Otkažite kartu, ostajem

Objavljeno: 13.03.2022, 16:00h

Piše: Marija KLJAJEVIĆ

Možda bi i bilo najispravnije da sam otišla, možda bih i prosperirala brže, obogatila se lakše, stekla sve ono što ovdje ne mogu, možda ne bih znala šta znači riječ ,,oskudjevati”, ali, da li bi to bila definicija moje sreće? Ili bih možda ostala, ovdje gdje mi je i srce, gdje mi je sve moje, ali to bi vjerovatno značilo da ću morati  svoje godine i trud da trošim da bih podmirila osnovne potrebe. Bila bih svojoj kući, u svojoj domovini, ali bez novca je teško biti srećan. Čak iako je za mnoge od nas definicija sreće nešto sasvim drugo.

Sva ova pitanja i zaključci preplavili su me tog žarkog ljeta, kada sam većinu svog vremena provodila na terasi gledajući u nebo i tražeći odgovor na moja pitanja negdje gore, ali niko nije odgovarao. Roditelji kažu jedno, prijatelji drugo, profesori treće. Glavobolja konstantna, san jako loš, apetita imala nisam i sve je ispred mene bilo crno. Gledala sam majku, nekako bih češće prilazila da je zagrlim, poljubim, da osjetim tu toplinu i ljubav jer sam bila na ivici da donesem jednu jako tešku i veliku odluku u svom životu. Iz dana u dan, sve mi je teže bilo na pomisao da ću ustati jednog dana, da neće biti majke koja mi prži jaja, da neću moći da se vratim kući za čas, ma u koji grad u svijetu bila. Inostranstvo. Zvuči mi tako strašno, zvuči mi tako daleko, zvuči kao zatvor. Šta će mi sve kad ne mogu majku da zagrlim? Kad ne mogu sa najmilijom drugaricom da popijem kafu, da se isplačemo jedna drugoj u zagrljaj? Kad ne mogu sestru i brata da slušam kako se svađaju i da se smijem tati koji beznadežno pokušava da ih smiri? Ali, kako da živim od majčinog zagrljaja, kako da platim školovanje od izlazaka sa društvom? Kako da ostanem kad treba da idem, kako da idem kad želim da ostanem?

Prođe tako mjesec, dva. Svakim danom sam sve više istraživala, svim snagama pokušavala da pronađem razlog da ostanem. I za čudo moje, pronašla sam dovoljno motivacije i otkrila i mnogo mogućnosti i dobrih strana moje države. Školovaću se, biću na budžetu. Dobra stara naših roditelja: ,, škola odvaja”. Kažu, sa diplomom ćeš se samo slikati, ali ne. Dokazaću vam da ti koji tako govore nisu imali dovoljno želje za napretkom. Ovdje, na svojoj teritoriji, najbolje ćeš i uspjeti. Znate u fudbalu kako timovi najviše pobjeda osvajaju ,,kući”? Tako ćemo i mi. Naša zemlja je mala, možemo lako da pronađemo skriveno blago i da uspijemo da budemo srećni a da se ne odričemo svoje domovine. Studirajte, isplatiće se. Pored toga ćete zasigurno kad tad naći posao, naravno, ako ga budete uporno tražili. Moram i napomenuti da je pred nama jedan potpuno nov sistem tehnologije koji nam nudi bezbroj mogućnosti da se zaposlimo preko kompjutera, da iz fotelja zarađujemo novac dajući časove sa druge strane zemlje. Nemojte biti jedni od onih koji će se pomiriti sa činjenicom da ,,to nije rješenje” , ,,ajde sjutra ću”, ,,ne mogu ja to”. Ko želi- nađe način, a ko ne želi – izgovor.

,,Otkaži kartu, ostajem”, rekla sam u zadnjem trenutku. Nijedna sreća mi neće biti potpuna ako ne mogu da potrčim voljenima u zagrljaj, da podjelim sa njima svoju radost. Ići ću ja u inostranstvo, ali na odmore, putovanja, ljetovanja i zimovanja – ali znaću da se brzo vraćam mojoj zemlji. Vraćaću se sa osmjehom znajući da me čeka majkina pita kući. Da me čekaju moje planine, ceste, mora i jezera, moj vazduh i moji ljudi. Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore!

****************

Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu “Otkažite kartu, ostajem”. Svaki pristigli esej objavićemo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na društvenim mrežama. Eseje objavljujemo u autentičnoj formi, s tim što su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramatičke i pravopisne greške i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja biće novčano nagrađena.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register