Do viđenja u Albaniji

by | feb 9, 2024 | Drugi pišu | 0 comments

Piše: Antun Dulibić

Italija i Albanija su se sporazumjele o uspostavi centra za tražitelje azila u Italiji na teritoriju Albanije. Ako se migranti koji čekaju procesuiranje svojih zahtjeva smjeste u treće zemlje, pogotovo zemlje čije su vlasti manje nadzirane od strane nevladinih udruga ili regulatornih tijela, izgledan je znatan porast kršenja ljudskih prava. Sami uvjeti u tim kampovima više neće biti pod direktnim nadzorom Europske unije niti će kampovi morati udovoljavati pozitivnopravnim propisima poput Europske konvencije o ljudskim pravima.

U ponedjeljak, 29. siječnja Ustavni sud Albanije donio je odluku kojom odobrava kontroverzni bilateralni sporazum, koji će omogućiti Italiji da uspostavi centre za tražitelje azila na teritoriju Albanije. Donji dom talijanskog parlamenta je već 24. siječnja ratificirao sporni dokument te ga poslao na raspravu u gornji dom u kojem desno-orijentirana koalicija premijerke Giorgie Meloni drži većinu. Očekuje se da će biti potvrđen. Odluka ustavnog suda sada otvara put za ratifikaciju sporazuma i u albanskom parlamentu.

Sporazum predviđa uspostavu dvaju centrara za registraciju migranata i njihovo privremeno smještanje u blizini albanske luke Shëngjin. Ako se realiziraju, ti centri će biti pod upravom Italije te će moći primiti do 3 tisuće ljudi koji čekaju odluku o svojim zahtjevima za azil u Italiji. Očekivani troškovi sporazuma tijekom petogodišnjeg trajanja iznose više od 650 milijuna eura te će ih u potpunosti platiti Italija.

Sporazum je naišao na oštre kritike i protivljenje dijelova albanske opozicije, čiji predstavnici tvrde da krši ustav zemlje jer prenosi teritorij i državne ovlasti drugoj zemlji. Opozicija u Albaniji je kritizirala i premijera Edija Ramu zbog nedostatka transparentnosti u vezi s ovim sporazumom.

Ni u Italiji ne postoji konsenzus vlasti i oporbe oko ovog sporazuma. Tijekom parlamentarne rasprave, oporba je kritizirala premijerku Giorgiu Meloni, optužujući je da koristi migrante u svrhu političke propagande. Oporba ističe kako projekt neće bitno smanjiti broj migranata, ali će zato biti izuzetno skup.

Takvi sporazumi nisu novost. Nedavno je Ujedinjeno Kraljevstvo ušlo u pregovore s Ruandom oko mogućeg deportiranja tražitelja azila. Prema predloženom sporazumu, migranti koji se ilegalno zateknu na teritoriju Ujedinjenog Kraljevstva neće kao do sada biti procesuirani u samom Ujedinjenom Kraljevstvu, već će biti poslani u Ruandu i tamo ostati dok se njihovi zahtjevi ne riješe. Samo u određenim slučajevima, ako se ti zahtjevi odobre, moći će se vratiti u Ujedinjeno Kraljevstvo.

Ovakvi sporazumi postižu se u kontekstu sve snažnijih regularnih i neregularnih migracijskih tokova prema Europi. Prema podacima Europske komisije i Frontexa, prošle je godine brodovima i kopnenim putem neregularno u Europsku uniju ušlo najmanje 255 332 tražitelja azila. Otprilike šezdeset posto neregularnih ulazaka u uniju je bilo preko Italije.

Valja naglasiti kako su neregularni migranti i dalje relativno malen dio ukupne populacije koja migrira u Europu. Po podacima UN-a, u 2022. (podaci za 2023. godinu još nisu dostupni) države članice Europske unije izdale su 3,7 milijuna novih dozvola za boravak. Ta brojka ne uključuje državljane Ukrajine. Ako se trend porasta broja novih dozvola nastavio i prošle godine, možemo pretpostaviti kako je 2023. u EU imigriralo oko 4 milijuna ljudi. U istom periodu iz Europe je iselilo oko 2 milijuna ljudi. Rastu brojevi svih oblika migracije u Europu. Međutim, jasno je kako nelegalni, odnosno neregularni migranti imaju vrlo malen udio u ukupnoj populaciji migranata u EU. Porast migracije potiče vlade nekih članica da u nedostatku funkcionalnog mehanizma na razini EU, same pokušaju problem riješiti ili ga barem gurnuti pod tepih.

