Cjepivo i demokracija

by | apr 17, 2024 | Drugi pišu | 0 comments

Piše: Nataša Škaričić

Politico je 1. travnja objavio da je istragu o načinu i uvjetima nabave cjepiva protiv COVID-a za zemlje EU-a preuzeo Ured europskog javnog tužitelja (EPPO), jedino tijelo koje ima ovlasti agresivnije istražiti navodno uništenu komunikaciju između predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen i izvršnog direktora Pfizera Alberta Bourle. U godini izbora za EU parlament time je oživjela afera Pfizergate, otvorena 2021. godine otkrićem New York Timesa da je Von der Leyen nabavu cjepiva protiv COVID-a za EU mjesec i pol dana dogovarala u privatnoj komunikaciji s Bourlom.

Odluka EPPO-a u ovom predmetu, međutim, nije važna samo zbog toga što će odgovoriti na pitanje je li šefica EK-a korumpirala proces nabave cjepiva, već i zbog činjenice da ishod istrage može preokrenuti cijelu paradigmu odnosa prema stanju demokracije u vrijeme pandemije. Ukoliko se Von der Leyen i ostali dužnosnici EK-a nađu krivima za netransparentnu proceduru nabave cjepiva, ugovore s proizvođačima i neodgovornu potrošnju resursa poreznih obveznika EU-a, to će bitno promijeniti prevladavajući stav da stanje zdravstvene hitnosti opravdava sve što se događalo u krizi s COVID-om i da su kritike rezervirane za populističke lunatike i teoretičare zavjere. U epilogu povoljnom za šeficu EK-a, EPPO će verificirati dosadašnje žmirenje na kršenje demokratskih procedura – verificirano u mnogim studijama – što može ostaviti trajne negativne posljedice. Neke od njih već su tu, npr. otpor prema principima solidarnosti i fobija od svakog establišmenta, trendovi koje suspektni politički potezi za vrijeme pandemije potiču.

Moja je grupacija bila za to da se cijeli slučaj rasvijetli, ali ne moram reći da je princip demokracije uvijek isti – ako nemate većinu, ne možete napraviti ništa. Po ovom pitanju nikada nismo uspjeli dobiti većinu – kaže europarlamentarka Biljana Borzan

Podsjetimo, dok je Von der Leyen dogovarala poslove s Pfizerom, COVID je bio prilično nepoznata i devastirajuća prijetnja javnom zdravlju, a pred očima čovječanstva raspadala se iluzija o solidarnosti u vrijeme javnozdravstvene krize. Na to je, između ostalog, ukazivala zatvorenost Kine prema dijeljenju informacija, geopolitički rat oko prvenstva u proizvodnji, promociji i registraciji cjepiva, kao i vakcinalna diplomacija koja se morala upregnuti da bi se došlo do prvih kontingenata doza. Stvorena je fama da korporativna produkcija neće namiriti potrebe svih zemalja za cjepivom, što je na tlu EU-a potpirila objava AstraZenece o problemima u proizvodnji. Reputacija šefice EK-a našla se na udaru opozicije koja ju je optuživala za loše upravljanje pandemijom, sve dok kroz privatne poruke i telefonske razgovore s Bourlom nije uspjela osigurati 1,8 milijardi doza cjepiva za stanovništvo EU-a.

Von der Leyen pobjedonosno je otkrila da je ugovorila narudžbu od 900 milijuna doza do 2023. godine, s mogućnošću kupnje dodatnih 900 milijuna, čime je EU postavila kao daleko najvećeg pojedinačnog klijenta Pfizera; u trenutku objave prvog teksta NYT-a korporacija je u Americi prodala samo 300 milijuna doza. Je li u normalnim okolnostima moguće da nabavu cjepiva privatizira jedna osoba? Zašto je to u pandemiji postalo moguće i razumljivo?

Dok je smrtnost od COVID-a bila visoka, prevladavao je stav da nije pristojno postavljati takva pitanja, a otkriće NYT-a prezentirano je kao uspjeh šefice EK-a da se izbori za živote građana EU-a. Idila je trajala dok je nije poremetio zahtjev NYT-a da im EK dostavi komunikaciju Von der Leyen s Bourlom, tretirajući je – posve ispravno – kao materijal podložan Zakonu o pravu na pristup informacijama. EK je odbio zahtjeve NYT-a uz obrazloženje da je navedena korespondencija “efemerna” i izbrisana, nakon čega je medij podnio tužbu tvrdeći da uvjeti i način nabave cjepiva moraju biti javno dostupni. “Komisija može potvrditi da pretraga koju je poduzeo predsjedničin kabinet za relevantnim tekstualnim porukama koje odgovaraju zahtjevu za pristup dokumentima nije dala nikakve rezultate”, izjavila je tada povjerenica EU-a za pravosuđe Vera Jourova u pismu europskoj pučkoj pravobraniteljici Emily O'Reilly koja se angažirala na predmetu i 2022. godine potvrdila da je EK “loše upravljao ovim procesima”. Ni to nije izazvalo posebnu brigu europarlamentaraca i opće javnosti, a ni administracija u zemljama kojima su počele pristizati ogromne doze cjepiva nije morala polagati račune o načinu potrošnje enormnih zdravstvenih resursa.

