Klatno

Objavljeno: 21.05.2020, 17:12h

Piše: Mladen Ivanović

“Biti Crnogorac je pitanje etičkog a ne etničkog.”

Tako bi glasila sažeta poruka mog đeda, borca za slobodu, meni malome, nekome ko gradi svoj identitet kroz crnogorske porodične vrijednosti.

A da bi se ta poruka duboko ukorijenila, potreban je bio i ostatak rečenice – “ili si čo’ek ili si govno!”

Sjećam se i dozvole koja je snažno u meni ostala:

“Možeš sine bit sve u životu; i lopov i ubica, samo nikad nemoj bit` špijun”.

Kad god je neki od važnijih dana za Crnu Goru, imam snažnu pomiješanost u emocijama. I vrlo brzo ih zatvorim. Učaurim, da ne izlaze. I na svoj neki, sebi svojstven način, obilježim te dane. Danas sam odlučio da otkočim emociju i da vidim što ima to da mi saopšti.

Prvo mi je pala na um ova fotografija. Nastala je onda kad je biti Crnogorac bilo jednako biti ustaša. A u ratnim godinama, kako reče najveći od Crnogoraca u novijoj istoriji, su nam svima glave bile u torbi.

U vrtiću “Osmijeh”, u ulici Stanka Dragojevića, bile su na glavnoj priredbi tri crnogorske nošnje toga jutra. Ostale su bile crne. Recitovali smo pjesme i kratke priče, a na kraju igrali crnogorsko oro. Završila se priredba i pošli smo u neku prostoriju do sale. Bili smo podijeljeni po polu i uzrastu. U dječijem umu je to dovoljno za podjelu. Crveno VS Crno. Nas trojica, a njih mnogo više. I pamtim da smo se dobro držali nas trojica. Jednom dječaku koji je bio uz mene ime je bilo Vuk. To sam zapamtio.

Zapamtio sam i Bobana nekog, koji me udara šakom pošto me sin Nade kuvarice, koji je imao 9 godina, obalio na zemlju.

Sjećam se da smo nas trojica bili ponosni jer se nismo predali, iako smo bili u manjini. Branili smo crvenu boju, iako vjerovatno nismo znali što branimo.

Ta odbrana se nastavila do dvije hiljade i neke, dok se gospodar crnih nošnji nije presvukao. Zamišljam kako te crne nošnje postaju crvene. Presvlače mi se drugovi iz vrtića pred očima. A ja više ne moram fizički da je branim.

Onda zamišljam klatno. Vidim sebe u centru. Ne mrdam ni lijevo ni desno. Vidim sve te ljude koji su naglo i ekstremno desno, ratuju po Hrvatskoj i Bosni, hapse, biju, svašta čine… i onda preko noći, klatno projuri pored mene u ekstremno lijevo. I sad su oni velji Crnogorci, busaju se u prsa, zaboravljajući da su do juče sa podsmijehom posmatrali nas par u cenru. Sad su oni ti koji se nameću da predstavljaju mene. Oni su ti koji opet biju i mene i svoje stare drugove i sve one koji neće u klatno. Odjenuli su se u crveno i misle da je time štite i brane. I onda se sjetim riječi jednog od ona četiri momka koji su prvi okačili crvenu zastavu na jarbol Skupštine Crne Gore, devedeset i neke, zbog čega su bili gonjeni. On kaže da je u Crnoj Gori najteže biti Crnograc. I da je Crnogorcima najteže. Vjerujem mu.

A vidim i klatno u budućnosti kako će da proleti pored mene, bar još jednom. Neće me to ni zere pomjerit, da znate.

Srećom, svjestan sam koliku snagu imaju riječi koje ukorijenimo do šeste godine. I kako nas te riječi oblikuju i nesvjesno ih živimo dalje kroz život. Kao da smo sebi napisali mali scenario i u njega može ući samo ono što odgovara priči. Fora je da štetne djelove te priče izbačimo a zdrave integrišemo.

Danas kad nacije prestaju da postoje i kad dobar dio planete živi 2020, mi smo zarobljeni u prošlom vijeku. Što ne znači da se ne trebamo voditi lokalnim djelovanjem, upravo suprotno!

Meni Crnu Goru ne može niko niti oduzeti niti umanjiti. Moja dužnost je da sam ZA Crnu Goru, a NE protiv vlasti. A to su dvije dijametralno suprotne kategorije. Crna Gora je iznad njene trenutne vlasti. Zato je prava dužnost svakog Crnogorca da se bori za bolje društvo. Time će bit Čovjek, a ne govno. Ne bojte se da kritikujete vladare, jer ako smo što dobili u amanet od predaka je borba za slobodu. Ovaj put nema okupatora ali borbe ima – itekako.

Napomena: Tekst je izvorno objavljen na autorovom FB profilu. Uz njegovu dozvolu, prenosimo ga ovdje. Naslov je dao PCNEN

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply