Zavisnost od droga je bolest, a ne zločin   

Objavljeno: 11.09.2021, 10:26h

Osobe na odvikavanju od zavisnosti o drogama u Crnoj Gori žrtve su stereotipa i stigmatizacije, a na negativne reakcije nailaze svakodnevno, dok neki od njih kažu da ih tako tretiraju i zdravstveni radnici u ustanovama čiji su korisnici.

Tridesetdvogodišnji muškarac iz Bara, koji je u procesu odvikavanja od droga, tvrdi da su osobe poput njega gotovo uvijek neprimjereno, drsko i sa predrasudama dočekane u javnim zdravstvenim ustanovama. Smatra kako medicinski radnici imaju mnogo predrasuda prema osobama koje koriste droge i da ih često posmatraju kao kriminalce, a ponekad tako i tretiraju. Na pitanje kakav je to „kriminalistički tretman“, on odgovara da su česti komentari poput: „A jesi se sinoć lijepo proveo, jesi“; „Jesu li te iz policije poslali“ i slično.

„Bio sam u domu zdravlja možda tri puta, a u hitnoj više puta iz različitih razloga koji su povezani sa drogom i uvijek su gledali da mi što prije daju neku injekciju, adrenalin ili nešto, i da se gubim. Uvijek se ponašaju tako da imam osjećaj da ih nešto brukam“, kaže naš sagovornik.

Pomenute stvari, te kršenje prava na privatnost od strane medicinskih radnika, natjerale su ga da medicinsku pomoć potraži u Evropskoj uniji, daleko od Crne Gore. Naš sagovornik kaže da su ga, pošto živi u maloj sredini, poznanici na ulici pitali kako je, što se ne liječi i tome slično, kazavši da su od nekoga iz bolnice ili doma zdravlja čuli o njegovom problemu.

Iako član 28 Ustava Crne Gore kaže da se „jemči dostojanstvo i sigurnost čovjeka“, naš sagovornik kaže da „kada pređete vrata državne bolnice ili doma zdravlja, najbolje je zaboraviti na dostojanstvo“.

J.Đ. iz Podgorice je u kasnim dvadesetim godinama, a droge je koristila tokom ranih dvadesetih.

„Mogla sam da okrivim loše uslove, ne baš najbolje djetinjstvo i sve što ide uz to, ali uzimanje droga je na kraju dana bio moj izbor, osim onda kada to više nije bio izbor nego bolest“, povjerila nam je.

Tri puta je odlazila u Klinički centar Crne Gore (KCCG) i osoblje je, kako ona kaže, imalo dobru namjeru, ali loš način. „Ti si djevojka, šta će ti to“, „brukaš oca i majku“, pa, zatim, „kako ćeš se udati, ko će te uzeti ovakvu“, neki su od komentara koji su joj upućivani, tvrdi ona. Dodaje da je uvijek jako dugo čekala za pregled, medicinske sestre bi druge ljude propuštale prije nje, bez objašnjenja. Jednom je išla u pratnji prijateljice, koja se medicinskim sestrama suprotstavila zbog takvog odnosa, a ona sama nikada nije reagovala jer, kako kaže, osjećala je da takav tretman zaslužuje.

KCCG je u 2020. godini registrovao 405 zavisnika o psihoaktivnim supstancama, potvrđeno nam je iz ove ustanove, na osnovu podataka uzetih iz protokola u Psihijatrijskoj ambulanti.

Zavisnici na tretmanu odvikavanja najčešće dolaze radi propisivanja supstitucione terapije za lijek Buprenorfin. Na programu za supstitucionu terapiju lijeka Buprenorfin nalazi se 110 zavisnika koji svakodnevno dolaze u zakazano vrijeme.

Dr Senad Kalač, spec. psihijatar, načelnik Odjeljenja za toksikomaniju Klinike za psihijatriju, kaže da u odnosu na raniji period sve je manje stereotipa i predrasuda u odnosu na korisnike psihoaktivnih supstanci.

Kada je riječ o zaposlenima u Klinici za psihijatriju KCCG, prerasuda i stereotipa ima manje nego ranije, tvrdi Kalač, i dodaje da je to medicinsko-socijalni problem koji treba da se tretira kao i ostali zdravstveni problem, individualno prema svakom zavisniku, shodno procjeni njegovog ili njenog stanja i potrebe.

Kalač kaže da tokom rada u psihijatrijskoj ambulanti, zbog prirode patologije, često se dešavaju verbalni i fizički napadi na zaposlene od strane korisnika psihoaktivnih supstanci, zbog čega je uvijek prisutan i zaštitar.

