovorih “Hitler”
    “Nemamo mi takvih knjiga, što je vama Bože, Bože, svašta li ovaj narod traži…”-povišenim tonom, bolje reći grajom me praktično izbaci iz biblioteke.
    Preko jedne prijateljice, a od jednog istoričara nekog dodjoh do nje. Komentar knjige je radio akademik Smiljanić. Preporučujem Vam baš njegove komentare. Ostaćete više zaprepašćeni od samog “Majn Kampfa” (Moja borba-u prevodu)
    I možda će vam mnoge stvari biti jasnije, ako već potpuno nijesu.

  2. Milovan Vukov Jankovic

    Kakve je ZVIJERI BOG ispravio, da liche na chovjeka i hodaju USPRAVNO, takva je i moja VJERA u BOZIJU PRAVDU.

    Shto vishe HRAMOVA BOGU podizu, to vishe potoka i rijeka ljudske krvi, teche zelenom planetom.

    Neka Njemci placaju za svoje grehove, neka im nevine zrtve posjecuju u snovina a domacim FASHISTIMA iz predhodnih dvije decenije, zelim dugi zivot i nemiran SAN, duge nokte i srab po guzici.

  3. Sinisa

    Jasenovac, nama najblizi primjer holokausta je “otisao u stecaj” tek u aprilu ‘45.god i to ne zaslugom NOV vec samih logorasa koji su izvrsili proboj. Koliko sam upoznat (ne garantujem za potpunu tacnost podataka) od njih 600, proboj je prezivjelo oko 60. Postavlja se pitanje zasto Vrhovnom stabu NOVJ nije bilo stalo da se “rad” logora okonca prije, za sto je svakako bilo prilika, nego bas tada, mjesec dana prije kraja rata. Losa namjera ili jednostavno nebriga za ljudske zivote?

Submit a Comment