Pretposlednjeg dana januara ove godine, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je proglasila globalnu opasnost od novog oblika koronavirusa (2019-nCoV), koji je kategorisan kao virusna upala pluća. Izbijanje virusa locirano je u Vuhanu, gradu na istoku Kine sa više od 11 miliona stanovnika.

U nedjeljama prije 30. januara, Komitet WHO za hitne slučajeve je “iznosio različite poglede”. Postojalo je vidljivo neslaganje u Komitetu. 30. januara je donesena dalekosežna odluka bez podrške stručnog mišljenja u vrijeme kada je izbijanje koronavirusa bilo ograničeno na kontinentalnu Kinu.

Kada je odluka donesena, bilo je samo 150 potvrđenih slučajeva van Kine – 6 u SAD, 3 u Kanadi, 2 u Velikoj Britaniji, itd. Dakle, 150 potvrđenih slučajeva među 6,4 milijarde stanovnika (Svjetska populacija od 7,8 milijardi minus Kina 1-4 milijarde).

Koliki je bio rizik od zaraze? Gotovo nula.

Generalni direktor WHO, koji je u Davosu bio samo nekoliko dana ranije, je tvrdio da takozvana epidemija predstavlja vanrednu situaciju za javno zdravstvo i da je, kao što sam spomenuo, ta odluka donesena na temelju 150 potvrđenih slučajeva izvan Kine. Sada, svako ko  sagleda to, ne bi trebao vjerovati bilo čemu drugom što kažu jer je na početku bila velika laž, a to je velika laž koju instrumentalizuju vrlo moćni ljudi. To je kombinacija onoga što ja zovem Big Money i Big Pharma.

Ja sam Bonnie Faulkner. Danas je gost u emisiji Guns and Butter Michel Chossudovsky. Tema je COVID-19 Koronavirus: Kriza-Globalno istraživanje

Michel Chossudovsky je ekonomista, osnivač, direktor i urednik Centra za istraživanje globalizacije, sa sjedištem u Montrealu (Kvebek, Kanada). Autor je jedanaest knjiga, uključujući ‘Globalizacija siromaštva i novog svjetskog poretka, rat i globalizacija: Istina iza 11. septembra’, ‘Američki ”Rat protiv terorizma“ i ‘Globalizacija rata: Američki “drugi rat“ protiv čovječanstva’.

Danas razgovaramo o istorijskoj pozadini i donošenju Deklaracije WHO od 30. januara o vanrednoj međunarodnoj zabrinutosti za javno zdravstvo; Događaju 201: Simulaciji koronavirusne pandemije; Svjetskom ekonomskom forumu; finansijskom ratovanju; te ekonomskoj i ljudskoj cijeni proglašene pandemije.

Bonnie Faulkner: Michel Chossudovsky, dobrodošli.

Michel Chossudovsky: Dobro jutro.  Zadovoljan sam što sam u emisiji Guns and Butter.

Bonnie Faulkner: Vlada SAD je sada virus COVID-19 proglasila globalnom pandemijom. Vaš članak, COVID-19 ‘lažna’ pandemija coronavirusa: Vremenska crta i analiza, počinje deklaracijom WHO o vanrednom stanju međunarodnog javnog zdravlja 30. januara 2020. u vezi s kineskim novim coronavirusom 2019-nCoV, kategorisanim kao virusna upala pluća. I vrijeme i namjera deklaracije WHO izazivaju ozbiljna pitanja. Gdje je najbolje mjesto za početak i propitivanje onoga što stoji iza ovog globalnog poremećaja?

Michel Chossudovsky: Prije svega, moram pomenuti – i tu se pojavljuju sve laži – da je 30. januara globalna opasnost od novog oblika koronavirusa u javnom zdravstvu proglašena naredbom generalnog direktora WHO. O tome niko ne želi govoriti iz prostog razloga što je u to vrijeme bilo samo 150 potvrđenih slučajeva izvan Kine. Drugim riječima, govorimo o populaciji o 6,4 milijarde (bez Kine koja ima 1,4), svjetske populacije od 7,8 milijardi, a proglašavaju globalnu zdravstvenu ugroženost. 150 slučajeva to ne opravdava, ali je to uspjelo, jer su to diktirali vrlo snažni ekonomski interesi. Dakle, krećemo od laži.

Dakle, 30. januara smo počeli lažima, a onda, šta se događa 31. Januara? Odmah Trampova administracija poziva na zabranu letova u Kinu. Drugim riječima, donosi se uredba na osnovu koje neće biti primljeni ni kineski ni bilo koji drugi strani putnici (iz Kine) u SAD. To je za posljedicu imalo zastrašivanje ljudi, zatvaranje trgovine i trgovinskih transakcija.

