Da li ćete i kad vratiti ukradene stećke? 

Objavljeno: 06.04.2020, 10:44h

Da li je ovaj primjer pokazatelj čuvenog crnogorskog čojstva, junaštva i poštenja kojim se stalno kitimo i koje stalno ističemo? (Foto: Stećci kod Biljarde na Cetinju)

Da li je ovaj primjer pokazatelj čuvenog crnogorskog čojstva, junaštva i poštenja kojim se stalno kitimo i koje stalno ističemo. Koje smo u epskim pjesmama opjevali, ali i u čitavoj jednoj strofi neše himne? Postavlja se pitanje ko stoji iza ovoga i ko želi da uništi i utre znamenite tragove istorije sa ovih prostora, ili ko stvara novu – lažnu istoriju Crne Gore?

Narodni muzej Crne Gore je 25. septembra  2012. godine iz sela u okolini Pljevalja, nakon upada sa dizalicom i kamionom, i sa seoskog groblja odnio stećke, koji su odnešeni na Cetinje i izloženi u dvorištu Biljarde. Ukradeno je ukupno pet stećaka starih nekoliko vjekova, od čega po dva iz sela Mataruga i Marine šume, a jedan iz Potkrajaca. O ovom događaju mediji su bili jednom aktivni i to samo par dana nakon krađe stećaka, od tada cijela priča ide u zaborav i niko više ne pominje ovaj po svim oblicima i odlikama, kriminalni čin.

Nadležni koji su se oglasili oko ovog događaja izjavili su da je sve sprovedeno u skladu sa važećim Zakonom?!

A da li bi ti isti nadležni reagovali da mi, na primjer, dođemo i odnesemo neki eksponat sa lokaliteta Duklje ili neki nadgrobni kamen, recimo sa Lovćena, i noću to ponesemo za Pljevlja, kao što je to uradio Narodni muzej Crne Gore?

Sigurni smo da bi bili okarakterisani kao lopovi i varvari, izbila bi revolucija zbog našeg vandalizma. Bili bi konstantno pominjani i prozivani po medijima, sa ko zna kakvim sve naslovima, dok ne dobiju svoje nazad, a ne bi nas ni zaobišle krivične prijave. A ovako, sve je po njihovom zakonu. Do kad?  Sve ovo je krajnje neprimjerno i samo je oličenje bezobrazluka i samovolje kulturnih institucija na djelu, ali ovo nije prvi put.

Tadašnji direktor narodnog muzeja Pavle Pejović je u to vrijeme izjavio, da nije bilo potrebe da kontaktiraju lokalnu upravu prilikom odnošenja spomenika, jer je to nadležnost države. Zašto onda postoji lokalna uprava, koja se ništa i ni zašta ne pita, pa čak ni o veoma značajnim i veoma starim, kulturno istorijskim spomenicima koji se nalaze na njenoj teritoriji?

Zar ne bi najbolje bilo da je sve ovo ostalo na svom mjestu, da na pravom lokalitetu dočekuje posjetioce i podsjeća nas i da označava jedno vremensko razdoblje, koje je vezano za civilizaciju koja je prošla kroz ove naše prostore i ostavila ovakve kulturne vrijednosti iza sebe. I za jednog turistu kojeg interesuju ovakvi spomenici više će privući da to vidi na originalnom lokalitetu na kojem su nastali i sačuvani do danas, nego na nekom vještačkom lokalitetu, koji je u interesu pojedinaca.

Zašto se nose stećci na Cetinje gdje ih kroz istoriju, nikada nije ni bilo? Treba li sve po Crnoj Gori što vrijedi, da se pokupi i donese u “dolinu bogova”, pa onda da se svi preselimo u Podgoricu?

Ali ni seobe naše im ne valjaju, samo bogatstvo koje će iskoristi za ličnu korist.

Da čovjek prosto ne povjeruje da je nešto ovako nekome moglo pasti na pamet, ili da ovako nešto uopšte  može da se desi. Ako se mijenja lokacija vrijednih kulturnih spomenika pod izgovorom zaštite ili restauracije kulturno-istorijskih spomenika, što je u obavezi države, to se može uraditi i na prvobitnom lokalitetu. Ovo je još jedan u nizu poteza vlasti koja preko uglja, struje, šume na tapet stavlja i istorijske spomenike. I nama to jednako treba koliko i njima. I mi umijemo i možemo napraviti turistički lokalitet na stvarnoj i prirodnoj lokaciji tih istih stećaka, ali pojedinci ne daju ni da sjever počne da živi i sa tim malim stvarima.

I ovo nije prvi put da se na ovakav način pljačkaju grobovi i prisvajaju nadgrobni spomenici ranijih civilizacija sa ovih prostora.

Stećci, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo

Naime, još daleke 1878.godine, nakon Berlinskog kongresa, pa sve do 1908.godine, kada se Austrougarska povukla sa prostora Pljevaljskog sandžaka, dakle u periodu od 30 godina, sa prostora Pljevaljskog kraja, takođe su odnešeni brojni i izuzetno vrijedni stećci, koji se i danas nalaze pred zemaljeskim muzejem u Sarajevu. Danas se oni tamo predstavljaju kao kulturno-istorijski spomenici Bosne i Hercegovine, odnosno grada Sarajeva. Nikada niko nije ni tražio da se oni vrate zajednici kojoj to i pripada i zajednici od koje su oni poharani i odnešeni.

Postavlja se pitanje ko stoji iza ovoga i ko želi da uništi i utre znamenite tragove istorije sa ovih prostora, ili ko stvara novu – lažnu istoriju Crne Gore?

Za divno čudo država se ne javlja. Ćute i mnogi istoričari.

Da li se ćutanjem nad ovakvim, do sada nezabilježenim činom  daje prećutna i očigledna podrška vandalskom i varvarskom ponašanju samovoljnih donosiocima ovakvih kriminalnih odluka?

Ne možemo da se ne zapitamo: Da li je ovaj primjer pokazatelj čuvenog crnogorskog čojstva, junaštva i poštenja kojim se stalno kitimo i koje stalno ističemo. Koje smo u epskim pjesmama opjevali, ali i u čitavoj jednoj strofi naše himne ?   (“…Sinovi smo tvog stijenja, i čuvari tvog poštenja”…)

Posmatrano iz ugla neutralnog posmatrača kao i nas samih, lako je zaključiti šta je ispravno i je li opravdano ovakvo ponašanje ljudi na vlasti, i onih koji su samo nijemi posmatrači ovakvih nerazumnih poteza.

U Pljevljima, dana, 05. 04. 2020. godine,

Milorad Mitrović,
Izvršni koordinator

NVO Mreža NVO  Sjevera

“Kultura“ varvarstva državnih institucija

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply