Bemax ide u Veneciju, Kana ostaje na periferiji

Objavljeno: 24.05.2021, 21:04h

Reagovanje povodom izložbe o Kani Radević na Bijenalu u Veneciji: Izložba o Kani Radević zanemaruje stanje u kom se njena arhitektura nalazi danas, dok u prvi plan stavlja upravo aktere koji su aktivno doprinijeli devastaciji Kanine zaostavštine

 Autor: KANA/ko ako ne arhitekt

U subotu je otvoreno 17. Međunarodno bijenale arhitekture u Veneciji. Najave izložbe o arhitekturi Svetlane Kane Radević na ovogodišnjem Bijenalu obišle su region. U njima stoji da izložba ima za cilj da predoči javnosti važnost Kaninog stvaralačkog opusa kroz prikazivanje fotografija, originalnih crteža i skica, kao i korespodencije iz njene lične arhive. Nadamo se da će izložba biti uspješna i organizatorima želimo uspjeh u radu, a publici zanimljivu i inspirativnu izložbu.

Međutim, ne možemo a da ne primijetimo začudno odsustvo komentara na to šta se tokom poslednjih decenija i godina dešava sa vrijednim arhitektonskim nasljeđem koje nam je Kana ostavila. U zvaničkoj najavi izložbe, kao i u medijskim napisima, tamo gdje bi morao da postoji osvrt na to da li i kako Kanina zaostavština uopšte opstaje na periferiji neoliberalnog kapitalizma zjapi rupa veličine solitera pored hotela Podgorica. Istovremeno, izložbu partnerski podržavaju predsjednik Crne Gore i gradonačelnik Podgorice – ne samo da podržavaju, nego se čak i hvale, kao da u tome nema ničega čudnog, kao da na to imaju pravo, kao da nije upravo njihova politika suštinski doprinijela tome da Kanina teorijska i graditeljska zaostavština bude skrajnuta iz programskih postulata prostornog razvoja Crne Gore. Prethodnici i partijske kolege gradonačelnika Vukovuća usvajali su prostorne planove i odobravali sporne građevinske dozvole za projekte koji su direktno ugrožavali i koji nastavljaju da ugrožavaju ono što je ostalo od Kanine arhitekture, a da on nije za vrijeme obavljanja te funkcije uradio ništa da kritikuje, preinači ili zaustavi ove procese. Naprotiv, sadašnja politika urbanog razvoja u Podgorici aktivno doprinosi budućnosti u kojoj ćemo djela Kane Radević moći da iskusimo isključivo posredstvom počasne retrospektivne izložbe.

Podsjećamo da ovo nije prvi put da crnogorsko arhitektonsko nasljeđe jugoslovenskog modernizma bude izloženo na Bijenalu u Veneciji; nije, čak, prvi put ni da bude izloženo djelo Kane Radević.

Paviljon „Treasures in Disguise“ („Prerušena blaga“) je 2014. godine prikazao Spomen dom, Dom revolucije, Tupinu plažu i hotel Fjord na izložbi koja je ocijenjena kao vrlo uspješna. Hubert Klumpner, profesor arhitekture na Švajcarskom federalnom institutu za tehnologiju u Cirihu, napisao je da je to bilo jedno od najuzbudljivijih otvaranja kojima je prisustvovao. Objasnio je da je ta izložba, postavljena u starom dvorištu venecijanske kuće i sastavljena od velikih komada koji su uspješno uklopljeni u malo prostora, lijepo odrazila izazove sa kojima se suočava Crna Gora – sve je tu malo premalo, malo pretamno, malo preusko, malo skriveno. Na otvaranju je govorio (tadašnji) ministar održivog razvoja i turizma Gvozdenović – kazao je da, za njega, izložba „Prerušena blaga“ pokazuje da je Crna Gora spremna da nanovo procijeni do tada ignorisano arhitektonsko nasljeđe i da obnovi ova zdanja, trenutno van upotrebe i u propadanju. Prošlo je sedam godina: dva od četiri „Prerušena blaga“ – hotel Fjord i Dom revolucije – su u međuvremenu porušena. Toliko o novoj crnogorskoj procjeni.