Govorimo o vrlo važnom obimu trgovine i transporta sa Kinom, koji utiče, naravno, na velike aviokompanije i brodarske kompanije. Tako se dogodilo i 31. januara, kada je Tramp već pokrenuo kampanju mržnje protiv Kine, pri čemu nije bilo problema koji se odnose na zdravstvo, jer 150 slučajeva infekcije širom svijeta izvan Kine i nije predstavljalo rizik.

Mi tada vidimo evoluciju ove krize, ali moramo biti vrlo jasni da to nije biološki rat protiv Kine ili protiv bilo koga drugog; upotrijebljen je koronavirus kao izgovor za sprovođenje drastičnih promjena koje utiču na ekonomsku aktivnost, trgovinu, transport, što u krajnjem slučaju utiče na nacionalnu ekonomiju. To nekako gura nacionalne ekonomije u kriznu situaciju. Na početku smo imali ekonomske ratove potpomognute medijskom kampanjom, što je bilo povezano s namjerom Trampove administracije da potkopa kinesku ekonomiju.

Mislim da trebamo da budemo jasni u vezi medijske kampanje dezinformisanja, koja je bila temeljna, jer, prije svega, oni nikada nisu spomenuli da je bilo samo 150 slučajeva zraze. Oni su uvijek iskrivljavali brojke u vezi sa širenjem ove opasnosti po zdravlje u cijelom svijet.

Bonnie Faulkner: Šta je Komitet za hitne slučajeve WHO?

Michel Chossudovsky: Komitet za hitne slučajeve čine stručnjaci. Moram napomenuti da su se oni prvi put sastali 22. januara, a unutar Komiteta je bilo podjela oko toga imaju li opravdanje da proglase globalnu vanrednu opasnost (pandemija je proglašena tek 11. marta). Onda su se sastali 30. januara, ubrzo nakon Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, koji je održan od 21. do 24. januara. Na tom sastanku bilo je važnih razgovora između različitih partnera, uključujući Svjetski ekonomski forum, Fondaciju Bila i Melinde Gejts i raznih subjekata koji su povezani sa velikim farmaceutskim korporacijama (Big Pharma).

Konsultacije na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu bile su, u suštini, presudne za odluku donesenu 30. januara. Dogodilo se to samo otprilike nedjelju dana kasnije. U suštini, Svjetski ekonomski forum, fondacija Gejts, tijelo koje se zove CEPI, a to je Koalicija za inoviranje spremnosti za epidemiju, već su razgovarali sa velikom farmaceutskom korporacijom GlaxoSmithKline, koja je takođe integrisana u ovu grupu. Bilo je razgovora sa MMF i Svjetskom bankom, sa Stejt departmentom, s američkim obavještajnim agencijama. Postoji sumnja da su odluke donesene nekoliko dana prije, jer kada su se sastali 30. januara u Ženevi, gotovo da i nije bilo rasprave. Generalni direktor WHO, koji je u Davosu bio samo nekoliko dana ranije, je ustvrdio da takozvana epidemija predstavlja vanrednu situaciju za javno zdravstvo i da je, kao što sam spomenuo, ta odluka donesena na temelju 150 potvrđenih slučajeva zaraze izvan Kine.

Sada, svako ko to vidi, ne bi trebao vjerovati bilo čemu drugom što kažu jer je na početku bila laž, a to je velika laž koju instrumentalizuju vrlo moćni ljudi. To je kombinacija onoga što ja zovem Big Money i Big Pharma.

U suštini, to su oni koji su pokrenuli ovaj proces. Oni takođe imaju program vakcije i, ironično, taj program je – u određenom smislu takođe najavljen u Davosu, prije nego što je uopšte bilo i pomena pandemije. Najavljeno je u Davosu i razgovaralo se o tome, a tek kasnije, u februaru, WHO je objavila kampanju vakcinacije. U stvari, to je bio 28. februar. Bilo je to mjesec dana kasnije. Dr Tedros iz WHO je najavio da je WHO odobrila masovnu kampanju vakcinacije. I ko stoji iza te kampanje? GlaxoSmithKline u partnerstvu s Koalicijom za inovacije spremnosti za epidemiju, koja je u partnerstvu sa fondacijom Gejst/Svjetski ekonomski forum.

Druga važna stvar je da je još 18. oktobra prošle godine, fondacija Gejts, zajedno sa Svjetskim ekonomskim forumom bila u partnerstvu sa školom javnog zdravlja Johnsa Hopkinsa. Bila je to vrlo specifična komponenta Škole za javno zdravstvo – bila je Johns Hopkins Bloomberg škola javnog zdravlja. Možete vidjeti da je Škola javnog zdravlja Johnsa Hopkinsa već povezana s Vol stritom.

