Boško Buha ponovo među Hrvatima

Objavljeno: 01.02.2013, 07:59h

Brižni otac, katolik i odgajatelj svojeg milog dječarca, isprsio se i besplatno dao eksploziv, vojnog porijekla.

Piše: Đurđa Knežević

I Hrvati svog Boška Buhu imaju. I to ne jednoga, šestoricu! Naime, šestorica malenih Vodičana, uhvatila su se bombica i krenula u napad na zagrebački glavni trg. Prije toga su marljivo, s ocem jednog od njih, vježbali kako složiti bombicu, cijelih mjesec dana su trajale pripreme, obavili su među ostalim i poligonske vježbe s bojevom municijom na Velebitu, da dobro uvježbaju igricu. Brižni otac, katolik i odgajatelj svojeg milog dječarca, isprsio se i besplatno dao eksploziv, vojnog porijekla. Neka djeca imaju, moraju se nečim baviti u slobodno vrijeme. A toga bar imaju preko svake mjere.

Zanimljivo je to sve skupa kod nas, narod podvojen i prilično rastrojen, i to nije tako od jučer. Gdje god pogledaš, ništa u nas nije jednoznačno, pozicije se neprestano mijenjaju, kao da ih određuju vještice iz Macbetha. “Ružno je lijepo, lijepo je ružno…” Evo, recimo, prije ujedinjenja (prve) Jugoslavije, komunisti su se tome protivili, Stjepan Radić je bio protiv srljanja u tu zajednicu bez pameti i plana, a kralju Aleksandru su odjurili i isporučili mu Hrvatsku najcrnji desničari i nacionalisti. Međutim, poslije, pa i do dana današnjega komunisti su bili krivi za tvorevinu Jugoslaviju, a i Radić nije baš najveći Hrvat. U Drugom svjetskom ratu Hrvatska je bila na strani antifašista, imala je jak oslobodilački pokret koji je oslobodio zemlju zadržavši i sve historijske dijelove, Dalmaciju, Istru… Ustaški pokret, koji je razdijelio, ne rasprodao već razdijelio zemlju, podredio se talijanskoj kruni, vezao se uz najmračnije ideologije, zbog njih i pobio tisuće nevinih (onih izvan ratnih operacija i sukoba, ali krivih krvnih zrnca), danas neki s velikim žarom proglašavaju domoljubnim i borcima za slobodnu Hrvatsku, to jest, onu temeljenu na rasnim zakonima i predanu u posjed nacistima i fašistima

I katolička crkva u Hrvata također se ponaša specifično hrvatski, to jest podvojeno. Malo-malo talambaše o tome kako čini većinu, a već za koji dan, u nekoj drugoj prilici, ponašat će se kao manjina. U nas u rat odlaze odrasli ljudi, vraćaju se kao ratnici, a ako ne prežive, pokapamo djecu. I u partizanima i u ovom posljednjem ratu u Hrvatskoj, izgrađena je prava epika majki koje svojoj dječici, koja nota bene ratuju, pucaju, brane se, međusobno se ubijaju, dakle razvijaju i demonstriraju sve, sukladno stereotipima, tvrde muške osobine, tim dakle Ramboima, majke pletu čarapice i rukavice, šiju tople gaće i kape, da djeci ne bi bilo zima. U odnosu na te iste tvrde ratnike pozicioniraju se kao majke (i očevi) prema sitnoj dječici, pa makar dijete imalo trideset godina, brčine, pa već i koju sijedu u glavi.

jeste’l čuli djeco, vjerujte, bez šale, otvara se škola za teroriste male!

Tako eto i na početku teksta spomenuta dječica, starosti između 27 (jedan), 28 (dvojica), 30 (dvojica) godina, i jedan malo stariji dječarac od 58 godina. Jer teško možemo misliti drugačije o osobama tih godina, koje bi u nekim drugim prilikama već bili završeni historičari, inženjeri, uvaženi sugrađani, poštari, ribari, kad ih već ama baš svi tretiraju kao djecu. Ili idiote. I to počevši od roditelja, što se još nekako i dade razumjeti, obzirom na jake patrijarhalne obrasce u našem društvu, potom do važnog, visoko pozicioniranog policajca, pa šefa HDZ-a, a sve preko i putem ogromne većine medija.

Naime, načelnik policijske uprave zagrebačke Goran Burušić kaže, a da ne trepne: “Motiv je definitivno suluda ideja pojedinca ili pojedinaca ili te grupe koja od lagodnog života ne zna što bi sa sobom pa idu ovako nešto raditi”. To se zove hrvatska policijska dika i analitika. Ante Duvnjak, otac milog djeteta, bombaša, izgovara sljedeće. “U pitanju je njihov nestašluk. Društvo je bilo vani, popilo se, ali nije im ovo trebalo”. Šef HDZ, vjerojatno Bozanić, uspješno prerušen u Karamarka, kaže na sve to, a u osobitom povodu, budući da je jedan od dječaka i uvaženi član mladeži HDZ-a: “Vidjet ćemo koja je njegova uloga u svemu tome i onda će stranka postupiti onako kako treba. Mi ne odobravamo vandalizam koji ugrožava ljude. Ovdje, hvala Bogu, nije bila ugrožena ničija sigurnost, ali je to vrlo negativan efekt. To nije dobro, osuđujemo to. Ovisno o njegovoj ulozi, snosit će sankcije”, najavio je Karamarko.

Policajac zbori o suludoj ideji pojedinca/aca, otac Duvnjak-odgajatelj o nestašluku, stranački vođa o tome kako podmetanjem bombe “hvala Bogu, nije bila ugrožena ničija sigurnost”, jer to i nije bila bomba, pokazat će se sigurno da je bila igračka. Tako uostalom govore i sugrađani, naime, da je dragi tata Ivo Strikoman, osim što je roditeljski nesebično pomagao obukom i materijalom, još i “… momcima pripremio nekoliko takvih naprava da ih aktiviraju za Novu godinu”.

“shizofrenija – kako je bilo rečeno”

Ovdje zaista imamo problem određivanja s kime i s čime imamo posla. Ako se uzima aktere i tumače ovog događaja na način kako tumače sami sebe, to jest svoje postupke i postupke drugih, onda imamo posla s retardiranim osobama, idiotima, koji nisu u stanju ocijeniti konzekvence vlastitog ponašanja. Jednako kao što je bivši ministar policije, danas predsjednik (u sjeni) HDZ-u, u stanju kazati da postavljanje eksplozivne naprave (ne petarde) na centralni trg glavnog grada, pa nekako onda i države, nije ugrožavanje sigurnosti građana. Ako dakle prihvatimo da svi oni i nisu u stanju misliti, odnosno da su prošli pogrešnu socijalizaciju u kojoj je postavljanje bombe igra, nestašluk, onda je nadležnost za ove događaje ne samo u pravosuđu već i u medicini, odjel psihijatrija.

No dobro, postoji i najvjerojatnija je mogućnost obično izmotavanje, ono što nitko ne želi jasno kazati, ali nekako tako misli: ova su djeca “naša”. Uostalom, zovu ih u rodnim Vodicama “zlatnom mladeži”, blizu je HDZ, blizu je strikan osuđeni terorist Bušić, blizu su, vrlo blizu, to jest u istoj rodnoj kući, lokalni tajkuni… A trenutna vlast nam je “nenarodna”, rekli su to i crni autoriteti, pa što ju se ne bi malo protreslo to jest destabiliziralo.

A sada hipotetsko pitanje za koje čak i ne treba osobita mašta… ma ne treba nikakva. Da su šestorica mladića iz recimo Đevrski, da su srpske nacionalnosti, kakve bismo izjave čitali od načelnika policije do Bozanić-Karamarka? Što bi vrištale naslovnice medija? Recimo otprilike ovako: Načelnik PU: “Opravdano sumnjamo na srpski terorizam”, Mediji: “Napad na srce Hrvatske”, ili “Ubačena četnička banda”, “Karamarko: tražimo smjesta ostavku vlade”. Mediji sutradan: “Veliki uspjeh hrvatske policije, razbijena opasna četnička grupa terorista”. Karamarko: “Do kada će SDP-ova policija dopuštati ugrožavanje građana? Strašno je i misliti kakve su mogle biti posljedice”. Premda mediji roditelje ovih drugih, hipotetskih terorista, ne bi bili niti upitali što o činu svojih sinova misle, možemo hipotetski nagađati o reakcijama. Da li bi i oni tvrdili da su im sinovi na razini male djece, dakle u tom slučaju maloumna, ili bi ustvrdili da su učinili herojsko djelo za oslobođenje svih Srba na svijetu (također retardirano, ali malo drugačije), ili bi na dolazak medija samo nestali u dovratku kuće da ne navuku još goru bijedu?

ZaMirZINE

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register