Potpisnica ovih redaka prvi se put obratila Ministarstvu zdravstva u ožujku 2022. godine, tražeći fakture plaćene uvozničkoj tvrtki Medoka za svako od četiri uvezena cjepiva, kao i podatke o količini, iskorištenosti doza itd. Podatke su odbili dati, iako je Povjerenik za informiranje, prije nego što se službeno uključio u prepisku, neslužbeno podržao inicijativu da se ti podaci traže. Na pitanje upućeno HZZO-u o plaćanju cjepiva iste godine stigla je informacija da je Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ) s te osnove do kraja 2021. plaćeno preko 609 milijuna kuna, bez detalja o potrošnji. Nastavak komunikacije s Ministarstvom zdravstva (MZ) završio je tako što je povjerenik proslijedio odgovor MZ-a, s uputom da pregledamo internetske stranice Europske komisije, iako je poznato da su bitne stavke ugovora s proizvođačima cjepiva tamo zatamnjene.

Generalna nezainteresiranost ostalih institucija za taj problem dovela je do toga da je situacija danas još gora – ni MZ ni HZJZ ne žele odgovoriti na naše pitanje koliko je novca do danas potrošeno na cjepiva, koliko je doza bačeno i koliko smo još naručili, ali znamo da je obaveza kupnje neodređene količine na snazi do 2027. godine.

Faksimil ugovora Europske komisije s Pfizerom

Faksimil ugovora Europske komisije s Pfizerom

Hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan (SDP) potvrđuje da ni Pfizergate ni činjenica da su ugovori s proizvođačima cjepiva poslovna tajna nije posebno potresla europske institucije.

– Moja je grupacija bila za to da se cijeli slučaj rasvijetli, ali ne moram reći da je princip demokracije uvijek isti – ako nemate većinu, ne možete napraviti ništa. Specifičnost Europskog parlamenta u odnosu na hrvatski je u tome što je većina fluidna i stvara se od teme do teme, pa katkada u koaliciji budu eurofili protiv euroskeptika. Nema jasnih granica, a po ovom pitanju nikada nismo uspjeli dobiti većinu. Šanse da se raspravi najava istrage EPPO-a su nikakve, jer imamo jednu plenarnu sjednicu u Bruxellesu pa još jednu u Strasbourgu. Tema nam nije na dnevnom redu, a parlament se raspušta 24. travnja – kaže Borzan za Novosti.

Iako je poznato da su se za ugovore o nabavi cjepiva i Pfizergateu u Europskom parlamentu i državama članicama najviše raspitivali radikalni desničari i populisti, Borzan ima dojam da su zastupnici iz cijelog političkog spektra povremeno tražili da se ovaj predmet riješi, ali to nikada nije postala prvorazredna tema. Ona se slaže s ocjenom da je time vjerojatno propuštena prilika da se na vrijeme utječe na vakcinalni skepticizam i desni populizam čiji su pobornici u pandemiji prisvojili ljudskopravašku retoriku.

– Liječnica sam i ozbiljno sam zabrinuta zbog ovolikog nepovjerenja u cjepiva, koje opstaje unatoč tome što se jasno vidi da su zemlje s dobrom procijepljenošću imale i nižu smrtnost od COVID-a. Žalosti me što su neki pogrešni politički potezi možda potpomogli da se sumnja u sve, pa i ono što je vrijedno, a to su u prvom redu cjepiva. Na svom primjeru mogu svjedočiti kako to funkcionira, jer sam bila imenovana izvjestiteljicom za direktivu koja se tiče patenata farmaceutske industrije. Sve je pripremljeno, no ta tema nikada nije došla na dnevni red parlamenta, a mi nismo mogli doznati razloge. Mogu samo pretpostaviti da se radi o utjecaju korporacija na parlament i demokratske procese, a to neće pomoći u rješavanju nepovjerenja građana – kaže Borzan.

Tajming u kojemu se EPPO aktivirao, kao i kronologija ranijih istraga govore da se ni ova institucija nije aktivirala s ciljem da odgovori na sumnje u moguću zloupotrebu institucija EU-a i time harmonizira društvenu scenu koja je polarizirana oko političkih, etičkih i znanstvenih pitanja povezanih s pandemijom. Budući da Von der Leyen ide po još jedan mandat na čelu EK-a, naš europarlamentarac Predrag Fred Matić (SDP) smatra da je inicijativa EPPO-a rezultat predizbornih unutarstranačkih problema.

