Što je antifašizam nego suprotstavljanje fašizmu i neofašizmu?

Objavljeno: 08.11.2019, 07:37h

U općem revizionizmu koji buja u Hrvatskoj i koji je potaknut i odgojno-obrazovnom nacionalističkom i klerikalnom indoktrinacijom ukidanje Dana antifašizma bio bi samo još jedan – i sasvim logičan korak u općoj fašizaciji hrvatskog društva

Autor: Damir Grubiša

U Dresdenu je prošlog tjedna Gradsko vijeće proglasilo ”nacistički alarm” posebnom rezolucijom kojom se osuđuju svi oblici pojave neonacizma u gradu koji je u kolektivnoj memoriji Nijemaca označen kao ”mučenička Firenca na Labi” zbog savezničkog bombardiranja koji je razorio grad u noći s 13. na 14. veljače 1945.

U Istočnoj Njemačkoj Dresden je bio jedan od najrazvijenijih gradova, a sada je to grad koji u ujedinjenoj Njemačkoj stagnira, industrije su se preselile u zapadni dio zemlje ili su propale, a plaće su upola manje za istu vrstu rada nego u zapadnom dijelu zemlje.

I baš su se u tom gradu pojavili vidni znakovi neonacizma, od svastika na zidovima kuća i javnih ustanova do demonstracija brojnih neonacističkih organizacija, dok je ekstremno desna AfD – Alternativa za Njemačku – osvojila 25% glasova, sljedbenici neonacističke NPD-a (Nacionaldemokratske njemačke partije) redovito marširaju dresdenskim ulicama, a Pegida – Domoljubi protiv islamizacije Europe – organizira već redovite zborove sa islamofobnom mobilizacijom, a množe se i slučajevi vandalizma i nasilja.

U Dresdenu je prošlog tjedna Gradsko vijeće proglasilo ”nacistički alarm” posebnom rezolucijom kojom se osuđuju svi oblici pojave neonacizma u gradu koji je u kolektivnoj memoriji Nijemaca označen kao ”mučenička Firenca na Labi” zbog savezničkog bombardiranja koji je razorio grad u noći s 13. na 14. veljače 1945.

Nije samo u Dresdenu zazvonilo alarmno zvonce. Na dan Yom Kippura u Halleu je izvršen atentat na židovsku sinagogu, u Tiringiji su ekstremno desničarske snage koje flertuju s neonacistima udvostručile glasove na izborima, a policija bilježi sve veći broj neonacističkih ispada i nasilja.

U Italiji, zemlji koja je bila kolijevka fašizma, prije dva dana je zapaljena knjižara u Rimu poznata po prodaji literature koja je kritična prema fašizmu, množe se incidenti na nogometnim utakmicama s rasističkim porukama, Forza nuova i Kuća Pound obljepljuju plakatima rimsku periferiju i drže vrlo posjećene rasističke zborove, a donedavni ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini, čovjek koji je dao zatvoriti luke da se ne bi migranti mogli iskrcati i koji je zatražio ”izvanredne ovlasti” baš kao i Mussolini 1922. kada se dočepao vlasti uz pomoć kralja i industrijskih tajkuna, harangira na javnim skupovima i prijeti da će otjerati, kada dođe na vlast, svu tu korumpiranu političku kastu i sve migrante i doseljenike.

Kao i Marija Balottellija, popularnog crnoputog nogometaša Verone, kojemu su navijači skandirali oponašajući majmunsko glasanje, što je navelo nogometnog suca da prekine utakmicu. A navijači Verone imaju i svoju himnu, čiji stih glasi: ”Naša je igra prava fantastika, a naša je zaštitnica – svastika”.

Nažalost, ni trener Verone ništa ne opaža od rasizma koji se širi u njegovom klubu, a na našu sramotu to je baš Hrvat Ivan Jurić, o kojemu talijanske novine pišu da je ionako došao iz zemlje gdje je to uobičajeno, pa zato sada ne vidi rasizam u redovima svojeg tima.

Talijanski Senat je prošlog tjedna osnovao komisiju koja mora istražiti sve veću pojavu rasizma i antisemitizma, a na temelju harange protiv doživotne senatorice Liliane Segre, Židovke koja je preživjela Auschwitz i koja prima dnevno oko 200 prijetnji i poruka mržnje.

A na Salvinijevo licemjerno ljubljenje krunice i istovremeno zagovaranje nasilja protiv migranata, azilanata i uopće doseljenika druge boje kože jedan od prvaka Katoličke crkveu Italiji, kardinal Camilo Ruini, odgovara da ga ne treba osuđivati za jedan takav pobožni čin kao što je ljubljenje krunice na javnim skupovima i istovremenog poticanja na nasilje prema strancima i nepoželjnim Talijanima koji te strance brane i žele ”izvršiti etničku supstituciju Italije”.

Čak je i isusovačka revija Civiltà cattolica morala ponovo pokrenuti pitanje kako je to Crkva mogla u dvadesetim godinama prošlog stoljeća prihvatiti Mussolinija i fašizam s jasnom porukom da se to ne bi smjelo ponoviti, a poruka očito vrijedi i za Hrvatsku.

I baš u takvoj situaciji, kada uz meteorološke alarme zvoni i alarm na pojavu neonacizma i neofašizma, saborski Odbor za veterane predlaže da Dan antifašističke borbe 22. lipnja bude unazađen s ranga državnog praznika na običan radni dan koji će se obilježiti otprilike kao i Dan kravate 18. listopada.

Uostalom, to nije ništa novo ni različito od ”novih demokracija” istočne Europe (Poljska, Mađarska, Češka) koje sada odbacuju koncepciju demokracije i zagovaraju nekakvu ”neliberalnu demokraciju”, što će reći nacionalističku i suverenističku demokraciju u kojoj slobodno prosperira ekstremna i neofašistička desnica, a koje su svoje nekadašnje datume oslobađanja od fašizma također pretvorile u obične dane.

Pritom im opravdanje daje i revizionističko prekrajanje povijesti Europskog parlamenta, koji je u svojoj rezoluciji glavnim uzrokom Drugog svjetskog rata proglasio pakt Hitler-Staljin, a potpuno prešutio agresivnu strategiju Hitlerovog nacizma i talijanskog fašizma koju je Hitler proglasio još u ”Mein Kampfu” 1924., a Mussolini objavio napadom na Libiju, Abesiniju (Etiopiju) 1935., gdje su izvršeni prvi ratni zločini nakon Prvog svjetskog rata radi stvaranja novog talijanskog imperija u Africi.

U takvoj situaciji nije ni čudno da je jedan saborski odbor – i to onaj za veterane – krenuo s takvim prekrajanjem moderne povijesti kada su se toga poduhvatili i drugi u Europi.

Uostalom, i hrvatski veterani čine ono što su drugi ratni veterani činili dosada u povijesti: u Rimu su ubijali careve i dizali na prijestolje nove, koje bi nakon nekog vremena također ubili kada im nisu zadovoljili sve zahtjeve, a nakon Prvog svjetskog rata ratni veterani bili su osnovna snaga protofašističkog pohoda na Rijeku 1919., fašističkog marša na Rim 1922., kao i kontrarevolucionarnog nasilja u Weimarskoj republici, kada su pripadnici Freikorpsa, njemački veterani, ubijali prvake radničkog pokreta i htjeli vlast do koje su došli pod Hitlerovim vodstvom.

Tako su i ratni veterani u Hrvatskoj doveli šatoraškim nasiljem na vlast HDZ, izborili za sebe privilegiranu poziciju u društvu, a sada nastoje izvršiti udar i na sam vrh HDZ-a, koji smatraju previše mekanim i previše europskim u odnosu na njihovu ksenofobičnu i rasističku politiku koju sistematski potiču ne samo protiv migranata već i protiv srpske manjine u Hrvatskoj.

U općem revizionizmu koji buja u Hrvatskoj i koji je potaknut i odgojno-obrazovnom nacionalističkom i klerikalnom indoktrinacijom ukidanje Dana antifašizma bio bi samo još jedan – i sasvim logičan korak u općoj fašizaciji hrvatskog društva.

Zato bijedno zvuči obrana Dana antifašizma iz redova vodstva HDZ-a koji brane taj datum samo zato što ga je Tuđman htio, i to iz taktičkih razloga, a potpuno zapostavljaju povijesnu argumentaciju o njegovu značaju.

Oni to ne mogu ni razumjeti, jer je antifašizam civilizacijsko opredjeljenje koje nije vezano samo za Drugi svjetski rat, već je suprotstavljanje fašizmu i svim njegovim inačicama vododijelnica koja dijeli Hrvatsku na prošlost i sadašnjost, a jačanje brojnih oblika neofašizma u Europi, a i u svijetu, pokazuje da je antifašizam danas također civilizacijsko opredjeljenje za svijet 21. stoljeća, a protiv ponavljanja povijesti – ovoga puta kao farse.

Autograf

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register