Majko, hvala ti, znaš da si rodila stranca!

Objavljeno: 31.05.2021, 15:43h

Neposjedovanje državljanstva, odlasci na šaltere uz odbijanje, ne davanje adekvatnih pravnih pouka su kod mene prouzrokovale anksiozni poremećaj. Počela sam da se plašim podnesaka, obrazaca, zahtjeva, odlazaka na bilo koji šalter, odlaska u MUP ili bilo koju drugu instituciju

Ksenofobija-strah od stranaca, riječi koje ovih dana odjekuju Crnom Gorom, uz davanje  olakih konstatacija da neko treba biti protjeran iz Crne Gore jer je iz Bosne, Srbije, Makedonije… Da ne nabrajam, svaki put kada to čujem, zarije mi se nož u srce. Nametanje raznih stereotipa je postalo svakodnevica sa obiljem ksenofobno-rasističkih poruka, i to sa adresa nastavnog i vaspitnog osoblja.

Stereotipi i nepoznavanje nekog iz drugačijeg odnosno realnog ugla

Ono što se nama kao strancima u Crnoj Gori nameće su  sterotipi koje ću ja svojim ličnim primjerom pokušati da opovrgnem.

Nepriznavanje jezika – kako mogu da ne priznam jezik koji je u službenoj upotrebi i da se oglušim o njega, kako mogu da ne poštujem državne simbole zastavu, himnu? Jezik sam učila od babe po majci i naučila me je mnoge riječi: pirun, kašun, oburdati, prekukala, śekira, zađenuti, kotula. Nema crnogorskijih riječi od ovih.

Stereotip da smo četnici, odnosno ustaše – mogu reći da potičem iz porodice čiji su  članovi za vrijeme II svjetskog rata položili svoje živote za ovu zemlju. Baba po ocu mi je nosilac spomenice, bila je Titova kurirka koja je zimi gazeći bosanske planine oboljela i ostala nepokretna. Đed po majci je bio kapetan UDB-e,  baba po majci je bila prava patriotkinja koja je gradila nekadašnju prugu Nikšić-Podgorica. Majka je bila  dva puta udarnik i komandirka brigade ,,Veljko Vlahović“ koja je gradila prugu Beograd-Bar. I kako onda ja mogu biti i poticati iz porodice koja je bliska bilo kojoj paravojnoj formaciji?

Kažu nam da smo rasisti. Ja se ne osjećam rasistom niti fašistom niti šovinistom. Ljubav prema različitostima i prihvatanje drugih sam učila od svoje porodice koja bi rado ugošćavala Rome koji su nekada prolazili našim gradićem na sjeveru Crne Gore ( prodavali su  garderobu, popravljali kazane).

Kažu nam da su stranci neobrazovani. Ja vam kažem da u mojoj porodici sa očeve strane je svako  visokoobrazovan, sem jedne sestre od strica (ona je završila gimnaziju), a u porodici imamo  doktora fizike (rad u Francuskoj), dva magistra, doktora veterine i humane medicine. Zvuči kao pohvala ili pravdanje. Ne, to su činjenice jer i  ja sam silom prilika visokoškolski ,,preobrazovana“.

Kažu da samo idemo sa popovima i da litijama, škodimo cijelom društvu: Ja mogu reći da još uvijek nijesam na sebe primila krst časni, odnosno ne pripadam nijednoj postojećoj religiji ili sličnom udruženju.

Sljedeći stereotip je da ništa ne činimo i urušavamo ovu zemlju koja nam je svima DOM. Ne osjećam sebe kao neku destruktivnu silu koja želi svojim postojanjem da uništi i skrene Crnu Goru, moj DOM, sa pravog puta. Čak šta više, koliko sam mogla, ja sam ulagala samoinicijativno, odnosno volonterski. U gradiću na sjeveru u kom živim i nema mnogo akcija i događaja namijenjenih djeci i mladima, pa sam dva ljeta  uzastopno organizovala maskembal i žurku na otvorenom i  slične akcije. Kao lokal patriota i zaljubljenik u svoj grad, imala sam potrebu da organizujem događaje iz želje da nam svima bude bolje, a ništa nijesam tražila zauzvrat jer – moć je u davanju, a ne primanju.

Dio grupe djece sa kojim sam radila ja i njihovi drugari sa Primorja. Cilj je bio povezivanje u okviru omladinskog rada- volonterska akcija sopstvena inicijativa

Kako je sve počelo ili pravne makaze

Znam da sam pod nebom Crne Gore od kada znam za sebe, samo sam rođena u drugoj zemlji: prvi koraci, prve riječi, prve vakcine, osnovna, srednja škola, jedan pa drugi fakultet. Ne mogu za sebe reći da ne pripadam crnogorskom biću jer imam pravi crnogorski mentalitet, učena i vaspitavana u crnogorskom duhu, kulturi i tradiciji. Ja imam sve odlike crnogorskog bića, ja sam  faktički Crnogorka, samo mi fali jedna stavka – državljanstvo kao formalnost, da se ne bih izgubila u krizi identiteta koji mi se nameće da mi ne pripada. U početku nijesam nailazila na razumijevanje bliže okoline za moj problem jer je svima bilo nepojmljivo, pa čak mi nijesu vjerovali, ali istina koja se broji hiljadama ljudi koji nemaju državljanstvo je konačno otkrivena. Da, ja broj a ne osoba, osoba koja prolazi svaki put pored vas, koja je inkorporirana u ovo društvo i ljude ni po čemu se ne razlikuje i ne doživljava drugačije od ostalih, nego kao Crnogorka, jer – DA, ja sam! Samo imam nevidljivu traku žute boje koja obilježava moje postojanje.

