Najbolje su fotografije koje imaju priču, a vrhunske i miris

Objavljeno: 18.10.2019, 10:16h

Jadranka Mamić: Za fotografiju se mora imati ”fotografsko oko”. To se odmah vidi ko zna. Odličnu fotografiju neće napravit vrhunski fotoaparat

Jadranku Mamić znam godinama. Sa ovom rođenom Splićankom prijatelj sam i u analognom i u digitanom svijetu, još smo susjedi pride. Iako je gluma njena prva profesija, fotografisanje je, čini mi se, bliže njenom senzibilitetu.

Za ovaj razgovor smo koristili digitalni komunikacioni kanal – messenger. Dosadilo mi je da joj čestitam silne nagrade i, umjesto toga, ponudio razgovor za PCNEN.

Malo, malo, a ti dobiješ neku nagradu za fotografiju.  Koliko ih se nakupilo?

Odavno sam prestala da brojim nagrade, zanimljivije mi je da sa drugim ljudima razmijenim svoje doživljaje jer mi to fotografija pruža – da zaustavim trenutak! U početku sam svima objavljivala kad bi dobila nagradu, ponosno kačila kad dobijem diplomu, sad mi je drago kad neko vidi i pita me: “Gdje je to fotografisano?”

Kad si dobila prvu i od koga?

Hahaha, prvu sam dobila sa 18 godina. Nekad davno je izlazio  čuven časopis ”Sam svoj majstor”, koji je imao i foto-natječaj. Poslala sam svoju crno-bijelu fotografiju i odmah izašla u slijedećem broju. Kako život piše romane, ”kovertirala” sam tu svoju prvu ljubav, ali ipak ostala u umjetničkim vodama.

A ova, poslednja u nizu, odakle je stigla?

https://www.facebook.com/groups/284685505292091/?ref=group_header

Možeš li se sjetiti kojim si aparatom snimila fotku koja je prva nagrađena?

Kako se ne bih sjetila starog Zenit-a, koji je za nas u to vrijeme bio dobar jer je imao čuvenu Carl Zeiss-ovu optiku. Tada su se fotografije razvijale ručno i sjećam se da mi je jedan stari fotograf rekao;”Eeee mala, nećeš imat nikad damske ruke, zbog fixira i ručnog razvijanja fotografija”.

Ali, to staro, neprocjenjivo vrijeme je nosilo znanje, koje uvijek ostaje upamćeno!

Bila sam članica Foto-kino klub-a ‘Split’ i tamo sve naučila i upamtila!

Umačeš li i sad ponekad prste u fixir ili se držiš strogo digitalne čistoće?

Bih, rado, ali sad je to preskupo i teško se nabavljaju materijali. Mnogo je lakše raditi digitalno.

Šta je, osim pomenute lakoće, digitalno doba dobrog donijelo fotografiji, a šta joj je oduzelo?

Donijelo je lakoću i dostupnost svima koji to žele, ali oduzelo znanje i posvećenost svijetlu koje je osnov fotografije. Skraćeno: mladi naraštaji ”okinu” hiljadu fotografija i možda dobiju par dobrih, a ”stara škola”, ne ”okida” dok sve nije namješteno kako treba. Znala sam čekati na planini po par sati, smrzavajući se, znajući da će tad biti optimalni uslovi.

Ne volim mnogo korištenje alatki iz photoshop-a i ostalih pomagala. Ježim se kad na dobru fotografiju nakače prejake boje, razne filtere…. ljudi koji se bave fotografijom to odmah prepoznaju.

Ta lakoća ‘okidanja’ donosi svakodnevno bujicu fotografija na društvenim mrežama, na sajtovima, portalima… Kako iz toga mnoštva izdvojiti ono što je izuzetno?

Foto: Jadranka Mamić (https://www.photocrowd.com/photos/the-moon-in-the-cloud-2648270.bd38197b9/)

 

Sada je vrijeme površnosti i ne kvalitete. Takvi su nam svi proizvodi, međutim uvijek postoje majstori koji znaju. To majstorstvo ne mora bit povezano sa titulama ili diplomama fakulteta. Za fotografiju se mora imati ”fotografsko oko”. To se odmah vidi ko zna. Što bi rekao Njegoš: ”Boj ne bije svijetlo oružje , nego srce u junaka”. Odličnu fotografiju neće napravit vrhunski fotoaparat.

A može li fotografsko ‘srce u junaka’ kucati tako da i koju paru donese?

Rekoh, ”vrijeme površnosti!” Većina novčanih konkursa traže plaćanje sudjelovanja. Možda nekom iz Amerike nije mnogo dati 20$ po fotografiji, ali za nas je to mislena imenica. Ipak, na sreću, postoje natječaji gdje se ne plaća sudjelovanje i po meni je onda to najpoštenije… Jer gdje se vrti novac, onda računajte na ljudsku pohlepu!?

Šta je to što jednu fotografiju čini posebnom da bi bila nagrađena?

Osjećaj koji izaziva u onom koji je gleda. Najbolje su fotografije koje imaju ”priču”! Poneka vrhunska, kažu stručnjaci, ima i miris!

Može li to biti i ono – nikada se nje nagledao ne bih?

Može! To je dobra definicija!

Čijih se fotki nikada nagledala ne bi, ako tvoje ne računamo?

Uhhh, poduža lista i stalno se dopunjava!

A kakvih se prizora nikada naslikala ne bi?

Prirode u bilo kom obliku ili vrsti, jer je neiscrpna!

Hoćeš li se publici PCNENa predstaviti nekim autoportretom?

”U krojača- najgore pantalone!”

Imaš li selfi štap?

Nemam. Selfi štap je za one koji sebe stavljaju u prvi plan. “Nažalost”, nisam tako odgojena i vaspitavana.

Duško Vuković

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register