Ali to je bio Centar za zdravstvenu bezbjednost. Dakle, imate partnerstvo između Centra za zdravstvenu bezbjednost, Svjetskog ekonomskog foruma, Fondacije Bila i Melinde Gejt, a šta oni rade 18. oktobra? To je, naravno, bilo prije javne objave postojanja koronavirusa, koja je bila početkom januara kada su ga kineske vlasti otkrile i počele testirati. Otkrili su ga 1. januara, a zatim 7. januara zapravo su došli do laboratorijskih potvrda, i tako dalje.

No, 18. oktobra, desila se simulacija pandemije koronavirusa. Zvao se Event 201. Tu simulaciju je integrisao čitav niz ljudi iz uglavnom privatnih finansijskih institucija, korporativnih izvršitelja, fondacija, velikih farmaceutskih korporacija, CIA, bio je i predstavnik iz CDC, ali nije bilo zdravstvenih službenika u ime nacionalnih vlada ili WHO. U osnovi je to bila simulacija koja je uključivala prilično mnogo stvari, uključujući kolaps na berzama, širenje virusa na nešto poput 65 miliona ljudi i tako dalje.

Ono što sugerišem, bez nužnog izvlačenja zaključaka, jeste da su organizacije uključene u simulaciju, koja je bila detaljna simulacija s videozapisima i pregled onoga što će se dogoditi na finansijskim tržištima, što će se dogoditi sa medijima, sa nezavisnim medijima i tako dalje – jeste da su ljudi koji su bili uključeni u simulaciju takođe bili uključeni u stvarno upravljanje pandemijom nakon što je ona krenula uživo.

Tako su ljudi koji su simulirali zapravo išli uživo 30. januara 2020, na dan kada je pokrenuto globalno upozorenje (službeno, pandemija je pokrenuta 11. Marta). Trebao bih navesti da su ljudi koji su stajali iza sastanka WHO na marginama Davosa isti oni koji su ga organizovali i finansirali: Bil i Melinda Gejt Fondacija, Svjetski ekonomski forum i Bloomberg School of Public Health.

Dakle, tu smo. Simulirate i onda krenete uživo. Ne sugerišem bilo kakvu zavjeru, ali samo kažem da je došlo do simulacije i par mjeseci kasnije cijela stvar ide uživo s istim akterima koji su uključeni u spašavanje svijeta od koronavirusa.

No, evo još jednog elementa, bilo da je relevantan ili ne. 18. oktobar, Event 201, Baltimor, Coronavirus simulacija i hitna priprema spremnosti Škole zdravstvene bezbjednosti Johns Hopkins Bloomberg, identifikovan je virus pod akronimom nCoV-2o19. Ponoviću: nCoV-2019. Stvarni virus otkriven je dva mjeseca kasnije – bilo je to početkom januara. Da budemo precizniji, kineske vlasti su 7. januara identifikovale novu vrstu virusa.

Izolovali su ga 7. januara, a koronavirus je WHO nazvala 2019.-nCoV – potpuno isti naziv kao i onaj usvojen prilikom simulacije na vježbi 18. oktobra 2019. godine. Tada je to postala prava pandemija. Ali, imajte na umu da su kasnije promijenili ime. Sigurno su shvatili da su pogriješili, jer je to bilo ime virusa koje je korišćeno tokom simulacije. No, počelo je kao 2019-nCoV i onda su nakon toga usvojili COVID-19. Mislim da se to dogodilo skoro mjesec dana kasnije.

Bonnie Faulkner: Čini mi se da su morali promijeniti ime, jer je bio prevelik propust u vezi s onim što se događa.

Michel Chossudovsky: Ne želim da ukazujem na bilo kakvu upletenost, samo kažem da izgleda čudno da su odabrali isto ime za virus kao onaj koji su imali tokom simulacije. Prema mome mišljenju, nCoV odražava ono što jest. N označava neobičan, nov (novel) i Co, Coronavirus. Bio je to novi, neobičan koronavirus.

Mislim da su usvojili drugačiji naziv da bi izbjegli zabune. Niko ne negira da su se odvijale ove simulacije. Postoji video – reprodukovaću ga za vas, a mislim da je to video zapis sa simulacije. Imali su tonu videozapisa – možete proći kroz to, ali recimo da je ovaj video tako nevjerovatan, u prvih nekoliko minuta. Evo ga:

Žena: Dobro. Sada ćemo napred

ovati tri sedmice do četvrtog i posljednjeg sastanka Odbora za hitne slučajeve Pandemije, 18. decembra 2019.