Kako se osjećam trenutno?

Kao zarobljenik sopstvenog tijela, kao ptica letačica odrezanih krila čiji se duh u sopstvenoj nemoći slama. To sam ja koja može da ponudi, da stvori, da pomogne, ali su svuda oko mene zidovi i rampe formalne prirode.

Odsječena

Samo znam da kada sam napunila 18 godina počinju moji problemi. Do tada je bilo sve u redu i regularno mi je izdavana potvrda o boravištu i prebivalištu koju sam prilagala pri konkursu za Dom učenika i bila prisutna na svakom popisu u Crnoj Gori. Zanima me, s obzirom na to da sam imala do tada boravište i prebivalište u gradiću u kom živim, zašto mi se isto oduzima?

Kada je majka došla sa mnom u  Crnu Goru iz  druge države, uredno je dostavila moj izvod iz matične knjige rođenih i ostalu potrebnu dokumentaciju (izvodu se gubi svaki trag). Kada sam došla u četvrti srednje, pošla sam za potvrdu o boravištu i prebivalištu koja mi je bila potrebna pri konkursu za prijem u Dom učenika. Službenik je rekao da je ne može izdati jer nema mog izvoda iz matične knjige rođenih. Majka je rekla da  je uredno predala neophodnu dokumentaciju  i da do tog momemta nije bilo nikakvih problema, da vide u postojećim spisima, napomenuvši da su mi potvrde izdavane prethodne tri godine.  Umjesto da mi se da neko uputstvo  za rješenje problema, meni se oduzima pravo na boravište i prebivalište u Crnoj Gori. Obraćanje nadležnim institucijama nije dovelo ni do kakvog pomaka.

Ne znam da li sebe više krivim ili službenike institucija koji su mi davali pogrešne savjete? Na žalost, bila sam mlada, a moji roditelji nijesu bili pravnici. Kako već to biva, nijesmo ni imali novca da unajmimo advokata koji bi nam pomogao, samo znam da svaki put kada bi mi rekli da ne podnosim taj put zahtjev, već naredne godine, ja sam ih poslušala jer ipak  službenici znaju bolje. Tako, godina za godinom, a postojeća zakonska rješenja meni nijesu išla u korist. Od službenika nijesam nikada dobila neki konstruktivan savjet koji bi omogućio rješenje moje situacije, osim da čekam.

Nakon jednog od razgovora sa nadležnim u MUP-u pri pokušaju ostvarenja svojih prava, ispraćena sam iz zgrade sa sve dva policajca naoružana puškama. Osjećala sam se jako poniženo, uvrijeđeno i osramoćeno. Imala sam priliku da dobijem ličnu kartu za strance ali ne legalnim tokovima. Za mene je poštovanje zakonodavne regulative i propisa, kao i uzdržavanje od svega što nije u skladu sa pozitivnim propisima, nezamislivo (gorko se sada kajem što sam podlegla moralnom principu).

Vrijeme mi nije išlo u korist, nijesam imala nikakv lični dokument, pa sam uz pomoć Ambasade u zemlji mog rođenja izvadila isti. Došao je period kada sam se morala prijavljivati svaki put kada pređem granicu. Došla sam u grad u koji živim i službenik koji je bio nadležan nije ,,mogao“ da obradi moj zahtjev jer, kako mi je objasnio, on to ne zna. Upozorila sam ga da iz tog može proisteći velika posljedica. Rekao je da ništa ne brinem. Pošla sam kući, a sjutradan su me zvali i saopštili  da sam ilegalno ušla u zemlju i da treba da se vratim odakle sam došla. Pala sam na pod, nikog nemam sem moje porodice koja živi u Crnoj Gori. U tom trenutku sad doživjela ogroman stres. Srećom, uspjela sam da riješim problem i da ostanem u Crnoj Gori, ali po koju cijenu?

Moje diplome

Cijena ostanka u Crnoj Gori jer nemam drugi dom

Tražeći osnov da ostanem u  Crnoj Gori, pronašla sam  jedini način na osnovu kog legalno mogu boraviti u zemlji, a to je osnov školovanja, i tako ja sa 27 godina upisujem prvo fiziku koja mi nije išla, a druge godine polažem diferencijalni ispit i upisujem takođe jedan ,,prirodnjački“ fakultet ( Pripremala me je drugarica. Bila sam joj dobar đak. Milena, hvala ti!).

