Muk!

Objavljeno: 11.02.2013, 09:36h

Univerziteti u Makedoniji su najbolji (i najsramniji) primjer efekta kuvane žabe! Tako se dugo „krčkaju“, pa su se navikli i na temperaturu i na kutlaču vlasti i sve začine koji dodaju onako iz malog mozga

Piše: Biljana Vankovska

Iz nedavne TV debate o stanju u medijima ostao mi je urezan u pamćenje komentar predsjednice novinarskog sindikata, koja je rekla da zakone koji regulišu ovu sferu smatra nelegitimnim jer su bili doneseni bez debate, a mišljenja novinara uopšte nisu bila uzeta u obzir. Na svu muku, došlo mi je da se nasmijem glasno i gorko… A kada su to vlasti obavljale konsultacije, organizovale debate i pitale one na koje se ti zakoni odnose?

Mogla bih krenuti još od početka tranzicije, od vremena prvobitne akumulacije kapitala kroz kriminalnu privatizaciju. Građani nisu bili dio deliberacije ni kada se radilo o ustavu ili ma kojem zakonu, a ekspertske grupe su se, po pravilu, sastavljale od ljudi koji neće talasati, a koji će se smatrati „svojima“. Primera ima bezbroj, a zaključak je jednostavan: deliberacija je nepoznata, važnije je doneti zakon nego put do dobrih rješenja; zato, građani su podanici koji tiho prigovaraju, ali ne sudjeluju u javnom životu svoje političke zajednice (polity), niti uspijevaju da se suprostave rješenjima kada su suprotna njihovim interesima, pa i sa zdravim razumom. Posljednja kap u čaši je bio neuspjeh zakonodavne inicijative grupe građana (“Aman“), koji su skupili 10.000 potpisa i podnijeli parlamentu zakonski predlog. Ipak, to ostaje jedan od malobrojnih svijetlih primjera o tome kako grupa osviješćenih građana, svesnih zajedničkih interesa može zakucati na vrata parlamenta.

Ovo nije prvi čin ove vrste, a neće biti ni poslednji. Tako se uči i praktikuje demokratija, A ovo je, svakako, i šamar za sve poslanike koji više od dvije decenije ne koriste pravnu mogućnost da pokrenu ovakav zakonodavni postupak. Čak i kada se svađaju, jedinstveni su jedino kada se treba donijeti zakon o povećanju plata i beneficija.

U fokusu ove kolumne je, ipak, jedna druga tišina, bolje reći – muk na univerzitetu…

Neki, s pravom, pitaju gdje si profesori i zašto ne reaguju na najnovije (ne zna im se više broj) izmjene Zakona o visokom obrazovanju. Samo ubijeđeni idealisti i dalje očekuju burne reakcije nakon skandaloznog otkidanja Medicinskog fakulteta od njegovog korpusa (Univerziteta Sv. Kiril i Metodij) putem posebnog zakona koji uređuje medicinske studije ili zbog novih izmjena Zakona o visokom obrazovanju u skraćenom postupku, u vrijeme kada opozicija bojkotuje rad parlamenta, a akademska zajednica nije ni znala šta se sprema. Priznajem, očekivala sam da bar medicinari odreaguju odlučnije, onako kao što se bore (ili su se borili?) protiv idiotskog principa o plaćanju po učinku. Uzalud! Donesen je lex specialis na već postojeći lex specialis, pa tako ono što važi za ostale na Univerzitetu ne važi za studije medicine!

