Izdaja plate od 500 eura

Objavljeno: 24.03.2020, 16:28h

Nema potrebe da plaćanjem poreza hranite stotine i stotine uhljebljenih u CBCG, RTCG-u, Vodovodu, Čistoći, Aerodromima, MN Airlinesu, MUP-u, agencijama, komorama, upravama, sudovima, direktoratima, opštinama i paraprivatnim kompanijama koje su samo nominalno privatne, a poslove obavljaju isključivo u dilu sa državom.

Piše: Miloš KRIVOKAPIĆ

Prijatelji me često pitaju kakav je osjećaj imati dvije fakultetske diplome državnog univerziteta, a raditi kao pomoćni radnik na gradilištu. Odgovor je pomalo iznenađujući, ali je taj posao kratkoročno prilično bolji od većine poslova koji su dostupni na tržištu za ljude koji su studirali na Ekonomskom fakultetu i FPN-u. Kratkoročno, jer kramp i lopata dugoročno mogu biti vrlo iscrpljujući.

Iščekujući poziv za rad na Royalovom kruzeru, trenutno radim za Alucon, azerbejdžansko – tursku kompaniju koja se bavi hidrogradnjom na projektu Portonovi u Kumboru. Moj posao obuhvata poslove sa pomenutim alatima, rad sa kompaktorom, rad na izolaciji šahti, ponekad rad sa hiltovkom i itd, uglavnom čitav niz pomoćnih poslova koje obavljaju ljudi, a ne mašine. Ono što je neobično kod mog sadašnjeg posla jeste to što kao NK radnik na gradilištu zarađujem 2x veću platu od istog mene tokom rada u Societe generale (Podgoričkoj) banci sa SSS, gdje mi je plata bila na nivou prosječne plate u CG po Monstatu. Odbijem li dnevnice za rad praznicima, moja plata je opet 70 % veća od moje plate u banci. Interesantno je to što je efektivnog rada na gradilištu manje nego u banci, jer je radno vrijeme od 8h do 17 h, pri čemu postoji pauza za ručak od sat vremena, dvije pauze za čaj, a dobijaju se i tri obroka. Od kompanije radnici dobijaju radno odijelo, čizme, kabanicu, patike. Možda to zvuči tričavo, ali zamislite samo radnike obezbjeđenja koji rade za platu od 300 eura i koji od svog novca plaćaju odijela.

Zašto je fizički rad za koji ne trebaju vještine i znanja kao kod zanatlija više plaćen od umnog rada u kancelariji, gdje vam treba određeno stručno znanje, kao i znanje engleskog jezika, pri čemu nije u pitanju ekstremno težak fizički rad kao kod rudara ili podvodnih varioca?

Mišljenja sam da je to tako, dominantno, zbog institucija koje kreiraju ekonomski ambijent, ali i zbog radikalnih promjena na tržištu koje su pred nama.

———————

Na primjeru Crne Gore, može se vidjeti da je nesmjenjiva i nekontrolisana vlast kreirala ekstraktivne institucije, koje sprovode rođačku ekonomiju, gdje su nebitni produktivnost, efikasnost, znanje, već je bitna lojalnost, partijska pripadnost ili veza

————–

U knjizi “Zašto narodi propadaju“, dvojica američkih profesora, Džejms Robinson i Daron Asemoglu, objašnjavaju da upravo institucije prave razliku između uspješnih i neuspješnih društava. Ukoliko su institucije takve da je moć raspršena i decentralizovana, gdje se uvažava kritičko mišljenje, onda su one inkluzivne. Ukoliko su institucije okrenute isključivo interesima elite, gdje je moć koncentrisana i centralizovana, onda su takve institucije ekstraktivne, tačnije takve institucije sprječavaju investicije, inovacije, pa društvo koje nema političke slobode, nema ni ekonomske.

Na primjeru Crne Gore, može se vidjeti da je nesmjenjiva i nekontrolisana vlast kreirala ekstraktivne institucije, koje sprovode rođačku ekonomiju, gdje su nebitni produktivnost, efikasnost, znanje, već je bitna lojalnost, partijska pripadnost ili veza. Samo u takvom sistemu je moguće da istraživački novinar koji mora da ima znanje iz prava, ekonomije i politikologije bude plaćen za taj posao od 300-400 eura, gdje rizikuje glavu i bezbjednost porodice, dok jedan prodavac voća i povrća ima ista ili slična primanja sa manje stresa.

Valja dodati i to da se upisivanjem velikog broja studenata na pojedinim fakultetima stvara inflacija struke, gdje se dobija nizak kvalitet znanja koje je neprimjenjivo na tržištu.

U današnjem svijetu se sprovodi automatizacija, robotizacija, primjena vještačke inteligencije i nanotehnologije u medicinke svrhe. Amazon je otvorio prodavnicu gdje nema kasira, pa nema ni mogućnosti greške prilikom plaćanja na kasi. Farmeri u Njemačkoj mogu da upravljaju poljoprivrednim mašinama iz sobe, pa proizvod usljed ekonomije obima može jeftinije i brže da se plasira na tržište. U Americi je kamion prešao distancu od 800 km, dok je vozač sjedio na suvozačevom mjestu prateći vožnju. U Japanu se uveliko primjenjuju roboti u automobilskoj industriji, a čak i Ruanda, u kojoj je bjesnio građanski rat prije 25 godina, postaje bolje mjesto za život nego ranije. Ta zemlja je lansirala satelit radi obezbjeđenja interneta za škole u ruralnom području.

Korona virus koji trenutno hara svijetom samo će ubrzati tehnološke promjene, gdje će porasti online trgovina, nastava i klađenje, e-banking, te automatizacija vozila i plovila.

Ove tektonske promjene nam govore da se nalazimo usred treće industrijske revolucije, kako objašnjava Džeremi Rifkin, savjetnik kineske i njemačke vlade. Kod industrijskih revolucija zajedničko je to što dolazi do spajanja tri različite tehnologije, koje zatim čine novu ekonomsku platformu, tj. dolazi do spajanja komunikacijske tehnologije sa novim izvorima energije i logistikom transporta.

Tokom prve industrijske revolucije došlo je do spajanja parne prese i telegrafa (komunikacijska tehnologija) sa ugljem kao novim izvorom energije i željeznicom kao oblikom transporta.

Tokom druge industrijske revolucije došlo je do spajanja komunikacijske tehnologije (telefon, radio, televizija) sa naftom, te automobilima i autobusima kao novim oblikom transporta.

Treća industrijska revolucija, koja se upravo dešava, dovodi do spajanja komunikacijskog interneta sa internetom obnovljive energije (dobijenom od sunca, vjetra) i automatizovanim GPS drumskim, željezničkim, vodenim, vazdušnim internet saobraćajem. Nova platforma počiva na senzorima, gdje mašine mogu da razmjenjuju podatke između sebe i sa čovjekom, bilo da su u pitanju poljoprivredne mašine, automatizovana vozila, pametne kuće. Dolazi do mijenjanja ekonomije od vlasništva ka pristupu, od hijerarhije ka mrežama, od tržišnog kapitala ka socijalnom kapitalu, od potrošačkog društva ka održivom društvu. Uporedo sa kapitalističkim tržištem nastaje i ekonomija dijeljenja (sharing economy) koja smanjuje marginalne troškove ka nuli i koja ometa rad čitavih industrija.

Evo par primjera.

Možete besplatno čitati postove na fejsbuku koje možete podijeliti sa drugim ljudima džabe. Prije dvadesetak godina, plaćali ste novine i magazine da biste čitali, a sada možete čitati zanimljive postove u vezi politike, ekonomije ili bilo koje oblasti na fejsbuk profilima kompetentnih i stručnih ljudi. Takođe, moguće je uploadovati muziku, klipove, slike na svom youtube ili instagram nalogu, kojeg prate milioni ljudi potpuno besplatno, gdje samo provajderu plaćate pristup internetu, čime zaobilazite muzičku industriju ili marketinške agencije.

Možete npr. učiti razne strane jezike na aplikaciji Duolingo potpuno besplatno, čime zaobilazite obrazovne institucije, a za napredne nivoe učenja plaćate malu sumu, do 100 dolara godišnje.