U trenutku upisivanja fakulteta broj dva tj. tri sam znala da se moj život mijenja iz korijena, da sudbini gledam ravno u oči i da vidim jasno put svog propadanja. Znala sam da ću naredne četiri godine biti zarobljena učeći, ukoliko ne nađem drugi pravni osnov da ostanem u Crnoj Gori, da ću izaći iz forme i zaboraviti sve što sam naučila na prethodnom fakultetu. Tako osoba od 28 godina postaje brucoš, koji se nadmeće sa mlađim, jer zna da mora sve ispite položiti. Bilo mi je jako teško u početku da se prilagodim na osobe mlađe od mene deset godina. (Ako ovo čitaju nek znaju da nijesam učila radi konkurencije, već od muke i zarad potvrda koje moram da dam na uvid nadležnoj instituciji).

Svoje siromaštvo, izlizane cipele sam opravdavala klasičnim hipsterajem, a tugu dobijenim desetkama i osmjehom, jer sav novac zarađen anketiranjem sam davala na školarinu, knjige i skripte. Ako sam koji put zakasnila na prvo predavanje – izvinite profesori, bila sam budna od pet ujutro jer sam čistila jedan kafe.  Tako sada imam dvije diplome iz dvije različite oblasti društvenih i prirodnih nauka i još pride kurs sa Filozofskog fakulteta u Nikšiću, namijenjen liderima u zajednici.

Cijena je plaćena čime?

Neposjedovanje državljanstva, odlasci na šaltere uz odbijanje, ne davanje adekvatnih pravnih pouka su kod mene prouzrokovale anksiozni poremećaj. Počela sam da se plašim podnesaka, obrazaca, zahtjeva, odlazaka na bilo koji šalter, odlaska u MUP ili bilo koju drugu instituciju. Jednostavno, plašila sam se papira i u tim momentima sam se osjećala bespomoćno sa svim propratnim simptomima od lupanja srca, vrtoglavice, preznojavanja, gubitka daha, plača, drhtanja, nervoze i iracionalnog ponašanja-strah od papira! Usljed jako loših životnih uslova i neprestane i neravnopravne borbe uzrokovane jako lošim  socijalnim statusom (čitajte- nemam državljanstvo plus brige i problemi) oboljela sam od depresije i hipobulije, pa svakog jutra počinjem sa tabletama kako bih pokušala da se nasmiješim danu.

Znam da mi nije lako i svjesna sam toga jer sam žrtvovala svoj život, svoju mladost i dala sve što imam u neravnopravnoj i nedostižnoj borbi koja se zove sticanje državljanstva. Život nije život, to je više životarenje, nesigurnost i opšta neizvjesnost, s obzirom na to da samo radim honorarne poslove. Prilikom konkursa za neki posao zbog dva svršena fakulteta budem odbijana kao prekvalifikovana ili jednostavno ne primaju strane državljane jer se poslodavcu to ne isplati.

Jako je teško kada osoba u tridesetim godinama ne može da se ostvari kao majka jer  nemam sređen život (još i u depresiji). Svakako je teško i kada ne radiš, osjećaj beskorisnosti je ogroman, velik i samo tinja, to je život koji je ravan doživotnoj robiji ili – život koji živiš bez života u njemu. Sve ovo ne bi bilo strašno da nijesam u Crnoj Gori od svog šestog mjeseca. Kako i gdje da odem, kuda i kome, jer bez obzira na sve -CRNA GORA MI JE DOM!

Željela bih da se promijeni postojeći Zakon o državaljanstvu, jer ja sam već dio priče o Crnoj Gori. Ne zanimaju me političke zavrzlame, ne navijam ni za plave ni za ljubičaste, majka mi je Crnogorka, cijeli život sam ovdje samo mi fali forma (koja se preko noći izgubila). Ja zato ovim putem šaljem moju poruku, a to je da nama strancima ne treba glasanje i učestvovanje u političkom procesu, ja se odričem svog prava glasa ako bih, po mišljenju većine, predstavljala prijetnju za identit Crne Gore, jer mi samo fali formalno zaposlenje i jer smatram da to zaslužujem i da sam kvalifikovana ali i da nemam šansu. Fali mi i besplatno liječenje jer postojeće plaćam.  Gutta cavat lapidaem.  Neka nam svima Crna Gora postane DOM!

Majko, hvala ti, znaš da si rodila stranca!

Moja majka na radnoj akciji. Brigada ,,Veljko Vlahović“

Napomena PCNEN-a: Ime i prezime autorke tksta poznat je uredništvu portala.

Napomena autorke o naslovnoj fotografiji: Na ljetnjoj školi u zemlji rođenja u okviru  fakulteta predstavljam i prezentujem Crnu Goru. Iste godine osvajam prvo  mjesto za Crnu Goru na takmičenju znanja u kategoriji fakulteta regiona.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply