Mreža seksualnih radnica koju smo gradile spašava nas tijekom COVID-19 pandemije

by | sep 1, 2020 | Drugi pišu | 0 comments

Ja sam seksualna radnica iz Argentine. Ne mogu raditi, i nemam nikakvu podršku od države, ali naša grassroots mreža pomaže nam preživjeti. #HumansofCOVID19

Zovem se Graciela, 54 su mi godine, i živim u gradu Paraná u Argentini. Cijeli sam život seksualna radnica. Počela sam se time baviti s 23 godine kako bi pomogla obitelji u teškoj ekonomskoj situaciji. Uspjela sam pomoći obitelji, ali i platiti dadilju, biti vlastita šefica te birati sate u kojima radim. Potom sam odlučila da na ovaj način želim zarađivati za život.

Premda radim cijeli život, ne mogu dobiti mirovinu ili socijalno osiguranje. To je nepravedno.

Danas se nalazimo usred globalne pandemije te više nego ikada prije osjećam koliko su prekarni i loši naši životni uvjeti. Argentina je zbog pandemije COVID-19 ušla u prisilnu karantenu 20. ožujka. Moj je život time u potpunosti preokrenut. Uopće ne mogu raditi.

Zajedno sa svoje četvero djece i dvoje unučadi nalazimo se u krajnjoj nuždi, a čini se kao da naši životi nisu bitni. Svi smo neformalni radnici i radnice te smo uglavnom plaćeni na crno, tako da trenutno nemamo prihoda.

Moj posao seksualne radnice pokriva pola obiteljskih prihoda. Ovih dana nemamo ni osnovne stvari. Ne možemo nabaviti hranu.

Nikada nisam radila u bordelima. Oduvijek preferiram raditi na ulici, prvenstveno zato što smo ondje dio zajednice u kojoj postoji temeljni kodeks uzajamne brige i poštovanja.

Izgubila sam kontakt sa svojim klijentima. Poznajem neke seksualne radnice koje su se počele seksualnim radom online, ali na svom mobitelu nemam internet. Zovem neke klijente, ali ne postoji način da naplatim rad, jer nemam bankovni račun. Dakle, ne mogu se baviti virtualnim seksom i naplatiti ga.

Najviše me plaši neizvjesnost – koliko će ovo dugo trajati? Nitko ne zna.

Država je oduvijek koristila sitne prekršaje kao ispriku da nas zatvori, zlostavlja, siluje i puni svoje korumpirane džepove našim novcem. Neprestano smo na udaru nasilja, ali policija od toga odvraća pogled.

Seksualni rad postojao je od pamtivijeka, ali seksualne radnice nemaju ni prava ni društveno priznanje. Država je pružila ekonomsku podršku neformalnim i nezavisnim radnicima i radnicama, ali seksualne radnice nisu dobile ništa.

Neprestano smo prisiljene ulaziti u rizik, ali nemamo nikakve socijalne beneficije, kao ni sigurnost ili državnu zaštitu. Ne možemo se registrirati pri Ministarstvu rada, niti plaćati poreze ili uplaćivati u socijalno osiguranje jer, prema državi, naša profesija ne postoji.

Ovaj izostanak priznanja znači da je naš život iznimno prekaran. Sada shvaćamo koliko nam je važno naše zdravlje. Kao seksualne radnice nemamo drugog izbora: moramo otići u javnu bolnicu koja nema adekvatne resurse, a čim saznaju kako zarađujemo za život, bivamo izložene stigmatizaciji, maltretiranju i nasilju. Maltretiranje je tim gore za ženu mojih godina.

Ovih dana seksualne radnice preživljavaju zahvaljujući komunalnim bankama hrane. Neprestano tražimo hranu i donacije. Svakodnevno preživljavanje izrazito je teško.

“Životi seksualnih radnica također su bitni“

Spašava nas naša mreža podrške. Prije dvije godine, pokrenule smo nacionalnu mrežu seksualnih radnica AMMAR Córdoba, zajedno s kolegicama iz Rosaria, Chaca i Neuquéna.

Tijekom pandemije koristimo se internetom kako bi se povezale s kolegicama iz drugih dijelova Argentine, kao i Brazila i Čilea.

To je veliki izazov. Međutim, ova mreža nas je spasila tijekom karantene. Organizirale smo kampanje prikupljanja sredstava kako bismo osigurale hranu i ekonomsku podršku. AMMAR Córdoba pokrenula je kampanju pod nazivom “Životi seksualnih radnica također su bitni“.

Donacije su razdijeljene unutar mreže, kako bi se nabavilo hranu i toaletne potrepštine za seksualne radnice. Također smo prikupile novac kako bismo pružile podršku više od 300 obitelji seksualnih radnica diljem zemlje i pomogle petnaest grassroots organizacija.

Moramo nastaviti s grassroots strategijama. Moramo tražiti naša radnička prava i zahtijeva stvarni pristup pravdi.

Zahvaljujući mreži spoznala sam da moj rad nije ilegalan, da imam prava i da postoje zakoni protiv policijskog nasilja. Naučila sam kako se obraniti i kako izbjeći seksualno izrabljivanje.

Najbitnije od svega, spoznala sam da sam dio društva.

Izjavu je preuzela Marisa Fassi

Argentina se 20. ožujka našla u obaveznoj karanteni. Ograničenja su uklonjena u mnogim područjima, ali karantena je u Buenos Airesu produljena do kraja lipnja. Država je najavila različite socijalne mjere kako bi ublažila učinke pandemije, ukljućujući jednokratne isplate u nuždi umirovljenicima_ama, neformalnim radnicima_ama i radnicima_ama s niskim primanjima. Također je pojačala pomoć bankama hrane i nametnula gornje cjenovne granice za osnovne namirnice i toaletne potrepštine. Počevši s 31. ožujkom, pa idućih 60 dana, otpuštanja su zabranjena. Država je također najavila da će osigurati pomoć malim i srednjim poduzećima u ukupnoj vrijednosti od 5 milijardi američkih dolara, kao i da će im pomoći u namirivanju plaća zaposlenika_ca.

Slobodni Filozofski

0 Comments

Submit a Comment