Njeno Veličanstvo – Aurora Borealis!

Objavljeno: 05.01.2023, 20:50h

Za sve one koji nađu hiljadu razloga za nezadovoljstvo, odmah, u uvodu ove reportaže, da zaključim – ‘Kad nešto zaista želite, onda to i ostvarite!”

Piše i fotka: Jadranka MAMIĆ

Jedna od mojih želja, prije nego nestanem sa ovoga svijeta, je bila da vidim Auroru Borealis! Priznajem da me je priroda uvijek više fascinirala nego ljudske nastambe, jer gdje ljudi kroče, tu gotovo uvijek majka Zemlja pati.

Dakle, uz pomoć kćerkine internetske snalažljivosti, odlučile smo se na novogodišnji put u Tromso, na krajnjem sjeveru Norveške. Vodeći računa o budžetu, našli smo avio liniju; PG-Istambul-Oslo-Tromso.

Prvi dan smo, sa presjedanjem, putovali do Osla, sve skupa 6 sati, stigli navečer i prespavali. Najranije ujutro, prošetale smo Oslom, na temperaturi -4, bez vjetra i snijega, veoma ugodno i osvježavajuće, i nismo vidjele nikakvu novogodišnju užurbanost. Činilo nam se da smo na drugoj planeti, na kojoj je sve smireno, sa osmjehom na licu i drugom dimenzijom vremena.

Popodne smo imale avion za Tromso. Let je trajao oko 2 i po sata. Stigle smo kasno navečer, smjestile se malo van grada (cijene su mnogo povoljnije, a autobuske linije besprijekorne). Kako smo kasno stigle, razmišljale smo da li da krenemo na ranojutarnji izlet posmatranja kitova, katamaranom. Ipak, bile smo ujutro u 8 h u luci i ukrcale se na katamaran koji služi za pomorsko-biološka istraživanja.

 

Tromso je luka u istoimenom zaljevu. U prahistoriji su je naseljavali Laponci, a u 19 vijeku postaje stjecište razvoja europskog dijela Arktika. Danas je, što bi mi rekli, norveški Dubrovnik, pa nije ni čudo što je brod bio prepun turista, naročito iz Azije, oboružanih svakakvim najmodernijim kamerama, foto-aparatima i raznim tehnološkim čudima, tako da sam se smijala samoj sebi na račun mog “matorog” Nikona i ponavljala: ‘Boj ne bije svijetlo oružje, nego srce u junaka!’

Krenuli smo na cjelodnevni izlet i, nakon izlaska iz fjorda, preko razglasa su nas upozorili da bi se oko pramca mogli pojaviti kitovi. Normalno, svi hi-tech turisti su pohrlili tamo, a ja Balkanka, na suprotnu stranu. I kako to obično biva, stojim sama na kraju katamarana i iskaču dva kita, ispuštajući veliki mlaz vode, a poviše njih leti orao. Uspio je i moj “matori” Nikon da reagira, iako fotke nisu besprijekorno oštre zbog jakih talasa. Uživali smo par sati posmatrajući taj veličanstveni prizor igre kitova. Napunila sam se nekom “native” energijom i nisam ulazila u brod, sve u želji da ne propustim nešto.

Orao čeka u nedođiji sa Norvežaninom porijeklom iz Kikinde


U povratku, kad je već nebo bilo potpuno tamno, iznenada kreće pravi light-show, pojavljuje se njeno Velićanstvo – Aurora Borealis! Svi, uključujući i posadu broda, zurimo u nebo, na kojem se izmjenjuju boje i oblici, od ljubičaste do flourescentno zelene. Cijelo nebo koje poznajemo nestaje i pretvara se u koloritni ples. Čujem kćerku koja kaže: ‘Samo još vanzemaljci fale!’

Nakon prvog šoka, vade se sve moguće kamere i foto-aparati. Ostajem zaleđena prizorom, jer sad znam, da nijedna fotografija, niti snimak, ne mogu dočarati taj događaj, tu igru. Uživam, želja mi se ostvarila!

Kapetan broda, preko razglasa kaže da ne pamti, u zadnje 3 godine, tako intenzivnu Auroru.

A ja se nadam da je to od moje puste želje!

Nastavit će se… ukoliko bude interesovanja 😉

 

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register