Autor: D. Marjanović

Postoje broje kontroverzne teme u domeni današnje vanjske politike, no mnoge od njih imaju jednu polaznu točku, trenutak najvećeg zaokreta i eskalacije. Ta “polazna točka” bez sumnje je teroristički napad na SAD koji se dogodio 11. rujna 2001.

Ne samo da je 9/11 trajno promijenio globalnu sigurnosnu sliku, riječ je o događaju koji je poslužio kao veliki katalizator američkog imperijalizma koji je i do tada postojao, no nakon napada dolazi do jedne velike eskalacije i novih ratova.

Puno razumijevanje i eventualan dolazak do kompletne istine o pozadini napada na SAD 11. rujna 2001. nešto je kao “sveti gral” vanjske politike, spoznaja kojom bi brojne kompleksne teme postale vrlo jasne.

Imajući u vidu važnost demistifikacije ovog događaja razumljivo je da se isti nastoji “zakopati” pod velikim teretom ogromnog broja često krajnje kontradiktornih, a ponekad i poprilično radikalnih i ne previše uvjerljivih, teorija.

Mnoge od ovih teorija, popularno poznatih i kao “teorije zavjere”, direktno ili indirektno udaljavaju istinu o pozadini napada na SAD.

Ne iznenađuje da događaji vezani oko 9/11 još uvijek izazivaju toliki interes – mnogi, pa čak i podsvjesno, shvaćaju kako je riječ o događaju koji je obilježio naše doba i kako će imati dugoročne posljedice. No, u tom velikom interesu često one konkretnije teme padaju u zaborav, a fokus se premješta na trivijalne.

Primjerice, brojni Amerikanci zaista vjeruju kako je napad 9/11 bio “unutarnji posao”, tj. da je vladajuća garnitura znala da će se napad desiti, ali ga namjerno nije spriječila jer im je on u konačnici koristio za širenje određene ekspanzionističke politike na globalnoj razini.

To se, svakako, može uzeti kao jedna konkretna teorija za razmatranje, no problem se javlja kada se istu gleda krajnje površno ili pretjerano pojednostavljeno, što je zapravo toliko simptomatično za američko društvo gdje se racionalizacija često svodi na određivanje “dobrih i loših momaka”.

Puno je pitanja izvan ove pojednostavljene teorije, a jedno od ključnih odnosi se na izvršioce samog napada. Osobe koje su izvele napad većinom su bili saudijski državljani. Svima bi trebalo biti jasno da ovo nije bio napad izveden od strane skupine “vukova samotnjaka”.

Službena priča govori kako je cijeli napad organizirala i osmislila teroristička organizacija Al-Qaeda. Pretpostavimo da je tako, jer bez obzira što je ta teorija bila “službena”, ona i dalje ima više smisla od nekih ekstremnih teorija koje često cirkuliraju.

Pitanje koje se ovdje odmah nadovezuje je – tko je Al-Qaeda? Kao ni napadači tako ni Al-Qaeda nije organizacija “vukova samotnjaka”. Iza ovakvih skupina, ne samo danas već i duboko u povijest, uvijek su stajali pojedini moćni državni interesi. “Internacionalizam” terorističkih organizacija je jednostavno koncept kojeg je jako teško prihvatiti.

Dakako, ove skupine mogu s vremenom postati entiteti “sami za sebe”, ali češće je spona između stvaratelja i konkretne konstrukcije opstala na većoj ili manjoj razini.

Al-Qaeda je nastala negdje u vruće ljeto 1988. dok je još trajala sovjetska invazija na Afganistan. No, centar regrutacije, financiranja i drugih aktivnosti bila je Saudijska Arabija.

Slično je i danas, prema dokumentu kojeg je objavio WikiLeaks, američki dužnosnici su poprilično dobro upoznati s činjenicom da se upravo iz Suudijske Arabije primarno financiraju brojne ekstremističke organizacije.

Dakle, ovo su informacije koje nemaju nikakve veze s “teorijama zavjere”, cijeli američki obavještajni aparat svjestan je činjenice da je Saudijska Arabija inkubator iz kojega se terorističke prijetnje šire svijetom, pa i na teritorij SAD-a.

Tko to čini? Tko novac predaje u ruke terorista? Navodno, za javnost, to su kojekakvi “bogati saudijski pojedinci” kojima se, eto, teško može ući u trag. Dakako da ta priča ne drži vodu, to je sasvim jasno. Ako takvi ljudi postoje na prostoru Saudijske Arabije i ako isti već desetljećima financiraju terorističke organizacije, vlast je morala za to znati i morala je svo ovo vrijeme davati, u najmanju ruku, tihu podršku.