Muškarac: Ok. Hvala vam na ponovnom uspostavljanju veze i neka nam stigne ažuriranje od dr Riversa.

Dr Rivers: U posljednje tri sedmice broj slučajeva je nastavio eksponencijalno rasti. Sada imamo oko 4,2 miliona slučajeva i 240.000 smrti. Sada gotovo sve zemlje prijavljuju slučajeve, osim onih koje jednostavno nemaju resurse za nadzor. Ne vidimo nikakvu promjenu u brzini širenja, a procjenjujemo da bismo do sredine januara mogli imati više od 12 miliona slučajeva i blizu milion smrti. Nismo sigurni koliko bi ovo moglo dostići, ali kraj nije na vidiku. Finansijska tržišta su uopšteno gledano opala 15% u odnosu na prošlu godinu. Vlada strah od katastrofalne pandemije i neizvjesnosti u pogledu kapaciteta vlada da reaguje.

Kada su se organizatori simulacije suočili sa situacijom, posebno u jeku finansijskog pada, krajem februara, rekli su: “Pa, ne predviđamo ništa. Ne predviđamo šta će se  dogoditi. Mi samo simuliramo”. Ali, jednostavno se desilo da su, u stvari, praktično doslovce, simulirali početni kolaps finansijskih tržišta od “15% ili više“. Krajem februara provjerio sam finansijsku štampu, Bloomberg i Wall Street Journal, i upravo se to dogodilo, i koristili su iste riječi, 15% ili više. Bio je to tada kolaps na tržištima novca. Od tada se situacija razvijala.

Ali stvar je u tome što ovu simulaciju nije izvelo nezavisno tijelo naučnika, istraživača i ekonomista. Ne, nije. Izveli su je Big Money i Big Pharma. Oni su simulirali. A onda, u međuvremenu, i prije nego što je opasnost od pandemije najavljena 30. januara – a što je bila osnova za proglašavanje pandemije – bilo je samo 150 slučajeva izvan Kine. Otprilike, šest slučajeva u SAD, tri u Kanadi, dva u Velikoj Britaniji. Pa, imamo kompletan spisak; pružila ga je WHO, ali prije tog istorijskog momenta, već je postojao program vakcinacije, koji su radile različite farmaceutske kompanije.

Bonnie Faulkner: Majkl, volio bih da detaljnije prođemo kroz ovo. Pišete, ‘Svjetska zdravstvena organizacija nije djelovala na uveravanju i informisanju svjetskog javnog mnjenja. Sasvim suprotno. Pokrenuta je pandemija straha, a ne prava međunarodna briga za javno zdravstvo’. Da li biste opisali taj razvoj događaja kao kampanju dezinformacije medija?

Michel Chossudovsky: Apsolutno. Ne mislim da je WHO predvodila kampanju dezinformacije medija. Kampanja za dezinformaciju medija već je bila ugrađena u organizacije koje stoje iza ove inicijative, drugim riječima, fondacije, Svjetski ekonomski forum i tako dalje. Medijska kampanja, da su to bile stvarne vijesti, prije svega mediji su trebali odluka WHO da izvrgnu podsmijehu, jer je prekršen njen mandat; ne proglašavate globalnu zdravstvenu opasnost sa 150 ljudi. Tačka. Šest u Americi, dva u Kanadi, tri u Velikoj Britaniji, itd. Mislim da je trebalo obznaniti da je ta istorijska odluka 30. januara bila velika laž. I to nije bila samo velika laž; bila je pokretač procesa konačno ekonomskog rata.

Trebalo bi da pojasnim, jer postoji velika konfuzija. Ovo nije biološko ratovanje, jer koronavirus nije opasan virus. Ima određene sličnosti s drugim virusima. Počinje upalom pluća, a zatim slijedi postupak oporavka. Zapravo, ako pogledamo nedavna kretanja, pandemija u Kini manje je više riješena. Oni su objavili da je više od 80% potvrđenih slučajeva riješeno. Sada mediji neće raspravljati o tome, jer kad jednom kažu – ‘O, ljudi se oporavljaju, oporavljaju se’ i tako dalje, to podriva paniku. Ono što žele je da se pokrene paniku, a to ljudi trenutno rade. To je strah i zastrašivanje, panika. Ljudi se osjećaju ugroženo, a vlasti preduzimaju akcije koje ne štite zdravlje ljudi, nego potpuno suprotno.

Ne kažem da koronavirus nije za zdravstvenu brigu. Zaista jest. Ali ono što više zabrinjava su  milioni ljudi koji su izgubili posao kao posljedica koronavirusa, a da ne spominjemo one koji su doživotnu štednju izgubili na berzi. Pomislite na sve manje investitore koji ulažu novac kod svoga brokera i tako dalje. I šta se događa? Sve gube kada tržište propadne. To je, naravno, za brigu i to ima i zdravstvene posljedice. Neki ljudi se ubijaju kada izgube ušteđevinu. Ali to se jednostavno smatra sastavnim dijelom tržišnog mehanizma.

