Očekivali smo od nadležnih da su za sve ovo vrijeme ušli u trag pošiljaocu ovih prijetnji i da će raditi na većoj bezbjednosti djece i nastavnika u vrtićima i školama. Danas (27. aprila) prijeteća poruka je stigla u više škola i vrtića, pa su i ovaj put iz MPNKS poslali naredbu svim ustanovama da učenike vrate kućama.

Mi nastavnici znamo u kakvoj smo se neprijatnoj situaciji ponovo našli. Kako četvorogodišnjem djetetu objasniti zašto se prekida igra, zašto roditelj žurno dolazi po njega, zašto njegovo obdanište nije bezbjedno za njega? Kako objasniti tinejdžeru zašto je prekinut čas u sred izrade zadatka, kako ga sačuvati od stresa, kako ohrabriti da sjutra dođe u školu i bezbrižno sa pažnjom prati nastavu?  Zar nije dovoljno što su naši učenici izloženi različitim udarima kao što je izolacija i online nastava tokom pandemije, vršnjačko nasilje, laka dostupšnost narkotika i sl. Pored svega i dalje se gotovo ništa ne radi na sistemskoj podršci učenicima, a školski policajac kao institut ne postoji više u našim vaspitnoobrazovnim ustanovama iako je prijašnja praksa pokazala da je neophodan.

Ne možemo a da se ne zapitamo, kako je moguće da u naše škole može da uđe ko hoće i kada hoće, bez provjere o mogućem posjedovanju naoružanja ili eksplozivnih naprava?  Ako iz MPNKS tvrde da su škole bezbjedne, zašto su učenike vratili svojim kućama? Šta su do sada centri bezbjednosti, Ministarstvo unutrašnjih poslova i MPNKS preduzeli po ovom pitanju i koliko je siguran povratak u škole?

Kada se nekom političaru uputi prijetnja preko telefona ili društvenih mreža, obavezno mu se pošalje obezbjeđenje, ali zar su naša djeca, naša budućnost, manje važna, pa se ništa ne preduzima da bi im se sačuvala bezbjednost?

Je li ovo dokaz da zaista jesmo ispolitizovano društvo u kojem je važnija bezbjednost političara od života desetine hiljada djece i nastavnika?

Nakon današnjeg saopštenja Uprave policije o procjeni bezbjednosti date na osnovu izvršenih kontrola objekata i postupaka, i u kojem iznose stav da su škole bezbjedne, ne možemo a da ne konstatujemo da opet nijesu identifikovane osobe koje su poslale ove prijeteće mejlove. Stoga, javno saopštavamo da se i dalje ne osjećamo bezbjedno u školama i vrtićima te pozivamo sve odgovorne, prije svega Ministarstvo unutrašnjih poslova i Ministarstvo prosvjete, da djeci i nama svima zaposlenima u obrazovanju u što kraćem roku stvore bezbjedne uslove za rad.

Upravni odbor NVU Prosvjetna zajednica CG

Anonimne prijetnje ispraznile škole u Crnoj Gori