Otkažite kartu, ostajem

Objavljeno: 13.03.2022, 19:00h

Piše: Emina RASTODER

Ljubav prema svojoj rodnoj zemlji utkana je u nevidljive lance našeg bića. Oni nas vuku kada treba da joj pomognemo u opasnosti i muci, ili kada iz zavičaja odlazimo, pa nam odjednom proradi ona poznata nostalgija koje do trenutka odlaska nismo ni bili svjesni – ili smo je uporno negirali. Svoju zemlju može potpuno napustiti samo onaj koji može potpuno prekrižiti prošlost i koji je pobijedio u bici sa svojim mozgom. Čak i da postane građanin druge zemlje, uvijek će ga vući rodna gruda. U to su se uvjerili mnogi koji su otišli, kao i oni koji su slušali njihove priče.

Čini se, međutim, da mi još uvijek nismo svjesni tragova koje u svojoj zemlji za sobom ostavljamo – a baš su oni ti koji nam se u oči vraćaju kao bumerang, tjerajući nas na odlazak odavde. Vrijeme je, onda, da se zapitamo – Šta je to sa nama? Zašto radimo protiv sebe i svoje zemlje? Jesmo li poslednji na ovome svijetu, pa nam se može da se bahatimo pred budućim naraštajima?

Danas, kad se pitamo zašto je dostina naše omladine – nezaposlena, zar nije logično promijeniti neke stvari u poretku? Dati mladima mogućnost da na njima zaista svijet i ostane – bez obzira na godine starosti, njihovo prezime i porodično porijeklo, ugled, jake veze sa ljudima, invaliditet (O, kad biste znali kako i koliko je ova riječ neprikladna! Ne biste je nikada koristili, a pogotovo ne u propisima!) Dati mladima mogućnost da zaista pokažu šta mogu i znaju, gledati ih kao potrebu, a ne kao višak! Ili još gore – kao nekoga koga zaposlimo samo na osnovu dobre veze.

Osjećaj crnogorstva u nama nalaže nam da je najveći grijeh biti izdajica svojeg bilo čega. Ali zato, kad zagusti – mnogi od nas postaju izdajice, i za to, nekim čudom, uvijek nađu opravdanje – makar i kroz onu čuvenu – Nema veze, nije bitno! I tako, s osjećajem da nam nije bitno, mi živimo život (Da li ga živimo?!) ne osvrćući se na svoje postupke, a još manje na svog bližnjeg.

Izdajice je jedan dobro poznati stari pjesnik – komšija sa druge obale istog mora – svrstao u deveti i najuži krug Pakla – krug najtežeg grijeha i najvećih muka. Bitno je naglasiti da u cijeloj Božanstvenoj komediji niko ne odlazi sa mjesta na kojem je smješten, već samo ostaje tu. Iako je čitav ovaj spjev zapravo alegorija, dobro je, upravo kroz ovo, zapitati se o odjecima svojih postupaka.

Ako smo za vrijeme davnih ratova bili sposobni da se držimo zakletvi i ne budemo izdajice svojih redova, gdje je sada to junaštvo? Sada, kada nam državu opkoljavaju moderne prijetnje – poput ekoloških katastrofa i neodrživosti, slobode govora pod maskom i pod navodnicima, straha od toga šta će drugi reći i učiniti ako ne radimo po njihovoj volji – a pogotovo oni koji su nam nadređeni na poslu. Sputani, a opet voljni i spremni u svakom trenutku da poslušamo naređenje nekog drugog i da postupimo po njemu.

Nismo li, u krajnjem, samozvana ekološka država? Isto onako kako se car Dušan Nemanjić sam proglasio za cara, pomislivši (na trenutak!) da će osvojiti gomile teritorija i nazvati ih imenom svoje države? Zdrav razum nekog drugog spriječio ga je u tome, a nama, opet, stanje na terenu odaje koliko smo daleko od ekologije. Naprotiv, izgleda da je bitnije težiti ostvarivanju davne želje samozvanog cara, nego riješiti suštinske probleme, na čemu će nam naraštaji biti zahvalni. Bavimo se sitnicama, a problemi – što su veći, to ih više guramo pod tepih.

Zašto, posle svega rečenog, tražiti razlog da se ostane u svojoj zemlji, koja pritom nalazi za shodno da zabrani slobodu odabira i posjedovanja više državljanstava? Zato – jer je napuštanje svoje zemlje kukavički čin, a i dokaz da ne umijemo da se izborimo za svoja prava. Za ovo poslednje – dovoljno nam je malo svijesti o svojim potrebama, ali i mnogo istrajnosti u svojim zahtjevima – strpljenja, da se sve započeto dovede do kraja.

Najlakše je, opet, napustiti svoju zemlju (koja, pritom, više nije ni svoja, već prodata strancima) – ne reći NE gospodi koja to dozvoljavaju. Zaustaviti se pred prvom ozbiljnom preprekom i čekati da nam neko drugi riješi problem. Ostati – već duže vrijeme je alternativa koja mnogima ne dolazi u obzir.

Zašto onda i ja da ostajem? Nalazim se u životnom trenutku kada intenzivno o tome razmišljam. I prva misao je, naravno, ta da odlaskom odavde neću dokazati ništa drugo, osim da sam kukavica nesposobna da nađe rješenje problema i da idem ka njemu. Druga, da ovdje ipak treba ostati neko posle nas, neko kome ćemo zaista dovoljno čvrsto i trajno usaditi prave vrijednosti, koje će se jednog dana napokon primjenjivati bez izuzetka.  Otići – i to mi je u glavi, i znam da bih rado bila građanka one države preko mora, koja mi neće zabraniti da budem građanka ostatka svijeta kad ja to poželim – kao što mi moja rođena zemlja zabranjuje. Pocijepala bih rado onaj papir zvani crnogorsko državljanstvo, koje za sebe misli da je iznad ostalih državljanstava, i uzela drugo… makar se nikad više ne vratila u ovu zemlju. Ostati – zbog čudesno plavog neba, spoja mora i planine, krša i stijena koje zaklanjaju i štite, nestvarnih zalazaka sunca u mom gradu… Zato, što mi bilo koja ravnica na svijetu ne bi prirasla srcu niti obuzela dušu kao ove naše gorostasne planine, koje štite od pogleda i opasnosti. Ostati – jer ne želim da Crna Gora ostane samo goli krš, crno slovo ili crna tačka na papiru. Želim da stvaram ljude koji će zakone tumačiti onako kako je napisano, ne onako kako se njima sviđa. U suprotnom, zašto bi se Zakon zvao Zakon i imao snagu svetinje? I on pada u vodu, ako se po njemu ne postupa…

Otišla odavde ili ne, poslužiću se stihom iz jedne pjesme Nevernih Beba za kraj:

Gde god krenem put me vodi

Na ovaj Balkan južno od sreće…

****************

Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu “Otkažite kartu, ostajem”. Svaki pristigli esej objavićemo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na društvenim mrežama. Eseje objavljujemo u autentičnoj formi, s tim što su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramatičke i pravopisne greške i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja biće novčano nagrađena.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register