No, to nije dio tržišnog mehanizma, već procesa manipulacije putem sofisticiranih špekulativnih instrumenata poput tzv. short selling (strategija ulaganja ili trgovanja koja pretpostavlja pad cijene dionica ili drugih vrijednosnih papira). Mi to znamo. A ako ste predvidjeli da će predsjednik Tramp primijeniti zabranu prekoatlantskog putovanja u Evropsku uniju, odmah oni koji imaju saznanja mogu nagađati o padu dionica aviokompanija. To je vrlo lako. Oni rizikuju i ako padne, zarađuju i znaju da će to proći. Tako da, naravno, ovi moćni korporativni interesi i finansijeri i hedge fondovi zarađuju ogroman novac.

Mi sada svjedočimo transferu novčanog bogatstva, koncentraciji novčanog bogatstva, koje je, po mome mišljenju, bez presedana. To je možda jedan od najvećih transfera novčanog bogatstva u modernoj istoriji. Drugim riječima, karakterišu ga bankroti malih i srednjih firmi, sve veći dug, rastući lični dugovi, korporativni dugovi, preuzimanje konkurentskih kompanija. U određenom smislu, karakteriše ga sukob unutar finansijskog establišmenta.

To nije samo rat protiv Kine. Na početku je izgledalo da je to ekonomski rat protiv Kine, koji je doveo do zatvaranja trgovine i transporta, i tako dalje, gdje su fabrike morale biti zatvorene, itd., da i ne pominjemo turističku industriju. Ali to je više od toga, jer utiče i na unutrašnju ravnotežu snaga unutar finansijskog establišmenta. Činjenica da su aviokompanije žrtve ovoga je značajna, jer njihove će uštede propasti i onda će, naravno, biti otkupljene, a to znači da je došlo do preraspodjele ne samo novčanih bogatstava, već i stvarnog bogatstva. To je imovina.

Postojanje koronavirusa, koji stvara nesigurnost, paniku, u konačnici je idealno okruženje za ljude koji žele špekulisati i zarađivati na štetu onih koji imaju uštede, na štetu malih preduzeća i na račun možda konkurentskih korporacija. To je situacija u kojoj se nalazimo, i ne sjećam se nijednog perioda u našoj novijoj istoriji koji je uporediv s onim što sada živimo, gdje su čitave ekonomije u zastoju – mislim na zapadnu Evropu, Italiju, gdje su ljudi prinuđeni da ostanu kod kuće i tako dalje, a to je u konačnici postignuto pod izgovorom – virusa, koronavirusa. Oni su rekli: ‘Moramo zaštititi naše stanovništvo tako da zaustavimo ekonomiju“. Pa, ne štitiš svoje stanovništvo zaustavljanjem ekonomije. Možete preduzeti određene javno-zdravstvene akcije koje su selektivne i dobro osmišljene, ali to se ne događa.

Bonnie Faulkner: Vraćajući se virusu, vi pišete: “Sjetite se neobičnih okolnosti oko pandemije svinjske gripe iz aprila 2009. Godine”. Koje su bile te neobične okolnosti? Da li se manipulisalo podacima?

Michel Chossudovsky: Ovo nije prvi put da je WHO proglasila lažnu pandemiju. Govorim o odluci donesenoj 30. januara u kojoj smo imali samo 150 ljudi izvan Kine kojima je bila potvrđena zaraza.

U aprilu 2009. godine dogodio se još jedan slučaj, koji se zvao pandemija svinjske gripe H1N1. Vladala je ista atmosfera straha i zastrašivanja. Proces je bio nešto drugačiji, ali izjave koje je tada dala generalna direktorica WHO bile su dalekosežne, jer je Margaret Chan, generalna direktorica WHO 2009. godine, s autoritetom izjavila da, (citiram) “čak dvije milijarde ljudi moglo bi biti zaraženo u naredne dvije godine, skoro jedna trećina svjetskog stanovništva”.

Dakle, u šta se Margaret Chan uključila davanjem ove izjave? Bio je to izvor bogatstva od više milijardi dolara za veliku farmaceutsku korporaciju koju je generalna direktorica WHO Margaret Chan pozvala da sprovede masovni program vakcinacije. Kasnije je ona navodila sljedeće (opet citiram): ‘Proizvođači vakcine mogli bi, u najboljem scenariju, proizvesti 4,9 milijardi doza godišnje protiv pandemijskog gripa’. Možete li zamisliti 4,9 milijardi doza godišnje u najboljem scenariju? Drugim riječima, ovo je bilo zeleno svijetlo za proizvođače vakcina za proizvodnju milijardi doza za H1N1, a bilo je i zeleno svjetlo za nacionalne vlade da od ovih farmaceutskih kompanija kupe ove milijarde doza za grip.