Gieorgia Meloni i Rishi Sunak su oboje postali premijeri 2022. godine obečavši, između ostalog, smanjiti imigraciju i pojačati nadzor granica. Kako retorika sama po sebi nije dovoljna, pokazuje i činjenica da se broj ilegalnih prelazaka granice u Italiju od dolaska Meloni na vlast značajno povećao, a u sličnim problemima se nalazi i Sunak u Ujedinjenom Kraljevstvu. Oboje vođa se nalaze u politički neugodnom položaju, razapeti između vlastitih obećanja biračkim tijelima i ograničenih sposobnosti nacionalnih politika da utječu na dugoročne trendove.

Offshoreing procesuiranja zahtjeva za međunarodnu zaštitu ove probleme bi zasigurno (barem privremeno) smanjio. Medijski najeksponiranija skupina pridošlica u Europu bi bila fizički udaljena iz gradova punih potencijalnih birača. Uvođenje takvih sustava bi također stvorilo uvjete za premještanje ruta ili krajnjih destinacija iz Italije i Ujedinjenog Kraljevstva u druge zemlje Europe. Migrantima bi se prelazak Mediterana preko, primjerice, Španjolske učinio mnogo sigurnijom opcijom nego preko Italije.

I na razini Europske unije moglo bi doći do određenih promjena oko migracija i sustava azila. Naime, 20. prosinca 2023. postignut je dogovor o europskom sustavu prihvata migranata koji bi se trebao postepeno implementirati kroz sljedeće dvije godine. Iako bi nova pravila trebala biti restriktivnija i stroža od postojećih, pitanje je hoće li sporazum zaživjeti. Sporno je dijeljenje obaveze primanja migranata, odnosno troška njihovog zbrinjavanja među članicama EU-a. Dogovor tek trebaju ratificirati Europski parlament i Europska komisija. A čak i ako se dogovor u svom trenutnom obliku implementira u potpunosti, njime je obuhvaćeno svega 30 000 tražitelja azila godišnje.

Ako se migranti koji čekaju procesuiranje svojih zahtjeva smjeste u treće zemlje, pogotovo zemlje čije su vlasti manje nadzirane od strane nevladinih udruga ili regulatornih tijela, izgledan je znatan porast kršenja ljudskih prava. Sami uvjeti u tim kampovima više neće biti pod direktnim nadzorom Europske unije niti će kampovi morati udovoljavati pozitivnopravnim propisima poput Europske konvencije o ljudskim pravima.

Nadalje, prethodni pokušaji stvaranja takvih sustava nerijetko su uključivali raširenu praksu refoulmenta. Refoulment je prisilno deportiranje ili vraćanje izbjeglica u zemlje u kojima će potencijalno biti podvrgnuti opasnosti ili gonjenju. Ukoliko do toga dođe, žrtve te prakse bivaju ponovno izložene nesigurnosti, traumi i kršenju njihovih prava.

Turska, u kojoj se u ogromnim kampovima nalazi najveći broj izbjeglica koje pokušavaju ući u EU, također je optuživana za kršenja ljudskih prava i refoulment. Amnesty International izvještava o redovnim kršenjima ljudskih prava u izbjegličkim kampovima na teritoriju Turske (djelomično financiranim EU sredstvima) ali i o praksi deportacije pojedinih izbjeglica u Siriju, odnosno na teritorij na sjeveru Sirije pod turskom okupacijom od 2016 godine.

O ovome smo razgovarali i sa nevladinom udrugom Are You Serious, baziranom u Zagrebu, koja od 2015. godine pomaže izbjeglicama u Hrvatskoj, BiH i drugim zemljama.