No, u neku ruku se čak može i shvatiti simbioza između saudijske kraljevske vlasti, tih misterioznih financijera (koji se navodno po svijetu predstavljaju kao filantropi itd.) i samih terorista. Ono što je jako teško shvatiti – barem zbog činjenice da bi takva istina zvučala krajnje uznemirujuće – je odnos SAD-a prema Saudijskoj Arabiji.

Naime, Saudijska Arabija je za SAD ključni saveznik na Bliskom istoku. Mnogi će reći i najveći saveznik na Bliskom istoku. Veći i od Izraela? Zašto ne? Pa i Izrael tu i tamo dobije “packu” od američkog vodstva i često dolazi do trzavica između Tel Aviva i Washingtona.

No, kada je riječ o Saudijskoj Arabiji kritike i slični komentari su gotovo isključivo jednosmjerni. Rijad je taj koji će s vremena na vrijeme (zadnjih mjeseci sve češće) kritizirati Washington i poprilično otvoreno govoriti o tome što “žele da SAD učini”, ali nema obrnute reakcije.

Kada SAD kritizira Saudijsku Arabiju? Ikad? Teško je ne zapitati se otkuda takav, naizgled, podređeni stav SAD-a prema Saudijskoj Arabiji. Zbog ovisnosti o nafti? Moguće je, no često izgleda kao da Saudijska Arabija na neki način drži SAD “u šaci”.

Bivši američki senator Bob Graham posebno se posvetio istraživanju ove tematike te je brojne detalje iznio u razgovoru za TV postaju The Real News Network:

Podaci o poveznici između saudijskih, ne samo “bogatih pojedinaca”, već i vlasti, i terorističkih skupina sve češće izlaze u javnost, no SAD i dalje “ne reagira” na ove spoznaje. Štoviše, SAD se udružio sa Saudijskom Arabijom u napadima na ISIL bez da se uopće pokuša adresirati pitanje otkuda potpora za teroriste dolazi, jer od nekuda sigurno dolazi.

Ovih dana se iz svoje američke ćelije oglasio i osuđeni terorist po imenu Zacarias Moussaoui (priznao je sudjelovanje u organizaciji napada 9/11) te je još jednom iznio optužbe protiv sudijskih vlasti tvrdeći da su upravo one bile direktno upletene u financiranje napada na SAD 11. rujna 2001.

Moussaoui ističe, u dva pisma koja su ovog mjeseca predana federalnim američkim sudovima u New Yorku i Oklahomi, kako su dužnosnici saudijske ambasade u SAD-u direktno bili upleteni u organizaciji terorističkih napada, uključujući i plan prema kojem je navodno meta bio američki predsjednički zrakoplov za vrijeme administracije Billa Clintona.

Moussaoui također navodi kako su pripadnici saudijske kraljevske obitelji direktno davali novac teroristima koji su sudjelovali u napadu 9/11.

SAD su proveli službenu istragu o napadu na SAD te su u istoj vlasti Saudijske Arabije oslobodili svake krivnje po pitanju financiranja Al-Qaede. No, 28 stranica od ukupno 800 stranica izvještaja američke komisije nikada nije objavljeno, upravo onih stranica koje se bave aktivnostima stranih državnih vlada oko napada 9/11.

Obitelji žrtava napada 9/11 još uvijek traže pravdu i istinu. Njihove organizacije ističu kako im je predsjednik Barack Obama obećao da će objaviti spornih 28 stranica, no to nikad nije učinio, a izgleda da niti neće.

Detalji odnosa između SAD-a i Saudijske Arabije neće se moći shvatiti bez temeljnog objašnjenja napada 9/11 na SAD. Dojam se stječe da ne postoji politička volja, no u isto vrijeme činjenica je kako američka obavještajna i sigurnosna zajednica zaista troši velik novac i znatan napor u otkrivanju izvora financiranja globalnog terorizma.

U konačnici stvar izgleda vrlo jednostavna – neke stvari očito stoje “u ladicma” jer SAD-u ne bi, politički, odgovaralo raskidati odnos sa Saudijskom Arabijom, no mnogi će se složiti kako bi se taj odnos raspao vrlo brzo čim bi se detalji oko saudijske upletenosti u 9/11 počeli otkrivati većim tempom.

Advance.hr