Reagovanje Dragana Duda Čavora u ime Odbora mještana Njeguša i Lovćena

Više puta smo se obraćali javnosti u Crnoj Gori, vezano za sam tok izgradnje žičare na Lovćenu. Naravno, u obavezi smo po ko zna koji put da istaknemo da mještani Lovćena i Njeguša nisu bili nikada protiv izgradnje žičare; ali jesmo protiv degradacije, i nezapamćene devastacije NP Lovćen koja se sprovodi kontinuirano.

Više puta smo tokom izgradnje žičare skretali pažnju stručnoj i naučnoj javnosti o nepočinstvima koja se dešavaju na ovim prostorima. Degradacija padina Štirovnika, Kuka, Zlatarica, Bižaljevca i Žanjevog Dola, đe su neprimjernim i nepotrebnim pristupnim putevima nanesene nesagledive štete za floru i faunu, o čemu smo više puta pisali. Pored toga, nabrojali smo sve ugrožene vrste koje obitavaju na ovim područjima.

Iza svega stoji prikrivena i perfidna igra CEDIS-a, EPCG, JPNPCG, Agencije za zaštitu životne sredine i ivestitora koji na perfidan način želi da, skriveno od očiju javnosti, napravi neki novi megalomanski risort čiji su planovi poznati.

U tekstu od 29. avgusta tekuće godine objavljenom u medijima u Crnoj Gori sa naslovom: Žičara Kotor-Lovćen: Nema nikakvih podataka o upotrebnoj dozvoli i tehničkom pregledu između ostalog se navodi: ,,Naime, kod nadležnih institucija ne postoje bilo kakve informacije o obavljenim procedurama koje je bilo neophodno sprovesti kako bi žičara uopšte počela sa radom. Među zvaničnim dokumentima na sajtu Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma nema podataka o obavljenom tehničkom pregledu. Pored toga, u evidenciji ne postoji upotrebna dozvola za žičaru Kotor – Lovćen, niti ima zahtjeva za izdavanje upotrebne dozvole. Među izdatim građevinskim dozvolama su dvije iz juna – a tiču se trafostanice sa koje se žičara napaja strujom, te povezivanjem novog kabla sa postojećim.”

Dakle da li to znači i sami rizik za svakog potencijalnog putnika žičarom, pitam vas. Da li se razmišlja o tome? Šta će se desiti ako, zbog nečijih ličnih hirova i želje za brzom zaradom, dođe do neželjenih posljedica!!! A dobro znamo kakvi su klimatski uslovi na Lovćenu – od vjetrova, snjegova, jakih oluja, grmljavinskih procesa, itd.

Odlazeći premijer Abazović, koji pripada partiji zelenih, kao i neodgovorni investitor, CEDIS I EPCG, više puta su se oglušili o naše molbe za susret, što je dovelo do toga da se nastavi sa neviđenom kampanjom uništenja Lovćena zarad ličnih i privatnog intresa. Pored toga, boli nas što uprava JPNPCG čini sve što je u njihovoj moći ne da zaštiti Lovćen već da ignoriše naše stalne apele.

Grandiozno otvaranje žičare uz pompu i povike pokazalo je i svoje tehničke nedostatke i manjkavosti. Zaista imamo priliku da ovih dana sretnemo turiste koji ,,lutaju” Lovćenom jer im je rečeno da je Lovćen, Njegošev mauzolej i Ivanova korita na ,,dohvatu njihove ruke”. To nadohvat ruke znači da moraju preći više kilometara uspona ka bilo kojoj destinaciji da krenu. Da nije žalosno, bilo bi smiješno.

Vlasti i politike se mijenjaju ali ne i pravda u koju duboko vjerujemo i koja se itekako sprovodi nad mještanima Lovćena i Njeguša zbog naših čestih apela upućenih ka javnosti. Međutim za razliku od ove skupine, mi poštujemo zakone države Crne Gore. Da li su se ikada investitori i njihovi saučesnici u degradaciji i uništenju Lovćena upitali i da li uopšte znaju definiciju održivog turizma. Šta zapravo znači održivi turizam u definiciji: Svjetska turistička organizacija održivi turizam definiše kao upravljanje resursima ostvarujući ekonomske, socijalne i estetske potrebe tako da se poštuju kulturološki integritet, osnovni ekološki procesi, biološka raznolikost i činioci na kojima se temelji život, stvara dobrobit i blagostanje cjelokupnome društvu, uzimajući u obzir potrebe i turista i NJIHOVIH DOMAĆINA. Održivi turzam, podrazumijeva privrednu granu koja vrši minimalan uticaj na životnu sredinu i lokalnu kulturu, istovremeno pomažući sticanje zarade, nova radna mjesta i zaštitu lokalnih ekosistema. Naime, to je odgovoran turizam koji se prijateljski odnosi prema prirodnoj i kullturnoj baštini ali i lokalnoj zajednici.

