Bajka o Evropskoj Uniji

Objavljeno: 26.03.2022, 07:37h

U njihove bajke ljudi su prestali da vjeruju, što ih ne brine puno, niti je ikada. Odradjuju svoje. Živi bili pa vidjeli.

Piše: Oto Nik*

Mnogo puta su gradjani Crne Gore prevareni, počev od dana kada su mladi, lijepi i pametni na krilima srpskog nacional-šovinizma aterirali na najviše pozicije u državi. Mladi zaista jesu bili, sa malo životnog iskustva, sa malo ili nimalo radnog iskustva, sa malo ili nimalo političkog iskustva i sa NIMALO državničkog iskustva. Tako nam se, u liku trojca Momir, Sveto, Milo, još jednom ponovila priča o Šćepanu Malom, neznancu koji dolazeći niotkuda medju Crnogorce biva postavljen za gospodara, priča koja izaziva nevjericu kod ljudi koji dolaze iz uredjenih država, u što sam imao priliku uvjeriti se kada sam vidio reakciju jednog britanskog ambasadora, nakon što je ovu priču prvi put čuo. Jesu li ovi primjeri dokaz da smo kao narod naivni, nezreli, politički nepismeni, prosudite sami, ali svakako jesu dokaz one čuvene izreke da svaki narod zaslužuje vlast koju ima. Ne bih sudio o tome koliko su bili pametni da ne zbunjujem dio auditorijuma, jer se kod nas pamet često miješa sa nekim drugim osobinama, lukavstvom, pritvornošću, neiskrenošću, sklonosti ka prevari, a koliko su bili lijepi neka prosudi ženski dio čitalaca, u mušku ljepotu se nikad nijesam razumijevao.

No, da se vratimo na prevare gradjana, nakon ovih malih digresija. Prevareni su bili da „Godine počinju januarom“, nešto novo i  revolucionarno, i u svom slepilu nijesu vidjeli prosti fakat, da su godine, u stvari, oduvijek počinjale januarom. Prevareni su bili kada su im mladi i lijepi rekli :“Mi znamo kako“, jer u stvari nijesu imali pojma kako, što je u svojim knjigama kasnije i napisao Momir, priznajući da su se „učili“ na državi. Prevareni su bili kada im je umjesto države Crne Gore prvo podmetnuta krnja Jugoslavija, a zatim i državna zajednica sa Srbijom. Prevareni su i 2006. kada su, umjesto dugo čekane obnovljene nezavisne države u kojoj će, kao demokratskoj zajednici svih njenih gradjana, graditi svoju prosperitetnu budućnost i budućnost svoje djece, dobili srednjovjekovnu feudalnu državu u kojoj je kralj posjedovao sve, pa i njihove duše i živote. Kralj kao kralj je dijelio privilegije feudalcima koji su mu bili lojalni, a pauperizovani gradjani „nagradjeni“ su pravima srednjevjekovnog kmeta. Kralj je, naravno, bio iznad zakona, kao i oni za koje on odluči da su zaslužili da dijele tu privilegiju sa njime, dok se ista ta teška ruka zakona koja je njih zaobilazila i za najgora nepočinstva nemilosrdno spuštala na ledja svakog ko se usudio reći da je kralj go, providan, trasparentan iako je to svima bilo očigledno.

Ovo su bile poltičke prevare, a ekonomskih je bilo mnogo više, pa ih se teško i sjetiti, a kamoli nabrojiti. Ipak bih izdvojio Jezdu i Dafinu koji su izvukli i poslednju uštedjenu marku iz džepova gradjana i vaučersku privatizaciju i berzanske cjenovne balone koji su i poslednju česticu nekadašnje društvene imovine, koja je stvarana u decenijam posle ’45-te, prenijeli u džep povlašćenih tajkuna.

No najveća prevara je uslijedila tek nakon toga, Bajka o Evropskoj Uniji. Gradjani su u EU gledali kao u Atlantidu, savršeno uredjeno, bogato društvo, koje ima svoje vrijednosti ( evropske vrijednosti), društvo u koje ćemo i mi, ravnopravno, dospjeti jednog dana, čime će, kao u svakoj bajci, svi njihovi problemi biti riješeni i srećno će živjeti do kraja života. Ni ova bajka, kao što to biva, ne počiva na stvarnosti, već na imaginaciji i slijepom vjerovanju u nju. Zemlja smo koja ima najduži pregovarački staž sa EU. Cilj prethodne, višedecenijske vlasti nikada i nije bio ulazak u EU, već vječito pregovaranje. To je za njih bila dobitnička opcija. Onakvi kakvi su bili nijesu imali šta tražiti u EU, a pregovori su bili odlična šargarepa i za domaće pučanstvo i za predstavnike EU koji bi, svi do jednog (osim časne Doris Pak) kao hipnotizirani ponavljali floskule o lideru regiona u EU integracijama. Nova vlast je ulazak u EU proglasila prioritetom, ali nije shvatila da je napredak „na papiru“ put kojim su njihovi prethodnici išli i tako zasluživali „štrikove“ i ostvarivali napredak. Zato su „precesi zablokirani“ i sada ih treba „odblokirati“. Tu se s ruke našla URA da uradi tačno ono što je u predizbornoj kampanji obećala da neće- neće sa DPS-om. Nova „proevropska“ vlada biće prilika da vidimo kako propada i rastače se još jedna politička partija (URA) koja je prihvatila danajske darove DPS-a, a kako se posrnuli višedecenijski grobar države i ekonomije vraća u sedlo i nastavlja destrukciju svake ćelije društvenog tkiva. Jedino što su radili i znali da rade. U njihove bajke ljudi su prestali da vjeruju, što ih ne brine puno, niti je ikada. Odradjuju svoje. Živi bili pa vidjeli.

*Autor je pod ovim imenom registrovan kao čitalac portala PCNEN

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register