Otkažite kartu, ostajem

Objavljeno: 14.03.2022, 16:00h

Piše: Sanja DUBLJEVIĆ

Mladi predstavljaju korijen svake zemlje, a kada korijen nije zdrav, biljka trune. Da bi biljka rasla, biljku treba njegovati, a korijenu obezbijediti dovoljan priliv vode i hranjivih materija. Gotovo svaka zemlja na svijetu se bori sa odlaskom mladih. Razlozi za odlazak mladih su izuzetno brojni. Variraju od ličnih pa do globalnih. Kad kažem globalnih, misli se na nezaposlenost, nemogućnost za stručno i obrazovno usavršavanje, loše plaćeni poslovi… Lično smatram da ubrzanju “trenda” napuštanja države doprinosi što država mlade i njihov odlazak uzima “zdravo za gotovo” i ne trudi se dovoljno da istraži i spriječi taj “trend” masovne migracije. Upravo ovaj konkurs dao je mogućnost da mladi ljudi iznesu svoje mišljenje i navedu razloge zbog kojih žele da ostanu u svojoj zemlji i razloge zbog kojih smatraju da njihovi vršnjaci odlaze.

Svakodnevno se može čuti “Ne odlaze mladi zato što žele negdje drugo da žive, već zato što ne mogu da žive ovdje”. U inostranstvo obično odlaze mladi između 20 i 30 godina i najčešće se odlučuju za privremeni boravak zbog socijalne sigurnosti, uslova rada i mogućnosti napredovanja. Kada je riječ o privremenom boravku, ono što poslednjih godina najviše zaokupljuje mlade jeste svakako work and travel program. Mladi bivaju opčinjeni mogućnošću da pored dobre zarade “vide svijet”. Ne smijemo bukvalizovati pogled na ovaj program i pomisliti da on ima negativne posledice ali, sa druge strane, naša država ostaje bez radnika i biva prinuđena da traži radnike izvan svojih granica, odnosno da traži “migrirajuću radnu snagu” kakva smo i mi u toj dalekoj Americi. Upravo ovo nam nameće pitanje kako država da nam da, kad mi ne dajemo njoj. Da bi neki sistem funkcionisao, mora postojati uzajamo davanje. Istina, naše plate su male, kod nas često radnik radi i ono što nije u opisu njegovog posla, često je žrtva mobinga na poslu… A da li se dovoljno zalažemo da promijenimo sve to? Zašto prvo pomišljamo kako i gdje da odemo umjesto kako da učinimo da ovdje ostanemo? Aleksa Šantić je rekao “Ostajte ovdje! Sunce tuđeg neba neće vas grijat’ ko što ovo grije” i svaki mladi čovjek koji pročita ovu pjesmu ne može a da ne osjeti neku težinu unutar sebe jer iskreno vjerujem da smo svi mi u dubini duše patriote i ljubitelji crnogorskog mora i krša i da nas poreže Aleksina “Za ove krše sve vas veže: Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta”.

Prateći politička dešavanja u državi i donošenje programa “Evropa sad” koji je obezbijedio povećanje minimalne plate u Crnoj Gori, zar nam to ne daje određenu satisfakciju za ostanak? Da, u pravu ste, nekoliko stotina eura ne može da se poredi sa nekoliko američkih hiljada ali ponovo vam postavljam pitanje, posmatrate li životne standarde i njihovu razliku u odnosu na mjesečnu platu ili samo posmatrate tu zarađenu cifru od par hiljada? Nerijetko se dešava da mladi opijeni uslovima života u Americi odluče da tamo trajno ostanu. Istraživanja pokazuju da najčešći razlozi za ostanak mladih u Crnoj Gori jesu upravo patriotizam, odnosno osjećaj pripadnosti zemlji i odnos sa prijateljima i porodicom. U “dalekom svijetu” možda imamo novac, bolji posao ali nemamo osjećaj pripadnosti, koliko god godina da provedemo u nekoj zemlji uvijek ćemo biti tuđin. Kroz neka svoja putovanja uvijek mi se činilo da ljudi nigdje nijesu bliski koliko kod nas u Crnoj Gori i uvijek mi je prolazilo kroz glavu kako bi mi nedostajalo sve ono što mi tokom života ovdje smeta. Sva ona malograđanština koja se ogleda u širenju tračeva, “zabadanju nosa u tuđa posla”, ispijanju kafe na gradskim korzoima i komentarisanje prolaznika… Dok si ovdje trudiš se da se očupaš od takvog načina života i da sebi nametneš “evropske standarde kulture” a kad se nađeš u toj Evropi, shvatiš da nijesi navikao na život koji sa sobom nosi formalne odnose sa ljudima i “gledanje u svoj čanak”. Virus covid-19 i trenutno ratno stanje u Ukrajini neizbježno trebaju da nas navedu da se zapitamo cvjetaju li uvijek ruže u tuđini. U svojoj zemlji zdravstveno si osiguran, u svakoj bolnici imaš neku tetku, kumu, strinu da te progura preko reda iako treba da težimo da stanemo na kraj takvoj vrsti diskriminacije. U svojoj zemlji se ne boriš za tuđe interese i ne stavljaš “glavu u torbu” za tuđi komad zemlje. Veliki je jaz između onih koji tvrde da novac treba da bude na poslednjem mjestu u našem životu i onih koji smatraju da si bez novca niko i ništa. Ne bih stala ni na stranu jednih ni na stranu drugih. Tačno je da bez novca ne možeš ni da kupiš lijek koji će ti spasiti život ali isto tako je tačno da novac ne može da kupi sreću koja ti daje razlog za taj isti život. Sreća je porodica, sreća su prijatelji, sreća je biti na mjestu koje voliš, mjestu kojem osjećaš da pripadaš i koje osjećaš da ono tebi pripada.

Naša država svake godine otvara razne konkurse i razne projekte kako bi omogućila mladima da svoju budućnost vide ovdje. Stambeni krediti, bespovratni krediti za mlade preduzetnike, besplatna pomoć za parove koji ne mogu da se ostvare kao roditelji, razne stipendije za učenike i studente, razne studentske razmjene, projekti stalnog i sezonskog zapošljavanja, projekti stručne prekvalifikacije… Ne tražite u svakom dobru zlo već tražite u svakom zlu dobro.

Ja uskoro pakujem svoje kofere da odem u Rim, da odem na to tako dugo čekano putovanje za mene. Par dana i eto me, našoj majki Crnoj Gori. Svi koferi u mojoj kući su mali, moja budućnost je ispod ovog najplavljeg neba i sve karte tokom mojih životnih putovanja biće povratne, nikad u jednom pravcu.

****************

Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu “Otkažite kartu, ostajem”. Svaki pristigli esej objavićemo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na društvenim mrežama. Eseje objavljujemo u autentičnoj formi, s tim što su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramatičke i pravopisne greške i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja biće novčano nagrađena.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register