Što ustvari želimo?

Objavljeno: 17.09.2022, 07:59h

Kao što su “izumrli” konji, tako će morati izumrijeti i privatna vozila pokretana plinom i naftom – ekvivalent konjske zaprege za suvremenog čovjeka.

Piše: Ladislav BABIĆ

Radi se o kratkoj reakciji na tekst analitičara portala geopolitika.news, Marija Stefanova“Zbog ekologa i njihove nadobudne politike mogli bismo ostati gladni”. Autor piše o problemu koji se postavlja zarad sve agresivnijih lobista tzv. “zelene energije”, koji jednostrano poturaju neostvarivu pretpostavku o zamjeni tradicionalnih njenih izvora, pritom ne sagledavajući da bi njihove trenutačno utopističke kalkulacije trebale dovesti do smanjenja poljoprivrednog zemljišta i broja stoke, što posljedično – u inače gladnom velikom dijelu svijeta – dovodi do još veće gladi. I da se njihove namjere ostvare, dobili bismo manje zagađeni planet uz gladno čovječanstvo.

Unatoč lucidnih i sasvim opravdanih opažanja, autor ne nudi nikakva rješenja. To je slično pobuni građana protiv kojekakvih energetskih postrojenja i odlagališta smeća u njihovoj blizini, a:

  • ♣ svi bi htjeli trošiti energiju
  • ♣  svi proizvode otpad

Rješenja se nalaze u uravnoteženom korišćenju svih oblika energije:

  • ♣ plina
  • ♣ nafte
  • ♣ zelenih oblika energije
  • ♣ hidroenergije
  • ♣ geotermalnih izvora
  • ♣ energije dobijene iz vodika
  • ♣ nuklearne energije
  • ♣ energije fuzije
  • ♣ energije morskih valova
  • ♣ itd…

S obzirom na situaciju, prirodno je da se do daljnjega moraju koristiti energija plina i nafte, uz istovremeni razvoj ostalih oblika energije. Sasvim je jasno da se mora provesti centralno planiranje izgradnje i korištenja novih izvora energije, uz zabranu lobiranja predstavnika energetskih firmi. Jednako tako je jasno da se sva društva, uključujući i promotore zelene energije te ekološka udruženja, suzdržavaju – iz straha i zavedeni floskulama o nužnosti obrane (daklem, postojanja vojske) – od zahtjeva za postepenim razoružanjem, u času kad većina pokretnih vojnih sistema koristi energiju nafte i plina u svim svojim prerađenim oblicima.

Oni koji poznaju zakonitosti transformacije energije iz jednog oblika u drugi, znaju da se zagađenja pri tome ne mogu izbjeći, a jedno nikako: to je disipacija trošene energije u beskoristan oblik – toplinu. Što u konačnici opet dovodi do povećanja prosječne temperature planete i popratnih, s time povezanih pojava. Uštede energije, a time i smanjenje zagađenja, treba postići i smanjenjem prometa, odnosno upotrebe privatnih automobila, uz ogromno povećanje sredstava javnog prijevoza. Sada bi se uništavala stoka jer „previše prdi“, konji su već rijetkost na ulicama gradova (naročito zapadnih), a strahuje se od zakonskog ograničenja – i u konačnici ukinuća – broja automobila na cestama. Jasno je da se tome ne protive samo naftni karteli i proizvođači automobila, već i sitnoposjednički vlasnički mentalitet većine običnih građana. Pitanje, što je značajnije: biti vlasnik automobila, ili kolektivno posjedovati čistu planetu pogdnu za život i prehranu ljudskog roda, samo krajnji sebičnjaci ne mogu razumjeti.

Kao što su “izumrli” konji, tako će morati izumrijeti i privatna vozila pokretana plinom i naftom – ekvivalent konjske zaprege za suvremenog čovjeka.

Što pak se obradivog zemljišta, odnosno hrane, tiče – ima ga dovoljno na Zemlji, i nije problem u tome. Osnovni je problem u smanjenju neravnomjerne raspodjele društvenog bogatstva (do čega se dolazi eksploatacijom čovjeka po čovjeku), kako po pojedincima tako i po državama. Sve to ukazuje da su problemi (ne samo energije i hrane) toliko sveobuhvatni i povezani, zahtijevajući preustroj cjelokupnog privrednog života, da ih se može sagledati samo iz jednog centralnog tijela (zasnovanog od UN) demokratski izabranih stručnjaka različitog profila, koji će konzultirati i široku javnost, a ne od strane kompanija i njihovih lobista koje vode isključivo uski interesi. To može učiniti samo revolucionarna promjena društvenih odnosa (mirna, ili kakvu već nametnu oni koji će joj se i silom opirati u obrani svojih interesa), odnosno sistema – iz neljudskog kapitalizma u prihvatljivi, humani socijalizam, koji će voditi računa kako o sudbinama ljudi, tako i planete koju nastavamo. Znamo li što zaista želimo,

bekonačno upotrebljavana alibi-floskula, kako “nismo vlasnici planete, niti smo je naslijedili od predaka, već smo je samo posudili od potomaka”, kojima je trebamo vratiti u što ispravnijem stanju, više neće biti samo isprazno lupetanje već postati živa stvarnost. Ali za to nije dovoljno samo ostvariti ovlaš skicirane ciljeve, već se i pokrivati koliko nam je guber dugačak, ne prebacujući svoja zaduživanja na otplatu svojoj djeci i unucima.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register