Iz AYS-a naglašavaju da sporazum između Italije i Albanije otvara važna pitanja vezana uz ljudska prava izbjeglica, tražitelja azila i migranata. Kako je i sama povjerenica Vijeća Europe za ljudska prava Dunja Mijatović rekla, “Memorandum o razumijevanju stvara ad hoc izvanteritorijalni režim azila koji karakteriziraju mnoge pravne nejasnoće. U praksi, nedostatak pravne sigurnosti vjerojatno će potkopati ključnu zaštitu ljudskih prava i odgovornost za kršenja, što će rezultirati različitim tretmanom između onih čiji će se zahtjevi za azilom razmatrati u Albaniji i onih za koje će se to dogoditi u Italiji”.

Pravni okvir za spašavanje na moru prvenstveno je reguliran pravom mora i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prema međunarodnom pomorskom pravu, preživjeli spašeni na moru moraju se iskrcati na sigurno mjesto (place of safety) u razumnom roku. Postupanja prema ovom sporazumu bi predstavljala i nepoštivanje IMO – Smjernica o postupanju s osobama spašenim na moru, koje se odnose na “minimalno moguće odstupanje od mjesta na kojem je izvršeno spašavanje”.

Upitno je može li se transfer prema ovom sporazumu uopće okarakterizirati kao iskrcavanje na sigurnom mjestu, jer sve osobe dovedene u centre u Albaniji bile bi lišene slobode automatskim stavljanjem u detenciju. Nadalje, prilikom selekcije velik se rizik otvara za ranjive osobe, koje se i pri redovnim procesima često propušta pravovremeno, a ponekad i uopće identificirati. U tekstu protokola nije navedeno na koji će se način te identifikacije obavljati, te nije jasno hoće li se prilikom selekcije ljudi razdvajati obitelji.“

Meloni i Sunak se nalaze u politički neugodnom položaju, razapeti između vlastitih obećanja biračkim tijelima i ograničenih sposobnosti nacionalnih politika.
Sličnog mišljenja je i glavni povjerenik UN-a za ljudska prava koji je izrazio zabrinutost zbog mogućeg proizvoljnog zadržavanja migranata i njihovih uvjeta života u sklopu ovog plana. Ipak, Bruxelles smatra da talijanski plan ne krši zakone Europske unije.

Posebno je zabrinjavajuće što ideja slanja tražitelja azila u Ruandu već isprobana. Naime, Izrael je između 2013. i 2018. godine eksperimentirao sa shemom preseljenja tražitelja azila u tu zemlju. BBC procjenjuje kako je u tom periodu otprilike 4000 tražitelja azila deportirano iz Izraela. Međutim, odmah nakon što bi stigli u Ruandu su bili prisilno deportirani u Ugandu. Iz Ugande su pak uglavnom otišli u Europu. Koliko politike ovog tipa uopće mogu biti održive ili uspješne tema je akademskih rasprava, ali je jasno kako je iz perspektive Izraela politika ispunila glavne ciljeve. Banalno sročeno, ti ljudi više nisu problem Izraela.

Zbrinjavanje tražitelja azila u trećim zemljama dok se njihovi zahtjevi procesuiranju možda zvuči kao prihvatljivo rješenje problema sporih europskih birokracija, međutim u praksi se može manifestirati kao obična deportacija prije utvrđivanja okolnosti i prava pojedinog migranta.

Are You Serious također ističe kako će „provedba ovog sporazuma potencijalno imati i štetan učinak na širi sustav potrage i spašavanja na centralno-mediteranskoj ruti, što će se dogoditi kada Italija resurse, umjesto u spašavanje, preusmjeri u transfer ljudi u udaljene luke. 700 milijuna eura za još jednu kreativnu ideju za rješavanje pitanja migracija, a sigurnih ruta za ljude koje su u bijeg natjerali ratovi, siromaštvo, glad ili klimatske promjene nigdje na vidiku.“

Pravni akti Europe, koji vrijede samo na njenom tlu, primjerice Povelja Europske unije o temeljnim pravima, neće biti prekršeni ako se povrede ljudskih prava ne realiziraju na teritoriju EU. U suštini, kao što je Europa ekološki ili zdravstveno opasnu industriju premjestila izvan svojih granica, sada pokušava offshorati i prijavi posao kršenja ljudskih prava.

H-alter

0 Comments

Submit a Comment