Od održivog turizma žičare ostale su samo riječi, a umjesto toga imamo: pristupne puteve, ugroženu floru i faunu među kojima spadaju i rijetki i ugroženi endemi i subendemi, prekid migratornih puteva za visoku divljač, urušavanje graditeljskog nasljeđa Crne Gore: ublovi, međe, i viševjekovne planinarske i karavanske staze, izvori. To je održivi turizam u očima Abazovića, investitora, CEDIS-a, EPCG, JPNPCG, Agencije za zaštitu životne sredine. Naravno, njihovi su gosti dobro došli ako će odmah da sjednu i da troše. Ako će da upoznaju bliže i bolje Lovćen, onda će morati kao ovi turisti koje svakodnevno srijećemo da idu ,,naslijepo”, pa ako ih sreća i upornost posluži možda i stignu do Mauzoleja.

            Poziv državnom i specijalnom državnom tužiocu

Više puta smo pozivali, a to činimo i ovaj put – pozivamo osnovnog, državnog i specijalnog državnog tužioca da se upoznaju sa stanjem na terenu. Očigledno je i evidentno da nisu ispoštovane sve zakonske norme i regulative. One koje su samo fiktivno dostupne pokazuju brojne zloupotrebe, prekoračenja i više nego jasno kršenje zakona Crne Gore. Država koja je donijela zakone mora i sama da ih poštuje. Vrlo je opasna selektivna pravda i selektivni zakoni koji se primjenjuju na Lovćenu. Moramo biti duboko svjesni da je Tim stručnjaka iz oblasti kriminalističkog i ekološkog prava iz cijelog svijeta, tokom prošle godine, pravno definisao ”ekocid” kako bi stvorio temelj za napore da se kriminalizuje masovna šteta i uništavanje životne sredine. Taj i takav ”ekocid” upravo se dešava na Lovćenu i traje i nema namjeru da stane. Svakako, uključivanje međunarodnog prava u borbu za ekološku pravdu bi omogućilo da se ekocid tretira kao zločin koji mijenja život na izuzetno destruktivan način. Ovo bi u nekoj mjeri moglo da spriječi neodgovorne vlade poput Abazovićeve da sarađuju sa korporacijama koje predstavljaju veliki rizik za životnu sredinu. U periodu kada smo suočeni sa klimatskom krizom i masovnim gubljenjem biološke raznolikosti, moramo razmatrati sve mehnizme koji su nam dostupni.

Još jednom pozivamo sve relevantne državne organe da se uključe i da ispitaju sve okolnosti degradacije, devastacije Lovćena ali i samu transparentnost izgradnje žičare. Ruka pravde je česta sintagma odlazećeg Abazovića. Vjerujem iskreno da će ruka pravde stići do svih onih koji su se ogriješili o Lovćenu, a čini mi se da je spisak podugačak. Našu volju, želju i borbu neće slomiti lični hirovi pojedinaca. Pripremićemo pismo svim ambasadama i relevantnim međunarodnim faktorima, Svjetskoj fondaciji za prirodu da ih upoznamo sa svim onim što se dešava na padinama Lovćena i Štirovnika u NP Lovćen. Nećemo odustati ni posustati.

Ova demokratska borba je jedno od prvih načela pravde, zakona i zakonitosti države Crne Gore. Ili će pravda biti za sve jednaka u državi Crnoj Gori ili ćemo biti zemlja bezakonja kakvu pojedicni žele.

Neshvatljivo je da Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju, ne reaguje na sve naše navode i podnesene prijave, ali i na nepočinstva u kojima uprava JPNPCG nelegalno, nezakonito i uporno naplaćuje put kroz NP Lovćen. Takođe, vrlo je diskutabilna odluka i glavnog inspektora za puteve koji je upoznat sa svim nepočinstvima NP Lovćen, a uporno ćuti. Ovo neće proći samo od sebe niti se riješiti. Mi mještani Lovćena, Njeguša, kao i naši prijatelji i NVO sektora smo jedinstveni u tome da nećemo odustati od zakonite i legalne borbe koja će u narednim ne samo danima već i mjesecima biti intezivirana na rješenju ovog problema koji se uporno gura pod tepih i nastoji zataškati. Neko će snositi zakonske posljedice. Ostaje nam otvoreno pitanje ko i za čiji intres radi!!! Svjedoci smo da je sve učestali haos u NP Crne Gore, o čemu pišu i svjedoče brojni mediji u Crnoj Gori, ali i van nje.