Ispostavilo se kasnije da se ova kampanja 2009. godine, koju je pokrenula WHO, oslanjala na lažne vijesti, lažnu statistiku i laži na najvišim nivoima vlasti. Kad se raspravljalo u Obaminoj administraciji, on je zapravo rekao: ‘Svinjski grip bi mogao zaraziti do 40% Amerikanaca u sljedeće dvije godine, a čak nekoliko stotina hiljada moglo bi umrijeti ako kampanja vakcinacije i druge mjere ne budu uspješne’. Bilo je nekoliko izjava – Associated Press: “SAD očekuju da će negdje u oktobru biti na raspolaganju 160 miliona doza vakcina protiv svinjske gripe’. Ova izjava data je u julu 2009. godine. Business Week: ‘Bogatije države poput SAD i Britanije platiće nešto manje od 10 $ po dozi za gripu H1N1; zemlje u razvoju platiće nižu cijenu’. I tako dalje. Ovo je bila prevara vrijedna više milijardi dolara u korist velikih farmaceutskih korporacija, a, zapravo, nije bilo pandemije. Milioni doza vakcina protiv svinjske gripe naručile su nacionalne vlade. Milioni doza vakcina su nakon toga uništene. Pojavio se problem u prikupljanju podataka o tome je li to bio sezonski virus gripa B, ili je to vakcina protiv svinjske gripe. Manipulisalo se podacima i na kraju nije istražena ko stoji iza ove višemilionske prevare.

Mislim da to moramo priznati, jer stvari ponekad dođu mnogo kasnije, da je nakon te lažne pandemije održan sastanak Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope, koji je čuvar ljudskih prava, i dovedena je u pitanje motivacija WHO. Oni su zapravo saopštili da je WHO umiješana u sukob interesa i da je pandemija lažna. Ta istraga je registrovana u Evropskom parlamentu.

Tamo imamo primjer onoga što se dogodilo. Nije bilo ekonomskih i socijalnih implikacija kakve danas postoje, nije bilo akcija za obustavljanje avio saobraćaja i tako dalje, ali, recimo, s aspekta programa vakcinacije –  program vakcinacije je pokrenut i na kraju je bio potpuno nefunkcionalan i farmaceutski kompanije su inkasirale velike količine novca koje su velikim dijelom finansirali poreski obveznici jer su to bili budžeti ministarstava zdravlja.

A onda je, naravno, H1N1 mutirao. Dakle, vakcine su bile potpuno beskorisne. Vrlo je slična pandemiji sezonskog gripa; postoji mutacija virusa. Sjećam se u Kanadi, Ministarstvo zdravlja je naručilo milione doza vakcina, a zatim su priznali, rekli su, pa, ne možemo ih koristiti jer znate da je virus H1N1 mutirao. Dakle, ono što su učinili je da su rekli da ćemo to poslati kao pomoć zemljama u razvoju, što je zapravo bila prevara jer su vakcine neupotrebljive sa zdravstvenog stanovišta, ali tada su jednostavno odlučili da ih pošalju u neku zemlju u Latinsku Ameriku ili podsaharsku Afriku, znajući da je virus sam po sebi mutirao i da su ove vakcine potpuno beskorisne.

Dakle, imamo situaciju u kojoj generalna direktorica WHO daje zeleno svjetlo velikim farmaceutskim korporacijama svojim pogrešnim izjavama da će virus ugroziti milijarde ljudi širom svijeta, čak dvije milijarde, rekla je, a mi moramo djelovati, a Big Pharma priskače u pomoć i zapravo su proizvođači vakcine zaradili gomilu novca na štetu javnih kasa.

Bonnie Faulkner: Sada, u trenutnoj situaciji, kada ste govorili o 2009. napisali ste da je “kampanja za razvoj vakcina pokrenuta prije odluke WHO o pokretanju globalne hitne pomoći za javno zdravstvo“. Je li tako?

