Piše: Dr Michael PARENTI

“Nijednoj osobi zaslužnoj za povratak kapitalizma na prostorima Istočne Europe se nisu toliko dodvoravali američki službenici, medijske sveznalice i akademici koliko Vaclav Havelu – dramaturgu koji je postao prvi predsjednik post-komunističke Čehoslovačke i kasnije Češke Republike.

Brojni ljudi s ljevičarskim tendencijama koji također obožavaju Havela kao da su previdjeli neke stvari vezane uz njega: njegov reakcionarni religijski opskurantizam, nedemokratsko suzbijanje ljevičarskih suparnika i njegovu izuzetnu predanost ekonomiji nejednakosti i neukroćenog slobodno-tržišnog kapitalizma.

Odrastao je u gospodskoj, izrazito antikomunističkoj obitelji uz bogatsvo i osobne šofere.

Havel je na političkom planu odbio “kult objektivnosti i statistike” kao i ideju racionalnog, socijalno kolektivnog angažmana u rješavanju problema.

Pozivao je na novo političko vodstvo koje bi bilo zasnovano na “poniznost pred misterioznim licem bića” i koje bi prije svega vjerovalo u “subjektivnost sebe i subjektivnost svijeta”.

Očito je kako bi ova nova vrsta političara trebala postati superiorna elita, a ne nešto na tragu Platonove “arhetipske mudrosti”.

Havel nikada nije pojasnio kako bi se ti njegovi transcendentni stavovi trebali konkretno odraziti na politiku, političke odluke i na čiju korist i na čiju štetu?

Havel je pozivao na očuvanje kršćanske obitelji u kršćanskoj naciji.

Za sebe je rekao kako je “čovjek mira” koji nikada nebi prodavao oružje drugim represivnim režimima – a prodavao je oružje direktno Filipinima i fašističkom režimu u Tajlandu.

U lipnju 1944. general Pinochet, čovjek koji je brutalno zgazio demokraciju u Čileu, nabavljao je oružje u Čehoslovačkoj – bez ikakvog javnog protivljenja Havela.

Havel se svim srcem priključio George Bushu i njegovom “Ratu u zaljevu” čiji je rezultat bio preko 100,000 mrtvih iračkih civila.

1991., zajedno sa pro-kapitalističkim vođama Istočne Europe, Havel je u UN-u glasao za rezoluciju koja ja za cilj imala potvrditi navodno kršenje ljudskih prava u Kubi.

Ali nikada nije ni riječ izgovorio kako bi osudio kršenje ljudskih prava u El Salvadoru, Kolumbiji, Indoneziji ili bilo kojoj drugoj klijentelističkoj državi pod upravom SAD-a.

1992. dok je bio predjsednik Čehoslovačke, Havel – veliki demokrata, tražio je da se ukine parlament i da mu se dopusti vladavina prema ediktu, sve sa ciljem kako bi se što brže ugurale “reforme” slobodnog tržišta.

Iste godine uveo je zakon prema kojim bi se do 8 godina zatvora kažnjavalo svako zagovaranje komunizma.

Znao je kako ovakvim zakonom krši osnovna ljudska prava o slobodi govora za koju se zalagao novi češki Ustav.

1995. je uveo još jedan nedemokratski zakon koji je zabranjivao svim bivšim komunistima zaposlenje u javnoj službi.

Propagiranje anti-komunizma ostao je najviši prioritet za Havela.

Vodio je “fanatičnu međunarodnu kampanju” kako bi se nastavio rad dvije bitne radio stanice financirane i stvorene u vrijeme hladnog rata od strane SAD-a, “Radio Free Europe” i “Radio Liberty”, kako bi mogle i dalje zatrpavati Istočnu Europu sa anti-komunističkom propagandom.

Havelova vlada je također uvela zakon prema kojem propagiranje nacionalne, vjerske i KLASNE mržnje postaje kriminalno djelo.

Sukladno tome, kritika interestnih skupina krupnog kapitala postala je ilegalna.

Sindikate se upozorilo da ne ulaze u politiku. Nekim borbenijim sindikatima čak je oduzeta i sva imovina.

1995. Havel je javno rekao kako “revolucija” protiv komunizma neće biti gotova sve do kompletne i potpune privatizacije svega u državi.

Oduzeo je imovinu organizaciji “Socijalistička mladež” koja se sastojala od kampova, rekreacijskih dvorana i kulturnih i obrazovnih ustanova za djecu. Sva imovina data je privatnim kompanijama.

Mladi ljudi koji su se tamo okupljali sada su prepušteni ulici.

Za vrijeme češke privatizacije tvornice, dućani, imanja, kuće i gotovo sva zemlja u državnom vlasništvu prodana je domaćim i stranim kapitalistima u bescjenje.

U Češkoj i Slovačkoj, bivšoj aristokraciji i njenim nasljednjicima vraćena je sva imovina koju su imali prije 1918. još u vrijeme Austro-Ugarske. Aktualni okupanti bačeni su na ulicu.

Havel je i osobno prisvojio javne prostore za koje je tvrdio da su pripadali njegovoj obitelji prije 40 godina.

Dok je sebe prezentirao kao čovjeka koji čini dobro drugima, itekako se pobrinuo za sebe.

Zbog svih navedenih razloga neki od nas nemamo niti ćemo imati pozitivne osjećaje prema Vaclav Havelu.”

 Dr. Michael Parenti, iz knjige “Blackshirts and Reds” (1997), stranice 97-99

Advance.hr