Kanin hotel „Podgorica“ na Bijenalu u Veneciji našao se čitavih 10 godina ranije: 2004. bio je predstavljen u okviru paviljona Srbije i Crne Gore, na izložbi pod nazivom „Montenegrin Eco-logic Lab“ („Crnogorska eko-logična laboratorija“). Komesar te izložbe, Slobodan Danko Selinkić, napisao je tada u uvodnom tekstu kataloga da su u crnogorskoj modernoj arhitekturi rijetka djela koja su se nadovezala na tradiciju koja je uspostavila blizak odnos s prirodom, i da je Kanin hotel iz 1967. godine jedno od njih: „njeno neprevaziđeno djelo, ali i djelo koje u kolektivnoj memoriji stanovnika grada Podgorice ima takvu konotaciju.“ Neposredno nakon uspješnog predstavljanja u Veneciji, međutim, tada već privatizovani hotel Podgorica bio je podvrgnut nestručnoj i nasilnoj rekonstrukciji, u kojoj je niz originalnih kvaliteta ove građevine izgubljen. Poslednjih godina svjedočimo nastavku ovog nasilnog procesa: prostor oko hotela se neumoljivo sužava, prirodna cjelina u odnostu na koju je bio zamišljen i sagrađen ubrzano nestaje, a obala Morače stihijski raste u „novi centar“ za koji je teško povjerovati da je stvarno sklepan po nekom, po zakonu donesenom i usvojenom, prostornom planu.

Imajući sve ovo u vidu, žalimo što izgleda kao da će i ova izložba na Bijenalu u Veneciji biti propuštena prilika za problematizaciju političkih i ekonomskih procesa urbane transformacije u Podgorici i Crnoj Gori. Evo, već smo više puta svjetskoj publici pokazali šta je ostalo od našeg modernizma, a onda nastavili da uništavamo i te ostatke. Već smo čuli i predstavnike vlasti kako pred tom publikom obećavaju razboritije razmišljanje, dobro upravljanje, politike zaštite – sve ono što nikada neće obećati na nekoj od javnih rasprava na kojima ih (rijetko) srećemo u Podgorici. Jasno je da za njih ti venecijanski razgovori o hipotetičkom boljem svijetu i plemenitoj misiji arhitekture nemaju nikakve veze sa podgoričkim placevima koje treba unovčiti.

Kana je govorila da je prostor „mjesto gdje ja postaje mi”. Savremena Podgorica je postala prostor upravo suprotan toj naprednoj ideji: naposljetku, skoro sve što danas treba znati o crnogorskom prostoru, urbanizmu i arhitekturi može se pročitati sa tužne fotografije desne obale Morače. Preostaje da dodamo i to da je jedan od glavnih sponzora izložbe u Veneciji kompanija Bemax – upravo kompanija u čijem je vlasništvu soliter nadvijen iznad Kaninog hotela Podgorica. Time čitava ova konstrukcija daje izložbi u Veneciji zanimljiv novi značenjski nivo, čak – novi odgovor na pitanje koje Bijenale u Veneciji ove godine postavlja kao glavnu temu: „Kako ćemo živjeti zajedno?“ Pa evo, izgleda da ćemo zajedno živjeti tako što će povlašćene privatne kompanije da grade šta hoće i gdje hoće, protivno planovima, javnom interesu i zdravom razumu; institucije će ih u tome podržavati zajedno sa stručnjacima koji bi samo da rade svoj posao i da se ne miješaju u politiku na kojoj počiva prostorni razvoj, a onda će svi zajedno da nam sa međunarodnih izložbi i pozornica prikazuju stare fotografije idiličnih urbanih krajolika koje su zajedničkim snagama uništili.

Napomena: KANA / Ko ako ne arhitekt je nevladina organizacija iz Podgorice koja se bavi obrazovnim, istraživačkim i aktivističkim radom u oblastima arhitekture i urbanizma, kako bi podržala lokalne zajednice u pokušajima da poboljšaju svoje urbano okruženje kroz konstruktivno građansko učešće. 

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply