Piše: Caitlin Johnstone

Izobličavanje stvarnosti je isto što i izobličavanje ljudske percepcije stvarnosti.

Kroz istoriju, mitologije civilizacija širom svijeta bile su pune priča o muškarcima i ženama koji su posjedovali tajanstveno, ezoterijsko umijeće koje im je omogućavalo da koriste jezik na način koji stvarnost podređuje njihovoj volji. Nazivali su ih čarobnjacima, vješticama, mađioničarima,  a riječi koje su izgovarali bile su poznate kao čarolije, magije, bajanje, ali se uvijek manje-više sve svodilo na isto: član male elitne grupe bio je sposoban da koristi posebne riječi kojima oblikuju stvarnost prema svojoj volji na način koji nadilazi svakodnevnu mehaniku ovog svijeta.

Ljudi su dugo osjećali da jezik ima moć koja je daleko iznad onoga kako ga koriste obični smrtnici, pogotovo od pojave pisane riječi koja je bila dugo misteriozna za sve osim najelitnije klase u određenom društvu. To osjećanje je poznato, iako možda ne baš na način na koji su ga predviđale drevne mitologije.

Kada kažem “Izobličavanje stvarnosti je isto što i izobličavanje ljudske percepcije stvarnosti”, ja ne iznosim neku mističnu ili neobičnu tvrdnje; ja samo zapažam činjenice o tome kako naracija kontroliše velike i male događaje koji se odigravaju u našem svijetu. Mnogi ljudi čiji mozak nema zdrav centar za empatiju – tj. sociopati, psihopati i drugi narcisi – to već razumiju na nekom nivou.

Ljudi su bića pripovijedanja; sve što znamo o svijetu znamo kroz priče. “Zovem se Alisa i rođena sam u Detroitu” je priča. “Svemir je star 13,772 milijarde godina”, takođe je priča. “Ako popijem bocu izbjeljivača, vjerovatno ću umrijeti”, je narativ.

Narativi uopšte ne moraju biti zasnovani na nekoj objektivnoj činjenici. “Mogu letjeti mašući rukama” je pričanje. “Bog kaže da biste mi trebali poslati poštom deset posto vašeg prihoda” je pripovijedanje. “Živite u slobodnoj demokratiji i sve što pročitate u Njujork tajmsu tačno je predstavljanje stvarnosti”, narativ je.

Obični ljudi koriste jezik i pripovijedanje da bi se razumjeli i povezali jedni s drugima, pa su skloni favoriziranju narativnih istina. Ljudi kojima nedostaju zdravi centri empatije nemaju interesa za razumijevanje ili povezivanje izvan granica onoga što oni žele, pa će rado propustiti laži i poluistine da bi dobili vlast, kontrolu, novac, seks ili što god drugo žele. Oni imaju potpuno drugačiji odnos s jezikom i narativima od ljudi sa zdravim centrima empatije i nauče da koriste tu razliku.

Svako ko se oslobodio veza s manipulatorom znaće o čemu ovdje govorim. Sve počinje  pogrešnim utiskom da partner koji zlostavlja koristi jezik na isti način kao i vi, pa stalno pokušavate da obezbijedite razumijevanje i povezanost, ali to je kao da se vaše riječi samo okreću i izvrću i koriste protiv vas na način sa kojim ne možete da izađete na kraj. Hranite se pričama o sebi koje nemaju nikakve veze sa stvarnošću: “Ludi ste”, “Ne sjećate se dobro”, “Nepošteni ste”, “Ne zlostavljam ja vas, nego vi mene”, itd. Hranite se narativima koje vam saopštava zlostavljač a koji nemaju nikakve veze sa stvarnošću: “Ja sam jedini koji će te ikada voljeti”,”Predobar sam, i to je moj problem”,”Ja sam stvarna žrtva ovdje”, itd.

Kad se pobjegne iz takve veze, obično se provedu mjeseci ili godine u odvajanju činjenica od fikcije, stvarnosti od narativnog izvrtanja. Zavisno od vještine manipulatora i koliko dugo ste bili s njima, oni su možda utisnuli neka vrlo dezorijentišuća uvjerenja duboko u vašu svijest kako bi vas mogli kontrolisati, a oni vas mogu koštati mnogo truda da ih se oslobodite.

Manipulisanje cijelom populacijom velikih razmjera djeluje na manje-više isti način na koji djeluje manipulacija pojedincima, a za razliku od partnera koji zlostavljaju I koji moraju manje ili više promišljati svoje umijeće samostalno, u slučaju manipulacije masama u to umijeće se već duže od vijeka ulažu napori nauke o propagandi.

Naš je svijet postavljen na način koji sociopatiju nagrađuje bogatstvom i moći, što znači da se vješti manipulatori najčešće penju do vrha u poslovanju, vladi i medijima. To nije slučajno: dok su se obični normalni ljudi brinuli o tome da dokuče istinu i uspostave veze, oni u našem svijetu koji nijesu zainteresovani za takve stvari dizajnirali su moćne strukture kako bi nagradili nedostatak empatije. Ljudi koji su spremni manipulisati narativima u svoju korist bez obzira na istinu ili pravdu, uzdižu se iznad onih koji nisu u takvim sistemima.

Sada smo u situaciji da nama vladaju oni koji koriste jezik ne da bi se povezali i međusobno razumjeli, već da bi prilagođavali stvarnost svojoj volji. Nama u određenom smislu vladaju čarobnjaci.

Ogromna bogatstva se ulažu u kontrolu nad dominantnim narativima u našem društvu jer se oni tiču onih na vlasti i onoga što oni žele postići. Vlada je vaš prijatelj. Čovjek koji saopštava vijesti pouzdan je. Vi živite u demokratiji i vaši zemljaci mogu glasanjem da utiču na vladinu politiku i ponašanje. Lošeg momka u drugoj zemlji treba izbaciti. Oni koji vam govore da smo lažovi su ruski propagandisti i treba ih cenzurirati.

Čarolija je bačena i prije nego što znate da su bombarderi raspoređeni, sankcije su sprovedene, disident je cenzurisan, novinar je u zatvoru, instaliran je politički vođa, pristanak je proizveden. Stvarnost je izobličena jednostavnim korištenjem jezika kako bi se ljudima deformisala percepcija stvarnosti.

Što je vlada moćnija, čarobnjaci su vještiji. Čomski je jednom rekao da bi se “bilo koji diktator divio uniformnosti i poslušnosti američkih medija”. Priče o čarobnjacima spremaju čarobnjaci u netransparentnim obavještajnim agencijama i nekritički se regrutuju u anonimnim izvorima vijesti, a prije nego što to znate  – Sadam ima oružje za masovno uništenje, Rusija napada američku demokratiju, a Kina je smućkala koronavirus u laboratoriji u Vuhana, i kao uvijek vas molimo da znate da je status quo normalan i da savršeno funkcioniše za sve.

Dobra vijest je da ova vrsta čarolije sa riječima nije dostupna samo ezoterijskim majstorima koji bajaju sa stranica prašnjavih grimoara (knjiga čarobnih riječi i priziva). Svako ko razumije kobnu prirodu pripovijedanja može uzvratiti protiv bajanja koja navlače svakodnevno koprenu preko očiju javnog mnjenja i može unaprijediti narative koji se temelje na činjenicama i stvarnosti, a ne na lažima i izobličavanju.

Vi takođe možete biti čarobnjak. Možete koristiti jezik da biste uticali na svijet tako što ćete se suprotstaviti narativima koje su pokrenuli etablirani obmanjivači.

Što bolje razumijete prirodu narativa i njegovu sveprožimajuću ulogu u našoj svijesti i našem društvu, bolji ste čarobnjak. Obratite pažnju ne samo na opsežne pripovijesti u koje vjeruje mnoštvo ljudi, već i na one manje u koje vjerujete i sami. Otkrijte koje suptilne priče se držite čak i u najmračnijim udubljenjima vaše podsvijesti, koja deformiše vašu percepciju stvarnosti na način koji vam ne koristi. Ako želite ovladati narativnim čarobnjaštvom, prvo morate ovladati majstorstvom shvatanja njegove uloge u vašem vlastitom operativnom sistemu.

Istinu uvijek isturajte u prvi plan. Neka vam bude namjera da svoj zdravi empatijski centar upotrijebite za povezivanje, razumijevanje i iskrenost: s onima s kojima razgovarate i sa samim sobom.
Što ćete postati lucidniji na ovaj način, to će snažnije rasti vaša jezička magija. Narativna kontrola je previše važna da bi se mogla prepustiti manipulatorima, propagandistima, lažljivcima i sociopatima.

Gledaj kroz iluziju. Istinom osvijetli laž.
Ti si čarobnjak, Harry.

caitlinjohnstone.com

Prevod: PCNEN