Tri decenije od granatiranja Dubrovnika

Objavljeno: 06.12.2021, 11:18h

Krajnje je vrijeme za odgovorno suočavanje sa prošlošću

Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću podsjećaju da je na današnji dan, prije 30 godina, Jugoslovenska narodna armija (JNA) izvršila najteže granatiranje Dubrovnika za vrijeme opsade tog grada, koja je trajala od 1. oktobra 1991. do 31. maja 1992. godine.

Tog 6. decembra 1991. godine, 19 ljudi je izgubilo život, a povrijeđeno je i ranjeno njih 60. Granatirano je i staro gradsko jezgro, koje je od 1979. godine na listi svjetske kulturne baštine UNESCO-a, spaljena je biblioteka Međunarodnog univerzitetskog centra sa oko 20,000 naslova, oštećene su mnoge vrijedne stare zgrade, kao i glavna dubrovačka ulica – Stradun. Na Stradunu je tada, s fotoaparatom u ruci, poginuo i mladi Pavo Urban, čijih posljednjih 12 fotografija svjedoče o granatiranju starog dijela grada. Manje je poznato da je prva žrtva granatiranja Dubrovnika, ironijom sudbine, bio pjesnik Milan Milišić, Srbin po nacionalnosti, koji je poginuo u svom domu.

Najviše rezervista JNA koji su učestvovali u napadu na Dubrovnik, njih preko 7000, bilo je sa teritorije Crne Gore. „Ratna operacija Dubrovnik bila je po činjenju osvajački, rušilački i pljačkaški pohod na Republiku Hrvatsku, konkretno na dubrovačko područje“, zapisali su istoričari profesor dr Šerbo Rastoder i mr Novak Adžić.

Crnogorsko državno tužilaštvo u saradnji sa hrvatskim državnim odvjetništvom mora da procesuira zločine počinjene prilikom rata na širem dubrovačkom području, a Vlade Crne Gore i Hrvatske treba da nastave da zajednički obilježavaju godišnjice zločina da se oni ne bi ponovili.

Iako su tokom rata na dubrovačkom području i opsade Dubrovnika nesumnjivo izvršeni brojni ratni zločini – stradalo je 116 civila, poginulo 194 hrvatskih boraca i 165 pripadnika JNA iz Crne Gore, 443 osobe su zatočene u logorima Morinj (Crna Gora) i Bileća (BiH) u nečovječnim uslovima, prognano je 33.000 ljudi, uništen 2071 stambeni objekat i sprovođena organizovana pljačka privatnih i javnih dobara (podaci s kojima raspolaže Documenta), grad Dubrovnik je 138 dana bio bez struje i vode te 240 dana u pomorskoj i vazdušnoj blokadi – Crna Gora je procesuirala i kaznila samo četvoricu koji su učestvovali u zlostavljanju zarobljenika u logoru Morinj na tlu Crne Gore.

Prema istraživanju javnog mnjenja koje je HRA sprovela u junu 2020. godine, napad na Dubrovnik je kao ratni zločin prepoznalo 83% ispitanih osoba, ali je preko polovine ispitanika reklo da je nedovoljno informisano o ulozi Crne Gore u ratovima 90-tih. Istraživanje CGO je pokazalo da polovina onih koji znaju za napad na Dubrovnik, odbija da odgovori na pitanje ko je za taj napad odgovoran.

https://www.pavourbanizlozba.sensecentar.org/

Haški tribunal je zbog zločina izvršenih prilikom opsade Dubrovnika osudio samo generala-pukovnika JNA Pavla Strugara iz Crne Gore, na sedam i po godina zatvora i admirala Miodraga Jokića iz Srbije, koji je priznao krivicu, na sedam godina zatvora. Niko drugi nije procesuiran pred međunarodnim ili domaćim sudovima zbog ratnih zločina izvršenih nad starim gradskim jezgrom i na širem dubrovačkom području.

Predsjednik Republike Crne Gore, Milo Đukanović, 2000. godine je izrazio žaljenje „svim građanima Republike Hrvatske, posebno Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije, za svu bol, sva stradanja i sve materijalne gubitke koje im je pričinio bilo koji predstavnik Crne Gore u sastavu JNA u tim tragičnim događajima“. Devet godina ranije, Vlada Socijalističke Republike Crne Gore, kojoj je Đukanović bio na čelu, zajedno sa njenim predsjedništvom na čelu sa Momirom Bulatovićem, objavljivala je putem tada malobrojnih javnih glasila, dnevne novine Pobjeda i Televizije Crne Gore, da Hrvati namjeravaju da osvoje Boka Kotorsku i takvom ratnom propagandom znatno doprinijela da odziv na mobilizaciju bude masovan.

Međutim, nisu svi Crnogorci bili za rat, čak ni oni u JNA. Pamtimo otpor kontraadmirala Krsta Đurovića i admirala Vladimira Barovića, kao i pjesmu crnogorskih liberala na čelu sa Slavkom Perovićem sa protesta na Cetinju „S Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče!“ U Crnoj Gori je u to vrijeme bio veoma aktivan antiratni pokret, koga su činili brojni političari, profesori i studenti, među kojima i oni koji su još aktivni u javnom životu, Rade Bojović, Nebojša Medojević, Džemal Perović, Žarko Rakčević, princ Nikola Petrović Njegoš i drugi.

Nema pokazatelja da se državno tužilaštvo Crne Gore ikada ozbiljno i samoinicijativno bavilo istraživanjem zločina na dubrovačkom ratištu, iako im je ekspert Evropske unije, Mauricio Salustro, još 2014. godine izričito preporučio da to urade, i iako je Ivica Stanković, bivši VDT, to teorijski isplanirao Strategijom o procesuiranju ratnih zločina 2015. godine. Nije poznato ni da li je Specijalno državno tužilaštvo preduzelo istražne radnje povodom informacije, koju je HRA dobila 26. februara 2021. godine od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, da u radu imaju nekoliko predmeta protiv crnogorskih državljana i osoba sa prebivalištem u Crnoj Gori, okrivljenih za ratne zločine počinjene u Dubrovniku tokom 1991. i 1992. godine. Na čelu Specijalnog državnog tužilaštva u Crnoj Gori, koje je nadležno za procesuiranje ratnih zločina, u posljednjih šest godina se nalazi Milivoje Katnić, koji je u vrijeme opsade Dubrovnika u svojstvu oficira JNA vršio vlast u osvojenom Cavtatu.

Očekujemo da konačno, posle 30 godina, suočavanje sa prošlošću na sistematski način postane  prioritet vlasti u Crnoj Gori. Očekujemo da se obezbjedi pravda za žrtve ratnih zločina, pokrenu sudski postupci i donesu odgovarajuće presude kako bi Crna Gora sa sebe skinula teret kolektivne odgovornosti, jer kako je admiral Vladimir Barović u svom oproštajnom pismu saopštio, agresija JNA na Hrvatsku bila je djelo suprotno crnogorskoj časti. Procesuiranje odgovornih za ratne zločine je obaveza države prema domaćem i međunarodnom pravu, neodložan zadatak u procesu pristupanja EU i moralni dug prema žrtvama.

Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorka, Akcija za ljudska prava (HRA), Podgorica

Vesna Teršelič, direktorka, Centar za suočavanje s prošlošću – Documenta, Zagreb

Daliborka Uljarević, izvršna direktorka, Centar za građansko obrazovanje (CGO), Podgorica

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register