Michel Chossudovsky: To je tačno. Postoji nekoliko stvari. Prvo, odluka je donesena u Davosu gdje su zapravo rekli da je neophodna kampanja vakcinacije, a ta odluka prethodi pandemiji za oko nedjelju dana. Ali postoje indicije da su, zapravo, uključene kompanije već radile na vakcini. Ne mogu tačno reći kada su započeli, ali svakako prije Svjetskog ekonomskog foruma i svakako prije pokretanja pandemije. Imajte na umu, broj slučajeva je krajem januara 2020. bio toliko mali – bilo je 150 slučajeva izvan Kine; to su statistike WHO. Nećete pokrenuti međunarodnu kampanju vakcinacije za 150 ljudi, ali mislim da je postojala neka vrsta predznanja da će se na kraju pandemija pogurati naprijed kampanjom straha, medijskim dezinformacijama, a na kraju će dobitnici biti proizvođači vakcina, Big Pharma. Oni su već imali ugovore sa fondacijama. Oni su bili uključeni u konsultacije u Davosu. Oni su takođe direktno ili indirektno uključeni u scenarij simulacije još u oktobru. Pa je možda simulacija još u oktobru dala zeleno svjetlo Big Pharma. Mislim da je to svakako izvodljivo jer su tokom simulacije već razgovarali o vakcinaciji. Dakle, simulacija je govorila o potrebi razvoja vakcine za njihov hipotetički nCoV virus, kako se to u to vrijeme zvalo, a postojali su i dokazi da je prije nego što je pandemija zapravo službeno pokrenuta 30. januara, najavljen program vakcinacije u Davosu. Dakle, data je još jedna važna najava, ali stigla je mesec dana kasnije. To je bila izjava WHO – mislim da je to bilo između sredine i kraja  februara kada je WHO kategorički potvrdio da postoji potreba za kampanjom vakcinacije. Ta izjava data je nakon što je industrija donijela odluku o razvoju vakcine. A tu je uključen i priličan broj kompanija.

Bonnie Faulkner: Šta je CEPI? Šta to znači? Da li je ovo organizacija za vakcinaciju?

Michel Chossudovsky: Da, CEPI je vrlo važno tijelo i takođe učesnik u cijelom ovom procesu. To je Koalicija za inovacije spremnosti za epidemiju i ona je u osnovi dio Svjetskog ekonomskog foruma/Gejt partnerstva. Oni su najavili prilično rano da bi finansirali nekoliko programa za razvoj vakcina protiv takozvanog koronavirusa. U to se vrijeme zvalo nCoV-2019. CEPI djeluje u saradnji s Gejt Fondacijom i Svjetskim ekonomskim forumom, a takođe je povezan s farmaceutskom industrijom. Njihov glavni partner je GlaxoSmithKline.

Bonnie Faulkner: Sada, istovremeno s ovim simulacijskim događajem 201 u Baltimoru 18. oktobra, od 18. do 27. oktobra  2019. u Vuhanu u Kini odvijale su se CISM vojne svjetske igre. Šta su vojne igre i ko su bili učesnici?

Michel Chossudovsky: Ove igre su sportski događaj, koji se, valjda, održava jednom godišnje u različitim zemljama. Učestvuje više od 100 zemalja koje šalju pripadnike oružanih snaga, ali u suštini su sportski događaj. Neki ga zovu Vojna olimpijada.

Dakle, ono što su istakle kineske vlasti, a to se vrlo neposredno odnosi na činjenicu da virus možda nije porijeklom iz Kine, nego može biti porijeklom iz neke druge države, uključujući SAD, jer je bilo 200 američkog vojnog osoblja koji su učestvovali u ovom desetodnevnom događaju. Naravno, oni su tamo, razgledaju grad, kreću se naokolo, itd, itd. Nagovještava se da je virus mogao biti slučajno ili namjerno ispušten negdje na tržištu morske hrane u Vuhanu.

Mi sada nemamo apsolutno nikakav dokaz, ali postoje naučne procjene virusa, i malo je složeno objasniti, u smislu da ono što oni nazivaju nultim pacijentom – postoji nulti pacijent i pacijent broj jedan – da li je nulti pacijent iz SAD, bilo da virus dolazi od životinje ili iz laboratorija, itd, i da je prenesen u Kinu.

Takođe, zanimljivo je da su Kinezi, kao i tajvanski i japanski virolozi – gledajući različite sojeve virusa na različitim lokacijama – zaključili da virus nije napravljen u Kini. U ovom trenutku se u Kini vodi velika rasprava o tome da li se virus proizvodi u Kini ili je proizveden u Americi. Naučni dokazi sve više ukazuju na posljednje.

Ono što je značajno je da u nedavnom razvoju događaja imamo čak i dokaze koji potiču – barem izjave koje potiču od generalnog direktora CDC – govorim o Robertu Redfildu koji je upravo ove sedmice dao izjavu u američkom Kongresu. Bilo je to tokom saslušanja u takozvanog House Oversight Committee. On je izjavio da bi i koronavirus mogao biti jedna vrsta sezonskog gripa tipa B. On je na neka pitanja odgovorio otvorenije: “Da, u nekim slučajevima u kojima je dijagnosticirana sezonska gripa mogao je biti koronavirus.”

