27 godina od operacije ‘Oluja’  – žrtve bez podrške institucija

Objavljeno: 04.08.2022, 09:17h

Centar za građansko obrazovanje (CGO) odaje počast nevinim žrtvama zločina tokom operacije „Oluja“, koja je sprovedena od 4. do 7.avgusta 1995. godine, i koristi priliku da ukaže na značaj i obaveznost otkrivanja istine o nestalima, procesuiranja ratnih zločina i pravde za žrtve kao trajne dužnosti svih vlada u regionu.

Podsjećamo, prije 27 godina, napadom na Knin, u zoru 4. avgusta 1995. godine, počeo je dugo pripremani egzodus Srba iz Krajine. U vojno-policijskoj operaciji hrvatskih jedinica “Oluja”, izvršeni su sistemski zločini prema civilnom stanovništvu srpske nacionalnosti i njihovoj imovini. Za nekoliko dana protjerano je oko 250.000 ljudi, uglavnom u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i ostale zemlje nekadašnje Jugoslavije, a hiljade kuća i ostalih objekata je spaljeno. Do danas se veliki broj izbjeglih nije vratio u područja iz kojih su prognani. Prema podacima Hrvatskog helskinškog odbora za ljudska prava, do kraja 1995.godine, ubijeno je oko 400 Srba koji su odlučili da ostanu u svojim kućama.

Nažalost, i danas svjedočimo novim sukobima kroz sprovođenje komemorativnih politika sjećanja, što nikako ne doprinosi procesu pomirenja, već dodatno produbljuje tenzije. Izostanak nekažnjivosti zločinaca u okviru akcije “Oluja” je izraz izostanka političke volje što smanjuju prostor za samokritičko preispitivanje prošlosti i priznavanje žrtava, bez obzira na vjeru i etničku pripadnost.

Zabrinjavajuće je da žrtve ratova 90-tih, među kojima i stradali u akciji „Oluja“ nijesu popisane i da među liderima postjugoslovenskih zemalja nema politički zrelih i odgovornih da se okupe oko te civilizacijske i istorijske obaveze. Proces traženja nestalih lica je praktično zaustavljen, dok porodice nestalih i dalje nose teret bolne neizvjesnosti.

Podsjećamo da su u dosadašnjim sudskim postupcima, jedino pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) 2008. godine za zločine nad srpskim stanovništvom u „Oluji“ optuženi Ante Gotovina, zapovjednik Zbornog područja Hrvatske vojske Split i glavni operativni zapovjednik operacije “Oluja” u južnom dijelu područja Krajina, zatim Ivan Čermak, zapovjednik Zbornog mjesta Knin i Mladen Markač, zapovjednik Specijalne policije MUP-a Republike Hrvatske. Prvostepenom presudom, iz 2011. godine, Gotovina i Markač su osuđeni na 24 i 18 godina zatvora za ratni zločin i zločine protiv čovječnosti, dok je Čermak oslobođen, da bi nakon žalbe, naredne godine, Gotovina i Markač bili oslobođeni od krivične odgovornosti. Ova presuda je izazvala dosta kontraverzi jer su Raspravno i Žalbeno vijeće MKSJ – na osnovu istih činjenica i istog prava – došli do dijametralno suprotnih zaključaka o ključnim pitanjima o kojima su se na suđenju sporili optužba i obrana. Međutim, važno je naglasiti da ti zaključci ne dovode u pitanje utvrđene činjenice o tome šta se, zapravo, dogodilo tokom i nakon operacije “Oluja”.

Žrtve, preživjeli i porodice ubijenih i nestalih tokom „Oluje“ nevidljive su žrtve za institucije svih zemalja u regionu. Bilo da danas žive u Hrvatskoj, Srbiji ili Crnoj Gori oni nemaju nikakvu materijalnu, zdravstvenu ni psihosocijalnu podršku institucija. Za efikasno procesuiranje ovakvih slučajeva potrebne su jake institucije, politička volja i odvažni lideri koji bi stali na kraj politikama mržnje i progona, a koji i uprkos političkim promjenama u regionu ne pokazuju taj kapacitet.

Tamara Milaš
koordinatorka programa Ljudska prava

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register