– Ovo su unutarstranačke aktivnosti, nema govora o nečem drugom. Sve se od prvog dana zna i dosad se nije poduzelo ništa, niti je ikoga posebno briga za cijelu tu priču. Pučani su u prvom valu, prije objave NYT-a, dobili informaciju iz kuće da dasku Von der Leyen sapunaju njezini. Što se tiče samog predmeta istrage, mislim da stvari nisu crno-bijele. Apsolutno sam za to da se cijela stvar ozbiljno istraži, a s ugovora s farmaceutskim tvrtkama skine oznaka tajnosti, no s druge strane razumijem da su se neki koraci preskakali u želji da se cjepiva što hitnije nabave. Kao ministar obrane govorio sam da nabava špijunske opreme ne može biti proglašena poslovnom tajnom, nego informacije o tome koga ili što špijuniramo. U ovom je slučaju to još manje upitno, jer je riječ o javnom zdravstvu. No, kao što vidite, ni institucije EU-a nisu nevine; ovdje bi se HDZ dobro snašao – govori Matić.

On u izjavi koristi uobičajeno pravdanje za pandemijsko kršenje demokratskih procedura, principa javne nabave i raspodjele resursa – izvanredne okolnosti traže izvanredna rješenja, a šteta koja je time nastala nemjerljivo je manja u odnosu na štetu koja bi nastala da EU nije dobila cjepiva.

Na to se i danas poziva Stella Kyriakides, povjerenica EK-a za zdravlje i sigurnost hrane. “Održavanje strateških zaliha u državama članicama bilo je neophodno kako bi se osigurao pristup dovoljnim dozama cjepiva za zaštitu građana u svjetlu znatne neizvjesnosti u vezi s epidemiološkim razvojem COVID-19. To je uključivalo nabavu cjepiva s novim sojem”, tvrdi ona u odgovoru osnivaču neonacističke stranke Zlatna zora Ioannisu Lagosu. Problem ove teze je u tome što se “izvanrednost” ne može automatski primijeniti na proces nabave cjepiva, posebno ne nakon svega što su države napravile da bi omogućile hitnu proizvodnju.

U studiji koja je prošle godine napravljena na zahtjev Resornog odjela za ekonomsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života EU stoji da su prihodi od cjepiva protiv COVID-a potpuno privatizirani, iako su “vanjska sredstva osigurana za vrijeme pandemije bila presudna, s bespovratnim ulaganjem od oko jedne milijarde eura po cjepivu”. Autori dodaju da se iznos se penje do 30 milijardi eura kada se ovome dodaju plaćanja prema ugovorima za avansnu kupovinu. To je, vjerojatno, bila više nego dovoljna izvanredna mjera, no i na nju je velikim dijelom primijenjena tajnost. “Zbog poteškoća u pronalaženju adekvatnih i sustavnih informacija iz službenih izvora, podaci su prikupljeni oslanjajući se na niz javno objavljenih informacija. Međutim, budući da su mnogi dogovori o financiranju povjerljivi, pojedinosti o potrošnji često su nepoznati… Stoga je vjerojatno da će procjene financiranja ovim mehanizmom biti podcijenjene, posebno iz nekih zemalja/institucija s manje otvorenim pristupom objavljivanju podataka”, stoji u zaključku.

Samo u SAD-u kompanije su na cjepivima ostvarile profit od oko 90 milijardi dolara, a u zemljama EU-a bačeno je, prema podacima koje je prikupio Politico, najmanje 215 milijuna doza cjepiva vrijednih oko četiri milijarde eura. Hrvatska je, prema istom izvoru, bacila oko dva milijuna i 200 tisuća cjepiva, što otprilike odgovara vrijednosti od 44 milijuna eura.

Za kraj, zabrinjavajuća je zapravo slabo poznata činjenica da je gotovo isti scenarij viđen 2009. godine u pandemiji tzv. svinjske gripe, kada je prvi put primijenjena tajnost ugovora država s proizvođačima cjepiva i zaštita od pravne odgovornosti, što je također završilo istragama i napadima na vjerodostojnost Svjetske zdravstvene organizacije. U tom trenu Hrvatska i svijet jedva da su čuli za povremene proboje antivakserskih inicijativa, da bi one konačno 2010. godine najprije intenzivnije zahvatile konzervativne krugove u SAD-u, a zatim se proširile na EU, pa i Hrvatsku, u kojoj je u nekoliko godina zapažen trend pada procijepljenosti protiv zaraznih bolesti. Drugim riječima, najmanje deset godina iskustva s učincima nesmotrenog upravljanja zdravstvenom krizom nije pomoglo da se sve to ne ponovi u najkritičnijem trenutku, s dobrim šansama da ni danas ne bude shvaćeno kao dobra lekcija. Nažalost, epilog će ovisiti o institucijama progona, umjesto o izvršnim i zakonodavnim granama vlasti.

portalnovosti.com

0 Comments

Submit a Comment