Pazi, snima se!

Objavljeno: 18.05.2012, 23:20h

Čedo je zvao Raška. Raško je zvao Ministra jer mu Čedo kao prijeti. Čedo je Miomirov čovjek, Raško je Rankov. Ministar je Rankov i Raškov, nikada svoj i naš. Raško je podigao krivičnu prijavu. Tužiteljka i Direktor policije su Milovi, nikad svoji i naši. Ranko, Raško, Miomir su do skoro veoma dobro sarđivali. Dijelili su, pored ostalog, stanove zaslužnim građanima šakom i kapom, a da ne znamo kojim. Miomir je podijelio desetak njih i Ranko – Raškovim „kadrovima“ (zaslužnim građanima!) raspoređenim po opštinskim Upravama – Čedo tada nije bio problem. Problemi su nastali oko raspodjele para, vlasti, moći, tendera i ostalih domaćih tandara-mandara sa obaveznom ugradnjom. Tada su Ranko – Raško – Đorđe…, odlučili pokušati Miomiru postaviti CARINU. Tako je počela još jedna farsa, domaća burleska (ako se to tako kaže). Farsu je začinio Srđan u Pobjedi – novini od riječi. Objavio je tajno snimljen telefonski razgovor Čeda i Raška. Raško razgovor nije snimio, a izgleda ni Čedo. Ko ga je snimio? Ko ga je dostavio Srđanu? Kako ga je ovaj smio objaviti kad je razgovor tajno snimljen i stoga krivično djelo? Hoće li reagovati novoosnovano medijsko samoregulatovno tijelo u čijem je Upravnom odboru Srđan, ali i Darko, Draško, Radojka, Đuro…? Ako reaguje, raspade se i ono – bojim se. Novinari su nam i ovako uglavnom raspad. Kao i mediji. Kao i sve, uostalom. Snimao sam i ja tajno. A znao sam da na to nemam pravo, da pravim krivično dijelo. Uprkos tome, snimao sam. Evo kratke priče: Ima od tada 10-tak godina. Imam imovinski problem, tj. probleme. Komšija mi gradi čas na moje, čas na svoje – ugrožavajući gradnjom moje. Zakon je u ovom slučaju na mojoj strani još od Rimskog prava. Ali, kod nas odavno ne vlada zakon prava, pa ni davno uspostavljenog Rimskog, već zakon veza, korupcije, mita, uticaja, moći. Uveli su ga upravo, pored ostalih, gore navedeni. Pišem prijave nadležnoj inspekciji, 10 – tak njih. Ona ne reaguje. Ne znam što više da radim, pa pišem dopis potpredsjeniku Skupštine – Rankovom zamjeniku i u partiji i u Skupštini. Boli ga uvo, ni odgovorom da me udostoji. Fotografišem stanje prije i poslije (javno, ne tajno) ugrožavanja posjeda – babovine, šaljem materijalne dokaze inspekciji – ne reaguje. Bespomoćan sam. Težeg osjećaja nema od toga kada ti se bahato uzrupira imovina a nemaš institucije koja bi reagovala, zaštitila te. U bijesu, jednog trenutka rješavam da uzmem zakon u svoje ruke. Srećom po sve, u pravom trenutku otkaza mi sprovođenje ličnog zakona tj. zakona divljeg zapada… I baš tada uslijedi poziv od građevinske inspekcije i šefa im Vlatka – zove me na razgovor.  