U Temeljnom ugovoru nema ništa sporno, sve je usklađeno sa zakonom, tvrdi sveštenik Velibor Džmoć i ističe da SPC u Crnoj Gori tim ugovorom samo traži ista prava kao i druge vjerske zajednice.

Posle javno plasiranih pravno neutemeljenih i potpuno neosnovanih teza i ideja određenihpravnih savjetnika i konstituenata izvršne vlasti o ”ratifikaciji” Temeljnog ugovora između SPC i Crne Gore, Džomić, koji je bio neposredno uključen u njegovu izradu, ističe da posle svega javnost, ipak, treba da zna da je na Predlogu temeljnog ugovora radilo 10 pravnika – pet iz vlade i pet iz Crkve.

Predloženi ugovor ima devet strana teksta, 20 članova i preambulu i nigdje se ne pominje izraz ”tradicionalna Crkva”, niti, pak, pridjev ”tradicionalan” ili ”tradicionalna”, napisao je Džomić u autorskom tekstu koji je objavio portal in4s.

Ističe i da se Ugovorom ne zabranjuju rad i djelovanje bilo koje vjerske zajednice, pa ni nekih nevladinih organizacija koje se u javnosti prikazuju kao vjerske zajednice.

Kao sporan je istaknut ”jedan dio preambule” i to zbog ”istorijske konotacije koja može da zabrine jedan dio građana”.

”Istorijska konotacija” u preambuli ugovora uopšte ne predstavlja novost, niti, pak, “monopol SPC”, navodi Džomić i ukazuje da je član 7 tog predloga napisan još 2012., kada je dostavljen tadašnjoj vladi.

Taj član, koji se navodi kao sporan, Džomić propisuje uknjižbu neupisanih nepokretnosti na Mitropoliju i eparhije kojima pripadaju.

“Navedena odredba se tiče prvog katastarskog upisa i to samo u nekoliko katastarskih opština na sjeveru Crne Gore u kojima još uvijek nije završen geodetski premjer i prvi upis svojinskih prava na osnovu zakona”, napisao je Džomić. I dodao da je u pitanju proces koji traje decenijama i koji još uvijek nije završen.

Džomić i za član 10 Ugovora, koji se takođe navodi kao sporan, a koji govori o vjerskim praznicima, ističe da nikome iz Crkve nije palo na pamet da vjerske praznike ugovorom proglasi za državne.

Cilj je da se, upravo uvažavajući pravoslavne vjernike, za tri velika i važna pravoslavna vjerska praznika – Svetoga Savu, Svetoga Vasilija Ostroškog i Svetog Petra Cetinjskog – pravoslavnim vjernicima omoguće, onoliko koliko je to moguće kao i u slučaju drugih, zakonom propisanih, praznika, neradni dani radi zadovoljenja njihovih vjerskih potreba.

Ni tu, dakle, nema nikakvog ”monopola za SPC”, piše Džomić i kao primjer navodi pripadnike muhamedanske vjere, kojima je takvim ugovorom sa Islamskom zajednicom u Crnoj Gori priznato pravo da se ”zaposlenima kod poslodavca omogući u skladu sa aktima poslodavca mogućnost korišćenja odmora u toku radnog vremena radi ispoljavanja vjerske molitve koja se vrši petkom Džuma namaz.

Džomić konstatuje da, ako ne mogu da se ugovorom uvaže vjerske specifičnosti, onda ugovori države sa crkvama i vjerskim zajednicama nemaju nikakvog smisla.

Naveo je da nije na njemu da nagađa da li u ovom trenutku nadležni predstavnik države Crne Gore hoće ili neće da potpiše Temeljni ugovor sa SPC.

Ipak, ističe, mora da kaže da su “besmislene tlapnje o navodnoj obavezi da se Temeljni ugovor usvoji na vladi prije zaključivanja”, jer nije predviđeno ni Poslovnikom vlade.

Pravnim savjetnicima sugeriše da pročitaju Bečku konvenciju o ugovornom pravu.

“Temeljni ugovor između Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve nije međunarodni ugovor, a odnos Crne Gore i Srpske Pravoslavne Crkve nije međunarodni odnos u smislu važećih pravnih akata. Pametnome dosta”, zaključio je Džomić.

Krivokapić: Sporna najmanje dva člana Temeljnog ugovora

Krivokapić: Temeljni ugovor nijesam potpisao jer nije u skladu sa Ustavom CG