Na ulazu u Cetinje, nekih 500 metara prije kružnog toka, sa lijeve strane puta iz pravca Podogorice, nalazi se kuća Ljubinke Vučković. Ne podsjeća na pašnjak, kako je zavedena u katastru, već je to prava kuća sa bijelo okrečenom fasadom. I velikim kamenim zidom oko nje.

Kuću je teško promašiti zbog zida, kao što nam je Ljubinka i rekla. Sa druge strane, one koja se ne vidi sa ulice, nalazi se bašta. Bašta koju Ljubinka sama održava, što se vidi pri prvom pogledu na njene mišićave ruke.

Dočekala nas je nasmijana, uprkos tome što joj i pomisao na ono o čemu ćemo pričati stvara “crni oblak iznad glave“. Crni mačak koji je istrčao iz kuće nije bio baš gostoprimljiv i nije namolio njušku dok nijesmo krenuli da idemo. Nije mu bilo drago da sluša muke svoje hraniteljke.

I Ljubinki je dosta svega, kaže, ako ni od čega drugog, a ono od ponavljanja iste priče. Umorila se, ali se još uvijek bori za svoja prava koja joj institucije godinama uskraćuju.

„Bori se ili odustani“, kaže ona, ali nema namjeru da izabere drugu opciju.

Ljubinka kaže, da iako je sva njena imovina obilježena prije avionskog snimanja, u katastru ništa nije upisano, već je zavedeno kao pašnjak sedme klase.

,,Ništa ne postoji. Bilo je obavještenje na televiziji da se obilježi imovina i obilježeno je. Znači, i sad tuda postoji zid. Po tim biljegama sada je zid, to je jedna cjelina, svi papiri postoje, na avio snimku postoji kuća i objekat iza.“

Ona je podnosila zahtjev da ucrta kuću 2007. godine, kada su iz katastra izašli na teren. Ljubinka kaže da je tada nastao njen problem.

,,Uzeli olovku, zabilježili malo običnom olovkom da su izlazili. Pitala sam na osnovu čega su to tako unijeli, on mi kaže – na osnovu priča iz pjace. Kako možeš, nije to čaša vode da se popije na osnovu priče iz pjace, objekte nijesi unio.“

Ljubinkin slučaj stigao je do Upravnog suda, gdje je donešena odluka u njenu korist. Ministarstvo finansija je poništilo odluku Uprave za nekretnine, te je slučaj vraćen na ponovni postupak.

,,Na osnovu odluke Ustavnog suda, trebalo je Ministarstvo finansija da donese rešenje, što su i uradili, ali me nijesu obavijestili – ni mene ni advokata. Oni su to poslali Upravi za nekretnine, u maju.“

Uprava za nekretnine još uvijek nije postupila po odluci Upravnog suda. Na pitanja zašto još uvijek nijesu i kada će ponovo pokrenuti postupak, naša redakcija nije dobila odgovor. Pošto sa zvaničnog mejla nije bilo odgovora, kontaktirala sam i PR službu Uprave za nekretnine, gdje je Nina Zečević tražila da dobije pitanja na lični email: Međutim, ni ona sa nije oglasila.

Ljubinku su pozvali na javnu raspravu 15. oktobra, ali ona se nije odazvala.

„Nisam išla na raspravu. Rekla sam advokatu da mi ne pada na pamet jer mi non stop preokreću izjave na raspravama. Ja sam pisala da mi to treba da registrujem trgovinsku radnju, što sam je držala 12-13 godina, a oni napišu da legalizujem, kao da je do mene. Kao da su oni ispravni.“, kaže ona za PCNEN.

„Oni samo odugovlače. Ministarstvo traži da isprave grešku, greška je njihova, to je očigledno.“, dodaje Ljubinka.

„Posljednji put kad sam bila i kad sam počela da pričam i iznosim činjenice prekinuli su raspravu, a ni počeli nijesmo. Išla sam do auta da uzmem naočare i kad sam se vratila u kancelariju vidim u zapisniku upisane još dvije osobe, a samo je tu pravnica bila. Ja sam ih pitala ko bjehu ove dvije,  a ona kaže – mi to tako po protokolu.“

Ljubinka se obraćala i otvorenim pismom predsjedniku države Milu Đukanoviću.

„Sa savjetnikom sam pričala. On se ljudski ponio, pitao, saslušao, upoznao se sa problemom, i obećao da se predsjednik lično založio za slučaj. Ja mislim da je to njegova dužnost, njegova obaveza, država je ta koja je meni uskratila moja prava.“

Savjetnik predsjednika joj je obećao da će njen problem biti riješen do Nove godine, međutim ona nije optimistična kada je riječ o tom obećanju.

„Oni su obećali da će se završiti do Nove godine; do Nove godine je četiri mjeseca. I koje Nove godine, i oće li… Sve je ostalo na toj riječi, nikakav dokument nemam. Meni je svaki dan kao godina, bez ikakvih prava, isključena iz društva. Ništa ne mogu da koristim.“

To su samo jedna od mnogih vrata na koja je Ljubinka zakucala. Tako ni od ombudsmana, kada mu se obratila, nije dobila čak ni savjet koji joj može biti od pomoći.

„Dva  puta sam mu se obraćala. Ništa mi nije rekao. Obavijestiće kao Upravu za nekretnine da sam mu se ja obraćala. Ma kakvi, sve ove institucije koje kao pozivaju građane da rješavaju, da se jave, nema to smisla. Nema kojoj se instituciji nisam obratila, niko ništa. Niko se ne oglašava.“

Njen najveći neprijatelj trenutno je Uprava za nekretnine, koja ne samo da je napravila propust u samom početku, da ne postupa po odluci Upravnog suda, nego ne odgovara ni na pitanja novinara, a Ljubinku blokira i na arhivu.

„Pođem u Upravu za nekretnine da predam žalbu, kažu mi ne može, nisi se pravno izjasnila. Onda nađem advokata, napiše mi on podnesak, ona na šalteru neće da mi ovjeri, ponesi kaže pravnici Uprave za nekretnine. Neće da ovjeri, na arhiv da prihvati. Onda sam počela preko pošte da im šaljem. Nema izgovora zašto neće, nema priče s njima, samo ćute i – ne znaju ništa.“

Ljubinkina je priča primjer kako državne institucije sputavaju obične ljude na svakom koraku. Ona već godinama javno govori o svojim nevoljama, a niko nikada nije demantovao njene navode. Nažalost, niko se još nije iskreno ni potrudio da riješi problem koji ima.

Ljubinka misli da je blokiraju zbog odštete koju bi im tražila.

„Tražila bih im odštetu, a 20 godina mi ne mogu nadoknaditi.“

Jovana DAMJANOVIĆ
Fotografije: Facebook