Piše: Aleksandar Dragićević

U posljednjoj emisiji ‘Reflektor’ TV Vijesti čuli smo od ministra  sporta I mladih tezu koju guraju Žarko Radulović, direktor ‘Splendid’ i ostali hotelijeri i magovi turizma:

POSLA IMA, ALI MLADI NEĆE DA RADE!!!

Ne može dalje od istine biti ova izjava, a kao neko ko je 16 godina u turizmu imam pravo da stanem u odbranu sezonskih radnika i objasnim njihovu muku, jer sam tu muku i sam prošao i sa 31 godinu imam tri diskusa, dva čira, hroničnu premorenost. Sve to od sezonskog rada za druge.

Uzmimo, recimo, jednog dečka iz Nikšića koji želi da pomogne kućni budžet i sebi uplati studije. Zaputio se na primorje da radi kao čuvar plaže, šanker, konobar, obezbjedjenje.

– Da bi zaradio platu od 400 eura, on radi duple smjene i to: od 07:00 do 15:00, pa pauza od 15:00 do 18:00, pa onda ponovo rad od 18:00 do 02:00 ili 03:00 ujutro.

I tako svakog dana, nekih 150 dana.

– Ukoliko dobije smještaj, to je obično u nekoj staroj memljivoj kući, gdje u sobi spava po 4-5-6-8 drugih sezonskih radnika. Kuća je bez klime ili osnovnih uslova za život. Jedno kupatilo dijeli po 15 ljudi, a jednu veš mašinu po 30.

– Ukoliko ne želi da živi kao pas, odlučuje se da od plate odvoji 100-150 eura i plati stan sa par cimera.

– Većina objekata nema hranu kao dodatni vid motivacije, a kako su naši turistički centri duplo skuplji od NK, tako na ishranu mjesečno mora izdvojiti nekih 200 eura. Ukoliko u ponudi ima hrana, to je uglavnom ono što je ostalo od prethodne noći od turista ili – kuvane riblje glave ili ucrvljala pršuta i bajata salata.

– Ukoliko želi ta mlada osoba da ode na plažu i ako uspije izboksovati slobodno prijepodne, i uz put popije kafu ili kokakolu, to zadovoljstvo će ga koštati pola dnevnice

– ‘Menadžeri’ i vlasnici su skoro svi do jednog novopečeni biznismeni koji na radnike gledaju kao na stoku koja postoji da njima donese profit.

– Ukoliko se desi da se ova mlada osoba razboli, pa mora preležati par dana – za iste neće biti plaćena a za bilo kakav vid zdravstvene zaštite sama se snalazi. Ukoliko je ozbiljniji problem, menadžment će tu osobu poslati doma kako bi oslobodili krevet u kolektivnom smještaju za sledećeg roba.

Poenta priče je da osoba koja se odluči na žrtvu da radi kao sezonski radnik, a ne radi kao konobar koji ima bakšiš, samim odlaskom na rad ide u minus, jer su plate ponižavajuće.

Oni sa više iskustva rade na kruzerima za 2000+ eura mjesečno ili jednostavno odu u Hrvatsku za 1000+ eura, smještaj, hranu i radno vrijeme od osam (8) sati.

Filipinci u  Crnu Goru mogu doći, ali oni zahtjevaju:

– Slobodan dan

– radno vrijeme 8h dnevno

– minimalnu platu 750 eura

– smještaj (u sobama sa ne više od 3 osobe)

– hranu (3 obroka)

– povratnu kartu za Filipine

I neka dođu, da vidimo kako će da izgleda kada visokoplatežnog gosta dočeka radna snaga iz Azije koja engleski natuca a nije bila dovoljno dobra da pođe bilo đe drugo.