Otkažite kartu, ostajem

Objavljeno: 14.03.2022, 13:00h

Piše: Milijana JEREMIĆ

Ne postoji mjesto u cijelom univerzumu gdje bi se osjećala mirnije i ljepše od moje domovine. Šta to plamti u meni dok koračam svakim dijelom moje Crne Gore?

Zavirim duboko u sebe i osjetim miris pokošene trave u rano ljeto, vrelinu asfalta u avgustu, osluškujem šum Ribnice i uzavrele Morače; u čulima mi je cvrkut galebova, pistaći u Martini u Baru, miris jutarnje kafe dok se sunce nadvija nad Bokom, upala pluća na Žabljaku…

Parkirah svoj bijeli fiat u blizini jednog od prelijepih sela na sjeveru. Sladim se šumskim jagodama dok posmatram mještane kako užurbano sakupljaju sijeno. Vjerovatno osjećaju ljetnji pljusak. Oči mi upecaše jedan prozor sa crvenim petunijama. Zamirisaše domaća jaja, patišpanj i bijeli kačamak.

Uživam u Platijama i sili prirode da izvaja ovako savršeno svaki pedalj moje Crne Gore. Gušt mi je da prošetam kroz Staru varoš, osjetim miris hamburgera i palačinaka, dok vjetar polagano ljuljuška opalo lišće. Uh, nikad ne mogu da se odlučim gdje da jedem – da li da uživam u krapu, popecima ili nekoj svježoj salati…

Na radiju svira neka balada, prozor skoro pa skroz otvoren – opi me miris soli Jadranskog mora. Moraš se spustiti u Lučice da se okupaš plavetnilom dok sunce prži. Još lubenica… Nikako ne zatvaraj prozor ako si u Boki – oslušni talase noću, prirodu kako spava i vrevu mladosti.

A muzike na svakom koraku – znaš da si živ. Odzvanja iz automobila, restorana, kuća, igrališta i školskih dvorišta. Uskrati sebi mobilni telefon i lap top, upoznaćeš beskrajnu ljubav koja će biti uzvraćena. Zaustavi se od ludačkog rada, predahni uz kratki espresso; pokloni sebi ručak u pečenjari na putu za Bar(sa desne strane!), prošetaj vinogradom na Ćemovskom, vodite ljubav uz čemprese gdje poželite.

Odzvanjala je Morača prije neki dan, dok se Majda Mehmedović opraštala od svoje reprezentacije; a tek da znate kako se grudi šire dok suza suzu stiže uz prvi takt himne.

Ovo je moja Crna Gora – planina i more, livada i krš, asfalt i polje; A i sladoled u Čaroliji, naćosi u Cineplexxu, obala Morače u martu, rezanci iz Šangaja. Crna Goro, bitišeš mi u nosnicama, u koži si pod mojim prstima. Bitišeš mi u duši – tu ispod lijevog oka.

****************

Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu “Otkažite kartu, ostajem”. Svaki pristigli esej objavićemo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na društvenim mrežama. Eseje objavljujemo u autentičnoj formi, s tim što su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramatičke i pravopisne greške i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja biće novčano nagrađena.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register