Boni, postoje dva audio zapisa koja mislim da bi trebala emitovati. Sada ću emitovati prvi. To je onaj Redfielda. To je 30 sekundi.

Direktor CDC-a Robert Redfield je tokom svjedočenja pred kongresnim Odborom priznao da su neki Amerikanci koji su naizgled umrli od gripe bili testirani pozitivno na novi #coronavirus u posthumnoj dijagnozi.

#COVID19 pic.twitter.com/kk7q0bKE6p

— Global Times (@globaltimesnews) March 12, 2020

Redfield: Univerzitet u Vašingtonu je razvio sopstvene testove.

Kongresmen: Jesu li ti test kompleti bili dostupni prošlog petka?

Redfield: Da, gospodine.

Kongresmen: Hvala. A bez testnih setova, je li moguće da su oni koji su bili podložni gripu mogli ustvari imati COVID-19?

Redfield: Prvo što je standardna praksa su testovi na influencu. Dakle, ako bi imali uticaja, bili bi pozitivni.

Kongresmen: Ali samo ako su testirani. Dakle, ako nisu testirani, ne znamo šta su imali.

Redfield: Tačno.

Kongresmen: OK. A ako neko umre od gripe, radimo li obdukcijsko testiranje da vidimo je li bila gripa ili je to COVID-19?

Redfield: Postoji nadzorni sistem za testiranje na pneumoniju koji ima CDC. Nema ga u svakom gradu, svakoj državi, svakoj bolnici.

Kongresmen: Tako bi, dakle, u SAD mogli umrijeti ljudi od onoga što je naizgled obična gripa, a u stvari bi mogao biti koronavirus ili COVID-19.

Redfield: Neki su slučajevi zapravo danas dijagnosticirani na taj način u Sjedinjenim Državama.

Congressman: Zahvaljujem.

Sada ta izjava potvrđuje studije sprovedene u Kini, Japanu i Tajvanu, ali postavlja se i pitanje kada? Je li to bilo u oktobru? Je li to bilo u novembru? Je li to bilo u decembru? Drugim rečima, izjava Redfielda ne kaže kada su provedeni ti testovi. Pa, sprovode se rutinski. Vjerovatno ako je sezonsko, započinje u novembru ili oktobru i produžuje se tokom zime.

Ali ta izjava zapravo daje legitimitet studijama koje su sproveli japanski, kineski i tajvanski virolozi, s ciljem da pokažu da je moguće da virus nije nastao na tržištu morskih plodova u Vuhanu i da je, zapravo, mogao poticati iz SAD. Tajvanski virolog je izjavio, jer je pratio ono što se događa, da je u SAD bilo više od 200 slučajeva pneumonije koji su rezultirali smrću zbog nemogućnosti pacijenta da diše. Zatim je rekao da je u kontaktu s američkim naučnim vlastima i postavio je pitanje može li ta smrt biti posljedica koronavirusa. Takođe je rekao da je pojava virusa možda počela u ranijem razdoblju od onog što se pretpostavlja, sugerišući da bi mogao napasti čak i u septembru. Ja pretpostavljam da seže do septembra, jer tada se virus gripe zapravo počinje razvijati.

Mislim da je važno to što je jedan od naših autora, Larry Romanoff, sa sjedištem u Šangaju, obavio opsežno istraživanje ovog pitanja i ako skupimo izjave Roberta Redfilda, japanske, tajvanske i kineske studije, velika je vjerovatnoća da virus nije došao iz Kine, nego da je  mogao nastati u Sjedinjenim Državama. To je tačka za razgovor u Kini u ovom trenutku…

Ono što je direktor Robert Redfield priznao je da bi neki ljudi koji su navodno umrli od gripa mogli biti pozitivno testirani na koronavirus. Dakle, ovo je otvorilo Pandorinu kutiju, da tako kažem, jer je konsenzus u Kini da virus nije napravljen u Kini; napravljen je u Americi.

Ostaje da se to u potpunosti procijeni, ali to mijenja retoriku. To takođe mijenja kineski geopolitički položaj. Kina je sada u fazi gdje je pandemija skoro gotova. Mislim da će se za nekoliko nedjelja vratiti u normalan život u cijeloj zemlji, a onda će oni takođe priznati da postoji mogućnost da ovaj virus nije porijeklom iz Kine.

Bonnie Faulkner: Michel Chossudovsky, hvala vam puno.

Michel Chossudovsky: Drago mi je što sam bio u program. Ovo je vrlo važna tema. Sve najbolje.

globalresearch.ca

Prevod: PCNEN