Univerziteti u Makedoniji su najbolji (i najsramniji) primjer efekta kuvane žabe! Tako se dugo „krčkaju“, pa su se navikli i na temperaturu i na kutlaču vlasti i sve začine koji dodaju onako iz malog mozga. Najnovije promjene zakona su ostale totalno neprimijećene u „bazi“. Dan nakon što su zakonske promjene donesene, između kolega je to bila tema za razgovor uz kafu, a ne za raspravu. Većina nije ni znala o čemu se radi, a još manje je pročitalo zakonski tekst. No, rasprava je živnula kada su na dnevni red stigli lični interesi i ambicije – izbor članova Nastavničkog vijeća (po delegatskom sistemu)! To je, čini se, jedina „politika“ koja pali strasti; sve drugo ostaje na nivou rekla-kazala, ma hajde vidjećemo kako će to funkcionisati i kako ćemo se snaći. Neka drugi razmišlja o tome! Nekoliko dana kasnije, u telefonskom razgovoru kolega iz drugog instituta na Filozofskom fakultetu je napravio (frojdovsku) omašku, pitajući me jesam li bila izabrana za člana Glasačkog vijeća. I prije no što sam reagovala na grešku, on se sam sebi glasno nasmijao jer je, naravno, mislio na najviše naučno i stručno tijelo, na Nastavno veće.

No, nije pogriješio mnogo, jer izborne kombinatorike, lobiranja i vizantijske igre imaju jedinstveni cilj: stvaranje odgovarajućeg glasačkog tijela koje će dekanu osigurati drugi mandat. Redovni profesori, posebno oni glasni – out, docenti i studenti – in. Ovo kažem kako bih opisala trenutnu atmosferu i „brige“ na univerzitetu…

Gdje su profesori? Dio njih je u Glasačkim vijećima, dio gura nauku (do makedonske granice prema Srbiji, a oni ambiciozniji „čak“ do Ljubljane), dok su trećoj grupi političke ambicije ispred svega, pa sada odrađuju ili za opoziciski „otpor“ ili su dobro plaćeni (vladinim i nevladinim) projektima. Istini za volju, u opoziciskim redovima ima profesora koju su se osvrnuli na zakonske promjene, ali uglavno u kontekstu zahtjeva za prijevremene izbore i ispred građana koji pojma nisu imali o čemu se radi. Ali, i to je bilo dovoljno da izazove jedno kolektivno „uaaa, dolje vlada“.

Sasvim sam slučajno saznala da je elitistička grupa koja sebe naziva Vox Academica održala debatu u klubu nevladine grupacije GEM (Građani za evropsku Makedoniju). Ostalo je nejasno zašto tamo, a ne na Univerzitetu? Navodno, nisu mogli dobiti prostorije. I koja je tu poruka? Da su i oni kapitulanti, jer između odabranih ima senatora i prodekana, a eto nisu se uspjeli izboriti ni za vraćanje/korišćenje autonomije time što bi organizovali debatu na teritoriju Univerziteta, gdje bi pozvali sve profesore i studente! Autonomija se brani i ostvaruje, prije svega, unutar univerziteta, i to nasuprot različitih instanci moći, pa ako u tome nismo uspjeli, koji je smisao za sve optuživati vladu sa ulice?

A što se zaista desilo? Tamo gdje je prethodni ministar Todorov stao (a sada kao ministar zdravstva uništio medicinske studije), produžio je njegov nasljednik, ministar Kralev. Dakle, ne radi se o ministrime, nego o konzistentnoj politici vlade koja, uz navodno usaglašavanje makedonskog univerzitetskog obrazovanja s evropskim standardima, koristi priliku da uspostavi kompletnu kontrolu, a pri tom se vodi zahtjevima korporativnog kapitala i neoliberalne ekonomske logike. Što se vlasti tiče, sasvim je jasno zašto ne želi autonomni univerzitet, ali ono što brine je što i profesori (s rijetkim izuzecima) ne znaju ni da definišu autonomiju, a još manje su spremni da je brane. Mlađi kolega, s pravom i s puno rezignacije, primjećuje da se vlast ne treba ni plašiti ovakvog univerziteta, koji će ostati po strani čak i da ima netaknutu autonomiju.

Ustavni sud ćuti „mudro“ i nije se izjasnio ni po zahtjevu za preispitivanje ustavnosti prethodnih daleko većih i značajnijih izmjena iz 2011.

Ali, ta 2011. godina je, ipak, bila drugačija. Usred talasa nezadovoljstva, stvorila se mala skupina, unikatna po svom karakteru jer je, po prvi put, uspjela na jedno mjesto da skupi profesore i studente u vrijeme protesta profesora i kontraprotesta studentske organizacije (odana vlastima) i stvorila jezgro onih koji su shvatili da smo na univerzitetu zajedno i da treba da branimo autonomiju i zbog sebe i zbog onih koji dolaze iza nas. Ta skupina koja je sebe simbolički nazvala „Sokratovcima“ je otvorila teme, ali i dijalog i, naravno, odmah zaslužila epitet sumnjivih partibrejkera. I oni su imali praktične probleme, ali su uporno sastanke održavali na teritoriji Univerziteta. To vrijeme neću nikada zaboraviti, jer sam bila svjedok kako se mladalačka energija i buntovnost spajaju i razgovaraju sa iskustvom i mudrošću starijih kolega, a sve u duhu uzajamnog poštovanja. Neki od profesora su davali podršku, ali iz daleka, da se ne vidi previše.

Dvije godine kasnije i ta mala iskra je skoro nestala, osim u očima/riječima pojedinaca koji se sjećaju tog nevjerovatnog iskustva. A dijagnoza je ostala ista kao i tada: odavno se ne može govoriti o upadu u autonomiju univerziteta, već o totalnom padu. Autonomija je odavno prestala da postoji, pa se nema u šta upadati. Retorika kojom se elaborirao zakon je jasno ona tipična za neoliberalni kapitalizam, koji ne mari za slobodnu akademsku misao i kritičku nauku, nego teži pragmatičnosti i primjenljivosti, a ključni standardi su oni koji vode ka „employability“, a centri za karijeru trebaju stvoriti sinergiju između akademije, države i biznisa. Oni koji ne znaju da čitaju između redova mogu vidjeti i dobre stvari u novim rješenjima. Priznajem, čak se i meni dopada kako mali Đokica zamišlja transformaciju makedonskih univerziteta u svjetske, tako što će se svake godine dio profesora i najboljih studenata slati na jedan od 500 najboljih univerziteta u svijetu i tako što će se uspostaviti institucionalna saradnja s njima preku programa i joint diploma!

Ne umri magarče do zelene trave, kaže narod. Vidim, Harvard je jedva dočekao ovo zakonsko čudo u Makedoniji. Ukoliko se ovo ne ostvari, sleduju visoke novčane kazne, za makedonske institucije naravno. Paradoks je u tome da vlasti smišljaju nerealne planove i drakonske kazne, a pri tome ne ulažu ni denar u univerzitete ili u stipendiranje najboljih studenata. Neki fakulteti su ovih mjeseci zatvoreni jer nemaju grijanje, mučimo se sa elementarnim uslovima za pristojnu nastavu (predajem u predavaoni u kojoj je polomljeno staklo na prozoru već par mjeseci), a o istraživanjima i da ne pričam (to nam dolazi kao lični hobi, pa ko se kako snađe).

Ali, dekanati i rektorati ćute. Muk! Kažu, teško je, ali ćemo se snaći nekako. Oni su se oduvijek najlakše uklapali u ovakve promjene, jer su yes-sayeri i znaju menadžerisati novcem (zašto bi se, inače, tukli za nove mandate)!

Znate li na čija će leđa pasti svi ovi novi centri i šetnje po svijetu? Razumije se, na leđa studenata i njihovih roditelja! Čak nisam ni sigurna da će baš najbolji između njih dobiti šansu da posjete neki strani univerzitet. Studenti su i dosada bili žrtve komercijalizacije studija, a nije daleko dan kada će se plate na univerzitetima morati smanjiti da bi se ispunile nove obaveze ili će se morati otkriti novi načini za izvlačenje novca od naših „mušterija“, studenata. Tek će profesore i student tada zaista postaviti na suprotne strane fronta klasne borbe. Dok će vlasti u populističkom stilu vjerovatno pokazivati na profesore kao na glavne krivce za sve studentske muke.

Nova Makedonija

Napomena: Prevod je autorkin.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply