Vjerojatno nema čovjeka koji ne želi mir, život bez sukoba i nasilja. Barem u vlastitom, osobnom, obiteljskom i svakodnevnom životu.

Najčešće mislimo da naš mir uglavnom ovisi o drugima, odnosno da su drugi ti koji ga mogu narušiti.

Što su nam prostorno i vremenski bliži ljudi čiji je mir razoren sukobima i nasiljem, to intenzivnije osjećamo strah da bi i naš mogao biti ugrožen. Prema udaljenima smo najčešće, iako možda govorimo drukčije, zapravo ravnodušni.

Nije potrebno poznavati detalje povijesnih previranja, da vidimo kako u našem stoljeću ratove ne vode politike, nego interesi. Interesi velikih korporacija koje kreiraju, bili toga svjesni ili ne, i naš svijet potreba i želja. Još smo u starom svijetu koji se opire radikalnoj promjeni.

Pravi mir ide u korijen nasilja i beskompromisan je.

Biti za mir svakako ne znači to deklarirati, a onda, bez obzira na to što nam je biti na strani žrtve, navijati da jedna strana u sukobu pobijedi takvim oružjem kakvim je napadnuta. Time samo perpetuiramo svijet nasilja.

Ne bismo li trebali početi od toga: da svatko u punom posjedu svojih sposobnosti ne dopusti da ga ponese spirala straha i prosuđivanja kako bi se nasilju suprotstavio nečim drugim, a ne nasiljem?

Radije se suprotstavimo hrabrošću savjesti, utjelovljenom svijesti, preferirajući da radije budemo ozlijeđeni nego da pozljeđujemo. Nepobjediva i ranjiva sila ponizne ljubavi stoji uspravno bez obzira na rane.

Mir ne treba tražiti, ne treba ga stvarati. Prvo ga treba otkriti u nama samima.

Mir nije nešto što se može imati ili dobiti. Mir je naša prava priroda, zaboravljena, potisnuta, zanijekana.

Riječ je o pomirenju s našim nutarnjim mirom, prepoznavanju ga kao dubljeg od straha, straha koji je njegova suprotnost i porijeklo svakog nasilja.

Tko, dakle, može zaustaviti sukobe i rat? Samo svatko od nas. Mir u svijetu ovisi o svakom od nas. Bez obzira na to koliko dug put bio da bi on bio prepoznat i zaživljen.

Ratovi u svijetu ne bi nas trebali obeshrabriti, nego potaknuti da neumorno slijedimo želju da rastemo u ljudskosti i da njegujemo najbolje od sebe kako bismo bili akteri radikalne promjene paradigme: prelaska s dominacije na služenje, s nasilja na poštovanje i s natjecanja na suradnju.

Želim nam svima, bez obzira na izvanjske okolnosti, nutarnju smirenost, mir koji pronalazi svoj put u naše odgovore i na smrt i na život.

Autograf