—————–

Već sada znamo da će kasiri u supermarketima, taksisti i blagajnici izgubiti poslove usljed automatizacije u bliskoj budućnosti, a neće biti lako da se prekvalifikuju u programere, inženjere robotike ili finansijske menadžere. Nestaće čitav niz zanimanja, pri čemu mnogi ljudi će biti nesposobni da se obuče za druge djelatnosti.


Potpuno besplatno možete skinuti stručne knjige u elektronskom formatu, što znači da je znanje nikad dostupnije, a kompjuteri koji su prije 50 godina koštali milione dolara, danas su maltene svakom dostupni po niskoj cijeni. Budućnost donosi umrežen automatizovan transport po niskoj cijeni, gdje će domaćinstva sama proizvoditi energiju, a biće potrebni milioni radnika za izgradnju neophodne infrastrukture za treću industrijsku revoluciju.

Ipak, treća industrijska revolucija može biti bolnija od tranzicije koja traje već tri decenije. Kada su kočijaši ostajali bez posla pojavom automobila, tokom druge industrijske revolucije, potrebni su bili radnici za vožnju autobusa, kamiona, taksija. Već sada znamo da će kasiri u supermarketima, taksisti i blagajnici izgubiti poslove usljed automatizacije u bliskoj budućnosti, a neće biti lako da se prekvalifikuju u programere, inženjere robotike ili finansijske menadžere. Nestaće čitav niz zanimanja, pri čemu mnogi ljudi će biti nesposobni da se obuče za druge djelatnosti.

Mogli ste da vidite otpor taksista u raznim zemljama kad se pojavio “Uber”. “Rimac automobili”, koji se bavi proizvodnjom ultrabrzih električnih vozila, je primjer kompanije koja ide u pravcu treće industrijske revolucije, baš kao i kompanija “Include”, koja se bavi proizvodnjom pametnih klupa koje skladište solarnu energiju.

Ukoliko želite odlično plaćen posao sa bonusima i dodacima za usavršavanje, možete da konkurišete za rad u navedenim rastućim kompanijama koje se, uz to, jako brzo razvijaju. Naravno, posao ćete teško dobiti, što potvrđuje vlasnik Mate Rimac, jer znanje koje dobijate na mašinskom i elektrotehničkom fakultetu nije dovoljno kvalitetno i usmjereno za rad u njegovoj kompaniji, kao što ni sa završenim ekonomskim fakultetom ne možete lako da se zaposlite na Wall Streetu ili u londonskom Citiju.

—————

Lakše je slušati zahtjeve nadređenog na stranom jeziku, nego da vam na našem jeziku naređuje osoba koja je tu postavljena bez znanja i rada.

——————

Da biste uspjeli da opstanete na svijetskom tržištu od svoga rada, neophodno vam je doživotno učenje i poneka prekvalifikacija koja vam neće lako pasti. Dobra stvar kod globalizovane ekonomije jeste ta što, ukoliko znate strane jezike, nema potrebe da branite platu od 500 eura i penziju od 200 eura, kako reče predsjednik Crne Gore, jer imate šansu da svoj rad bolje prodate u inostranstvu. Pogotovo nema potrebe da čekate ovdje penziju koja će biti mizerna uslijed iseljavanja, malog broja radnika u odnosu na penzionere, te neuplaćivanja doprinosa.

Lakše je slušati zahtjeve nadređenog na stranom jeziku, nego da vam na našem jeziku naređuje osoba koja je tu postavljena bez znanja i rada. Takođe, nema potrebe da plaćanjem poreza hranite stotine i stotine uhljebljenih u CBCG, RTCG-u, Vodovodu, Čistoći, Aerodromima, MN Airlinesu, MUP-u, agencijama, komorama, upravama, sudovima, direktoratima, opštinama i paraprivatnim kompanijama koje su samo nominalno privatne, a poslove obavljaju isključivo u dilu sa državom.

Zašto biste hranili tuđa usta umjesto vaših?

Interesantno je i to što ste sa prosječnom platom u Crnoj Gori jeftiniji od zatvorenika u Spužu, čiji dan u zatvoru košta poreske obveznike 25 eura dnevno, tj. 750 eura mjesečno. Sapienti sat.

Autor je pomoćni radnik na gradilištu

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply