Socijalizam je Baba Roga, osim kad spašava kapitalizam

by | mar 23, 2023 | Drugi pišu, Priča dana | 0 comments

Autor: Oleg Jolić

Banke ne propadaju često, ali kad odu u stečaj to je znak za sistemsku uzbunu. Posljednja velika financijska kriza iz 2008. godine (na kraju Bushevog i početku Obaminog mandata) počela je krahom Lehman Brothersa i Bear Stearnsa, tada četvrte i sedme po veličini investicijske banke u Americi. Sistem bi se raspao kao kula od karata (zato što i jeste kula od karata), ali ga je reanimirala država socijalističkom intervencijom za spašavanje kapitalizma (!?).

Ironija je tragikomična i cinična, ali i instruktivna u svom licemjerju. U istinskom, kejnzijanskom slobodnom tržištu zasnovanom na zdravoj konkurenciji, u kojem su i uspjeh i neuspjeh funkcija rizika i zasluge, svi biznisi bi propadali kao što propadaju kafići i restorani. Danas jesi, sutra nisi. Bez milosti.

Hipokrizija je eskalirala osamdesetih s Reaganom i Thatcher. Po njima i njihovim moćnim nasljednicima – od Billa Clintona do Donalda Trumpa – država “nije rješenje problema, nego problem” (Ronald), a “društvo ne postoji” (Margaret). Banke, aviokompanije, autokompanije i slični globalni koncerni su “preveliki da propadnu”, jer za sobom vuku sve ostale. Kad zagusti, eto države. Riječju, socijalizam je Baba Roga osim kad spašava kapitalizam.

Dok ovo pišem u toku je obdukcija Silicon Valley Bank, šesnaeste po snazi američke komercijalne banke, koja je na bubanj otišla početkom ovog mjeseca. Odmah za njom propala je i Signature Bank iz New Yorka. Bank of America, JP Morgan i Goldman Sachs složili su dan kasnije paket od 30 milijardi dolara da sačuvaju likvidnost First Republic Banka iz San Francisca.

Panika je zarazna. Švicarska centralna banka pokušala je, ali bezuspješno, izvući Credit Suisse. Sada ga u dilu, koji s preko 100 bilijuna dolara garantira centralna banka, kupuje rival UBS. Američka, kanadska, britanska, japanska, švicarska i europska centralna banka dogovorili su, bukvalno preko noći, da otvore globalne kreditne linije u dolarima za pomoć posustalim bankama. To se i inače radi, ali ne na dnevnoj frekvenciji.

U čitavoj priči najzanimljiviji su detalji. Znate li tko sjedi u Upravnom odboru Signature Banka? Nitko drugi do Barney Frank, bivši demokratski senator i koautor jedinog zakona iz Obaminog doba (Frank-Dodd) koji je stidljivo najavio barem malu financijsku reformu. Frank-Dodd akt bio je zapravo kraj reforme, mizeran zakonodavni epilog najgore američke krize još od Velike Depresije. Upitan za reakciju nakon propasti njegove banke, Barney je rekao da je “šokiran”. Naravno da jeste. Mada su federalci već godinu dana signalizirali Signature Valley Banku i Upravnom odboru da imaju veliki problem s likvidnošću!

Dalje, Sillicon Valley Bank i Signature držale su značajne depozite velikih kripto kompanija (Andreessen Horowitz, Paradigm i Pantera Capital itd.), što je u domino reakciji odmah rezultiralo u velikoj fluktuaciji u vrijednosti kripto valuta. To je predvidljiva sistemska reakcija i mogući uvod u sveobuhvatnu krizu do koje može doći bez obzira na to što će mrska država isplatiti sve Sillicon Valley Bank i Signature ulagače. I što Biden uvjerava javnost da je bankovni sistem solventan. To je, sjećamo se ali bez nostalgije, na početku tvrdio i Bush.

Lekcije iz 2008. godine očito nisu naučene. Ne samo da banke ponovno propadaju zbog nereguliranog tržišta koje funkcionira kao kazino u kojem oligarsi riskiraju tuđe pare, nego je spekulativnost bez pokrića ova put još opasnija. Prije petnaest godina stvari su se raspale na trećerazrednim stambenim kreditima, prepakiranim u bastardizirane “financijske instrumente” bezbroj puta, da im se ne prepozna trag. No, stanovi i kuće su barem postojali.

Kripto valute su, pak, do besmisla decentralizirani “tokeni” čija vrijednost, tvrde zagovarači, kao i svake druge robe ovisi od ponude i potražnje. Ali čega? Što se to nudi i potražuje? Iluzija i Ponzi šema. Ili, kako to kaže Nassim Taleb, Disneyand i kraj financija. Taleb je autor „Crnog Labuda“, knjige o katastrofalnim događajima kao rezultatima rizika s “debelim repovima”. Ti rizici se događaju kada je vjerojatnoća da će vrijednost investicija pasti nerazmjerno veća od pozitivnog scenarija. Što je trenutna situacija.

Još jedna krasna vinjeta: ideja za pokretanje Silicon Valley Banka pala je na pamet osnivačima Billu Biggerstaffu, Robertu Medearisu i Rogeru Smithu za vrijeme partije pokera. Lako ih je zamisliti: u idili Santa Clare trojica opuštenih biznismena, s olabavljenim kravatama nakon napornog dana, sve s Marlborom u ustima, Jack Danielsom (ili nečim skupljim) na stolu, i kartama u rukama planiraju, ‘nako iz jebe , budućnost financiranja tehno “start up-ova”.

Ta priča o porijeklu (origin story) je slična anegdotama o počecima Apllea i Microsofta (u garažama), Netflixa (u Red Hastingsovom polovnom autu), Southwesta (problematična avionska kompanija, koju su osnivači navodno nacrtali na salveti) itd.  Američke priče o uspjehu uvijek počinju neformalno, u igri, nevino. Tek poslije dolazi agresivna ambicija, kolonizacija svijeta (i svijesti potrošača), i na kraju opća bol, patnja i depresija – psihološka i ekonomska.

“Zbog ovog sam se odrekao odmora i zdravlja. Moja strastvena želja je bila sve, ali ne skromna; ali sad kada je posao završen, ljepota i san su nestali, a bjesomučni užas i odvratnost su ispunili moje srce”. Ovo je citat (slobodni prijevod je moj) iz „Frankenstein Mary Shelly“, bitne knjige o izgubljenoj nevinosti. Poanta je u tome da nevinost gube i čudovište i njegov kreator.

Silicon Valley Bank, Signature, First Republic, Apple, Microsoft, Tesla, Facebook, Southwest… Sve su to priče o izgubljenoj nevinosti kako proizvoda – banka, kripto valuta, kompjuter software, auto, socijalni medij, avio kompanija – tako i njihovih tvoraca. Ali tko strada zbog njihove izgubljene nevinosti i tko plaća račun na fajruntu? Svi mi, naravno. I, nekim čudom, nitko – osim Barneya Franka – nije šokiran.

forum.tm

0 Comments

Submit a Comment