Pretpostavio sam da me ne zove da ispravi nepravdu, zato što je naprasno odlučio da mu služba radi po zakonu. Zašto me onda zove? Kako tada nije bilo ovih „modernih“ mobilnih telefona koji ujedno i snimaju; pozajmih diktafon, stavih ga u džep i uključih prije nego se u zakazano vrijeme pojavih u njegovoj kancelariji. Šef Vlatko, dok sam ga neovlašćeno snimao, sam, bez mog navođenje priznade da sam u pravu, da je navedena gradnja nelegalna, da oni to znaju, i ponudi mi nagodbu… Kako inače nijesam vičan  nagodbama bilo koje vrste, a pogotovo ove oko uzurpacije mi babovine, odbih je. Drsko je odbih. I, kao što to obično uredi splet okolnosti, Miomir-šef šefa Vlatka, par dana poslije bi gost u emisiji jednog poznatog novinara ili „novinara“. Šef šefa Vlatka izjavi da: „ako bilo ko ima dokaza da neko od njegovih činovnika ne radi posao po zakonu, ili je ne daj bože korumpiran, sklon mitu i slično – te dokaze predoči, on će odmah preduzeti rigorozne mjere, oštro sankcionisati nekog takvog, jer takvim ljudima kod njega nema mjesta“. Sjutradan pođoh kod tog novinara. Rekoh mu da ja imam dokaz, snimak koji sam nelegalno napravio, kao jedini mogući način u državi bezakonja, u kojem mi šef Miomirove nadležne službe nudi nagodbu za nelegalnu gradnju sa kojom je do tančina upoznat. „Novinar“, inače „funkcioner“ ovog novosonovanog novinarskog samoregulatornog tijela mi reče: „Ja to ne želim da preslušavam, degutantno je, neprofesionalno i ispod mog nivoa da slušam tajno snimljene razgovore.“ Ali gospodine (bio sam zvaničan, iako se poznajem sa „novinarom“), ja nemam načina da drugačije dokažem ovo o čemu vam pričam, kao što vidite, uzaludne su bile desetine prijava, fotografije, ovo je bio jedini način da dokažem da je građevinska inspekcija i njen šef korumpiran, tj. da svjesno krše zakon. Zar ne možete da se pozovete na pouzdane informacije koje su vam dostavljene, jer vam je Miomir rekao da ako Vi ili bilo ko drugi ima saznanja i dokaze da je neko od njegovih… „Novinar“ poznat po svom poštenju i  profesionalizmu, sa indignacijom odbi da pesluša tajno snimljen dokaz. Tada je to bilo tako jer je „novinar“ bio u „ljubavi“ tj. inetersima sa Miomirom, sada mislim da bi bila druga priča jer je u većoj ljubavi i interesima sa Rankom i Raškom nego sa Miomirom. Svakako, ne sumnjam da će kao funkcioner MSS-a javno osuditi Srđanovo objavljivanje tajno snimljenog razgovora Raška i Čeda. Savršeno ozbiljno to mislim, jer vidim da su se Ranko-Raškovi uzbunili, podnose ostavke u bordu Direktora novine od riječi, a Ranko se pita odakle Srđanu snimak… A ako to bude, raspade nam se i ovo novinarsko samoregulatorno tijelo. A šteta bi bila, sobzirom koje ga medijske veličine i profesionalci čine. Epilog Što se tiče pomenutog šefa Vlatka, on je kasnije osuđen na neku zatvorsku kaznu zbog „zloupotrebe službenog položaja“. Ne zbog mog slučaja – on je ostao neriješen/neprocesuiran u državi bezakonja, korupcije, mita, nepotizma. Valjda se zamjerio nekom jakom igraču. Inspektorka koja je bila zadužena za procesuiranje mojih 10-tak prijava tj. moj reon, na koje on nije reagovao, je napredovala u službi i postala Republički inspektor. Kao takva je bila prozivana za nereagovanje po  nizu prijava uglavnom nevladinog sektora, povodom gradnje sumnjivih/(ne)legalnih građevinskih  objekata mnogo veće težine i obima od ovog mog slučaja.

Čedo je zvao Raška. Raško je zvao Ministra jer mu Čedo kao prijeti. Čedo je Miomirov čovjek, Raško je Rankov. Ministar je Rankov i Raškov, nikada svoj i naš. Raško je podigao krivičnu prijavu. Tužiteljka i Direktor policije su Milovi, nikad svoji i naši.

Ranko, Raško, Miomir su do skoro veoma dobro sarđivali. Dijelili su, pored ostalog, stanove zaslužnim građanima šakom i kapom, a da ne znamo kojim. Miomir je podijelio desetak njih i Ranko – Raškovim „kadrovima“ (zaslužnim građanima!) raspoređenim po opštinskim Upravama – Čedo tada nije bio problem.

Problemi su nastali oko raspodjele para, vlasti, moći, tendera i ostalih domaćih tandara-mandara sa obaveznom ugradnjom. Tada su Ranko – Raško – Đorđe…, odlučili pokušati Miomiru postaviti CARINU.

Tako je počela još jedna farsa, domaća burleska (ako se to tako kaže).

Farsu je začinio Srđan u Pobjedi – novini od riječi. Objavio je tajno snimljen telefonski razgovor Čeda i Raška. Raško razgovor nije snimio, a izgleda ni Čedo.

Ko ga je snimio? Ko ga je dostavio Srđanu? Kako ga je ovaj smio objaviti kad je razgovor tajno snimljen i stoga krivično djelo? Hoće li reagovati novoosnovano medijsko samoregulatovno tijelo u čijem je Upravnom odboru Srđan, ali i Darko, Draško, Radojka, Đuro…?

Ako reaguje, raspade se i ono – bojim se. Novinari su nam i ovako uglavnom raspad. Kao i mediji. Kao i sve, uostalom.

Snimao sam i ja tajno. A znao sam da na to nemam pravo, da pravim krivično dijelo. Uprkos tome, snimao sam.

Evo kratke priče:

Ima od tada 10-tak godina. Imam imovinski problem, tj. probleme. Komšija mi gradi čas na moje, čas na svoje – ugrožavajući gradnjom moje. Zakon je u ovom slučaju na mojoj strani još od Rimskog prava. Ali, kod nas odavno ne vlada zakon prava, pa ni davno uspostavljenog Rimskog, već zakon veza, korupcije, mita, uticaja, moći. Uveli su ga upravo, pored ostalih, gore navedeni.

Pišem prijave nadležnoj inspekciji, 10 – tak njih. Ona ne reaguje. Ne znam što više da radim, pa pišem dopis potpredsjeniku Skupštine – Rankovom zamjeniku i u partiji i u Skupštini. Boli ga uvo, ni odgovorom da me udostoji. Fotografišem stanje prije i poslije (javno, ne tajno) ugrožavanja posjeda – babovine, šaljem materijalne dokaze inspekciji – ne reaguje. Bespomoćan sam. Težeg osjećaja nema od toga kada ti se bahato uzrupira imovina a nemaš institucije koja bi reagovala, zaštitila te. U bijesu, jednog trenutka rješavam da uzmem zakon u svoje ruke. Srećom po sve, u pravom trenutku otkaza mi sprovođenje ličnog zakona tj. zakona divljeg zapada…

I baš tada uslijedi poziv od građevinske inspekcije i šefa im Vlatka – zove me na razgovor.  Pretpostavio sam da me ne zove da ispravi nepravdu, zato što je naprasno odlučio da mu služba radi po zakonu. Zašto me onda zove?

Kako tada nije bilo ovih „modernih“ mobilnih telefona koji ujedno i snimaju; pozajmih diktafon, stavih ga u džep i uključih prije nego se u zakazano vrijeme pojavih u njegovoj kancelariji. Šef Vlatko, dok sam ga neovlašćeno snimao, sam, bez mog navođenje priznade da sam u pravu, da je navedena gradnja nelegalna, da oni to znaju, i ponudi mi nagodbu…

Kako inače nijesam vičan  nagodbama bilo koje vrste, a pogotovo ove oko uzurpacije mi babovine, odbih je. Drsko je odbih.

I, kao što to obično uredi splet okolnosti, Miomir-šef šefa Vlatka, par dana poslije bi gost u emisiji jednog poznatog novinara ili „novinara“. Šef šefa Vlatka izjavi da: „ako bilo ko ima dokaza da neko od njegovih činovnika ne radi posao po zakonu, ili je ne daj bože korumpiran, sklon mitu i slično – te dokaze predoči, on će odmah preduzeti rigorozne mjere, oštro sankcionisati nekog takvog, jer takvim ljudima kod njega nema mjesta“.

Sjutradan pođoh kod tog novinara. Rekoh mu da ja imam dokaz, snimak koji sam nelegalno napravio, kao jedini mogući način u državi bezakonja, u kojem mi šef Miomirove nadležne službe nudi nagodbu za nelegalnu gradnju sa kojom je do tančina upoznat. „Novinar“, inače „funkcioner“ ovog novosonovanog novinarskog samoregulatornog tijela mi reče:

„Ja to ne želim da preslušavam, degutantno je, neprofesionalno i ispod mog nivoa da slušam tajno snimljene razgovore.“

Ali gospodine (bio sam zvaničan, iako se poznajem sa „novinarom“), ja nemam načina da drugačije dokažem ovo o čemu vam pričam, kao što vidite, uzaludne su bile desetine prijava, fotografije, ovo je bio jedini način da dokažem da je građevinska inspekcija i njen šef korumpiran, tj. da svjesno krše zakon. Zar ne možete da se pozovete na pouzdane informacije koje su vam dostavljene, jer vam je Miomir rekao da ako Vi ili bilo ko drugi ima saznanja i dokaze da je neko od njegovih…

„Novinar“ poznat po svom poštenju i  profesionalizmu, sa indignacijom odbi da pesluša tajno snimljen dokaz.

Tada je to bilo tako jer je „novinar“ bio u „ljubavi“ tj. inetersima sa Miomirom, sada mislim da bi bila druga priča jer je u većoj ljubavi i interesima sa Rankom i Raškom nego sa Miomirom.

Svakako, ne sumnjam da će kao funkcioner MSS-a javno osuditi Srđanovo objavljivanje tajno snimljenog razgovora Raška i Čeda. Savršeno ozbiljno to mislim, jer vidim da su se Ranko-Raškovi uzbunili, podnose ostavke u bordu Direktora novine od riječi, a Ranko se pita odakle Srđanu snimak…

A ako to bude, raspade nam se i ovo novinarsko samoregulatorno tijelo. A šteta bi bila, sobzirom koje ga medijske veličine i profesionalci čine.

Epilog

Što se tiče pomenutog šefa Vlatka, on je kasnije osuđen na neku zatvorsku kaznu zbog „zloupotrebe službenog položaja“. Ne zbog mog slučaja – on je ostao neriješen/neprocesuiran u državi bezakonja, korupcije, mita, nepotizma. Valjda se zamjerio nekom jakom igraču.

Inspektorka koja je bila zadužena za procesuiranje mojih 10-tak prijava tj. moj reon, na koje on nije reagovao, je napredovala u službi i postala Republički inspektor. Kao takva je bila prozivana za nereagovanje po  nizu prijava uglavnom nevladinog sektora, povodom gradnje sumnjivih/(ne)legalnih građevinskih  objekata mnogo veće težine i obima od ovog mog slučaja.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

  1. Duško Vuković says:

    Načelo 6. Kodeksa novinara Crne Gore glasi:
    ZA PRIKUPLJANJE INFORMACIJA U BILO KOM OBLIKU, NOVINAR KORISTI PROFESIONALNO ČASNE I PRAVNO DOZVOLJENE METODE. ODSTUPANJE OD OVOG PRAVILA DOPUŠTENO JE JEDINO U SLUČAJEVIMA KADA TE METODE NIJESU DOVOLJNE, A INFORMACIJA DO KOJE TREBA DOĆI IZUZETNO JE VAŽNA ZA JAVNOST.

  2. Veljko B Ilic says:

    Gospodine Zipp-e, nasi zakoni u Crnoj Gori propisuju godinu dana zatvora za neovlasceno snimanje razgovora. Vi ste gospodine pocininili krivicno ‘djelo’. Istina, za to se krivicno djelo ne goni po sluzbenoj duznosti, nego lice koje je osteceno ima zakonsku mogucnost da podnese tuzbu protiv vas. Zao mi je, nadjite dobrog advokata, a valjda imate nekog poznanika koji radi u vladi, pa da vam pomogne. Oni u vladi su mnoge pomagali koji su pravili mnogo vece bezakonite radnje, pa se nadam da ce i vas pomoci. Zivjeli, i budite nam pozdravljeni.