“Ukoliko konflikt ne mogu da riješe medicinsko osoblje i zaštitar, traži se asistencija Uprave policije. Razlog nezadovoljstva ovih pacijenata je uvijek zbog njihovog insistiranja da dobiju dozu lijeka koju oni sami odrede a ne onu koju prepisuje ljekar prema potrebnim medicinskim indikacijama”, kaže Kalač.

On pojašnjava kako je nekoliko zaposlenih ljekara prošlo kroz brojne seminare u zemlji i inostranstvu, kao i jedan specijalista strukovna medicinska sestra iz oblasti Zdravstvene njege u psihijatriji kroz istraživački rad za potrebe izrade Specijalističkog rada  na temu “Rad sa zavisnicima od psihoaktivnih supstanci”.

Iz Opšte bolnice Bar nijesu odgovorili na naša pitanja koja se tiču rada sa osobama koje koriste droge i prolaze proz kroces odvikavanja.

 Njega i socijalna pravda da budu jednaki za sve

 Naš 32-godišnji sagovornik kaže da mu je samo tokom jedne posjete javnoj zdravstvenoj ustanovi u Crnoj Gori ponuđeno psihološko savjetovanje za koje kaže da je trajalo jako kratko i da nije dobio poziv da opet dođe. Zbog zaštite identiteta, on ne želi da otkrijemo u kojem gradu EU se liječio ali kaže da su tamo psihološka podrška i rad sa stručnjacima bili od presudnog značaja.

„Desilo mi se dva puta, od povratka sa liječenja, da se vratim starim navikama ali sam znao kako sa time da se nosim“, kaže ovaj mladi čovjek, uz objašnjenje da dok je pokušavao u Crnoj Gori da nađe pravi put za izliječenje „kiksao“ je skoro svakog dana.

Marija Radović, koordinatorka Odjeljenja direktne asocijacije za osobe koje koriste/injektiraju droge u NVO Juventas smatra da ako govorimo o mogućnosti zdravstvenog sistema da odgovori na potrebe osoba koje koriste droge, prostora za poboljšanje ima.

Kao dobar recept za poboljšanje stanja osoba koje koriste droge ona preporučuje multidisciplinarne intervencije, koje, pored farmakoterapije, uključuju i psiho-socijalnu podršku i pomoć, koja je, kako ona kaže, nedovoljna u našem zdravstvenom sistemu.

“Dostupnost servisa psihološke podrške, kao i podrške psihijatara koji su specijalizovani za ovu oblast je takođe ograničena, pa je to još jedno od pitanja koja treba da budu riješena. Svakako, važno je u kontinuitetu raditi na senzibilisanju medicinskog osoblja za rad sa osobama koje koriste/injektiraju droge, jer smo nažalost često svjedoci da je i dalje prisutan određeni stepen stigme. Važno je i reći da nemamo adekvatan odgovor kada je u pitanju rad sa djecom i mladima koji koriste droge“, poručuje Radović.

Pored toga, ona smatra da je psihološka podrška izuzetno važna u kontekstu da su višestruko diskriminisani i da podrška od strane porodice, društva i institucija sistema često izostane, te je dostupnost takve podrške potrebna.

Za osobe koje koriste droge. psihološka pomoć nije važna samo u cilju izliječenja i oporavka već i inkluzije. Psihološko savjetovanje im nudi mogućnost da lakše riješe stambeno pitanje, nađu posao i uklope se u zajednicu.

Sanja Šišović, programska direktorica NVO CAZAS koja radi sa osobama koje koriste droge smatra da su kapaciteti zdravstvenog sistema Crne Gore za rad sa korisnicima/cama  droga veoma ograničeni.

„Osim što nemamo psihijatrijsku kliniku koja ima dovoljno prostornih, tehničkih i ljudskih kapaciteta da proširi ponudu za liječenje i podršku, isto tako nemamo dovoljno programa koji su orjentisani ka ženama koje koriste droge. Dakle, nedovoljan je broj rodno senzitivnih programa“, kaže Šišović.

Bolest zavisnosti je hronična recidivirajuća bolest i veoma je važno da nakon procesa liječenja, zavisnik u oporavku dobije podršku koja je potrebna, ocjenjuje Šišović. Objašnjava da je to zbog toga što tokom aktivne faze korisnici droga često izgube mrežu podrške koju čine porodica, prijatelji i blisko okruženje, ali isto tako samo korišćenje droga povlači brojne posledice.

„Volja za oporavkom i podrška su ključne u istrajnosti u apstinenciji zbog čega su savjetovanje, podrška, grupe samopomoći i medijacija veoma važne u periodu resocijalizacije i reintegracije u zajednicu“, zaključuje ona.

Svi u Kakaricku goru

 Naš 32-godišnji sagovornik koji je koristio najčešće kokain i heroin kaže da je nekoliko puta dobio savjet u barskoj bolnici da ide u Kakaricku goru jer mu „oni ne mogu ništa“.

Kakaricka gora je javna ustanova za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci u Podgorici, koja je specijalizovana za tretman bolesti zavisnosti. Godišnje prosječno 45 osoba prođe kroz tretman u ovoj javnoj ustanovi, a na tom nivou je bilo interesovanje u protekle dvije godine, potvrđeno nam je iz ove ustanove.

Iz Kakaricke gore kažu da su ponosni na činjenicu da su jedina ustanova kolektivnog smještaja u Crnoj Gori u kojoj nije bilo importacije infekcije korona virusom među klijentima i zaposlenima.

Međutim, upravo je to dio problema – ograničeni kapaciteti i teritorijalna nepokrivenost. Pored drugih terapija i metoda, Kakaricka gora nudi i rad sa klijentima koji podrazumijeva individualne i grupne psihoterapije, koje čine osnov tretmana, zatim psihološke radionice, radno-okupacionu terapiju, sportsko-rekreativne aktivnosti i zahtijeva aktivno uključivanje klijenta u proces oporavka.

“Psihijatrijsko praćenje se odvija neposredno nakon prijema klijenta/kinje, a u odnosu na procjenu njegovog/njenog stanja i rezultata testiranja na prisustvo psihoaktivnih supstanci u organizmu. Praćenje se sprovodi tokom trajanja tretmana, posebno kod onih klijenata/kinja gdje su se u toku rada pojavile potrebe za okupiranjem propratnih psihičkih tegoba i stanja”, saopšteno je iz ove ustanove.

Da psihološka podrška i savjetovanje mogu uroditi plodom svjedoče rezultati programa JU Kakricka gora koja do sada ima stotine primjera klijenkinja i klijenata koji su prošli kroz tretman u njihovoj ustanovi i danas žive funkcionalne živote, studiraju, u radnom su odnosu, zasnovali su porodicu kao što nam je poručeno iz Kakaricke gore.

Sanja Šišović kaže da je pohvalno to što JU Kakaricka gora ima žensko odjeljenje te da je to značajno unaprijedilo pristup programima resocijalizacije i rehabilitacije za žene.

 Droge se koriste sve više, a strategije više nema

U UNODC-om Svjetskom izvještaju o drogama 2021. navodi se da je oko 275 miliona ljudi koristilo drogu širom svijeta u posljednjih godinu dana, dok je više od 36 miliona ljudi patilo od poremećaja upotrebe droga.

No, čini se da masovna upotreba droga nije dovoljna za podizanje svijesti građana u Crnoj Gori, posebno starijih, o ovom problemu. Među mlađom populacijom situacija je nešto drugačija. Tokom poslednje dvije godine u Crnoj Gori se vodi aktivna kampanja za legalizaciju marihuane, koju su pokrenuli mladi ljudi.

Globalni izvještaj o drogama je primijetio da se u posljednje 24 godine potencijal kanabisa povećao za čak četiri puta dok je procenat adolescenata koji su kanabis smatrali štetnim opao za čak 40 procenata, uprkos dokazima da je upotreba kanabisa povezana je sa raznim zdravstvenim i drugim štetama, posebno među redovnim dugotrajnim korisnicima. To može biti gubitak nervnih ćelija, slabo pamćenje, nagle promjene u težini.  Sa druge strane, kanabis se pokazao kao dobra stvar u svrhe medicine i liječenja kao što u oslobađanje od bola, opuštanje mišića i slično, pa je iz tog razloga u nekim zemljama, kao što su Holandija i Kalifornija, legalizovan. Za legalizaciju marihuane u i Crnoj Gori je pokrenuta peticija i osnovana NVO Legalizuj.me, o čemu je PCNEN ranije izvještavao.

Iako se 2021. godina bliži kraju, nove strategije u oblasti nema. Poslednji usvojeni dokumenti su Strategija Crne Gore za sprječavanje zloupotrebe droga 2013-2020 i Akcioni plan 2013-2016. UNDOC je istraživao i izvijestio o Sistemima liječenja zavisnosti od droga na Zapadnom Balkanu. U istraživanje su uključene Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo i Srbija, ali ne i Crna Gora.

 Marija PEŠIĆ

 Priča je nastala u okviru projekta “Unapređenje praksi lokalnih medija za izvještavanje o ljudskim i manjinskim pravima” koji sprovodi Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM). Projekat je dijelom finansirala Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply