![\"](\"http://www.pcnen.com/images/vladajuci/pobrezje.JPG\")
Crnogorski premijer Igor Lukšić je otvorio danas u Podgorici spomen-obilježje posvećeno svim civilnim žrtvama ratova vođenih na prostorima bivše Jugoslavije u periodu od 1991. do 2001. godine. Spomen-obilježje je otvoreno u parku na Pobrežju, gdje je nekada bilo muslimansko groblje.
"Nikada ne možemo i nećemo zaboraviti žrtve deportacija, stradanje putnika u vozu u Štrpcima, Kaluđerski laz, stradanje civila na dubrovačkom ratištu, progon Bukovičana, civilne žrtve u Crnoj Gori usljed sulude kosovske avanture koja je nekadašnju Jugoslaviju dovela u sukob sa zapadnim svijetom 1999. godine, ali i nijedan drugi događaj i zločin u kojem su stradali nevini", kazao je Lukšić u govoru prilikom otvaranja spomen -obilježja.
Udruženje porodica deportovanih građana Bosne i Hercegovine iz Crne Gore 1992. godine je juče pozdravilo odluku Vlade da otvori ovo spomen-obilježje.
"Ljudski i civilizacijski čin je podizati spomenike i tako odavati počast žrtvama, ali i obilježavati zločin kako se isti nikada više nikom ne bi ponovio", rečeno je u saopštenju pomenutog udruženja.
Udruženje je kazalo da je ohrabreno ovakvom odlukom crnogorske Vlade i da se nadaju "da će Crne Gora iduće godine, u sklopu obilježavanje 20-togodišnjice kobnog deportovanja, takođe podići spomen obilježje deportovanim Bošnjacima u Herceg Novom, odakle su naši najmiliji odvedeni u smrt".
Udruženje Žena – žrtava rata i Savez logoraša BiH su, međutim, uputili oštar protest povodom odluke Vlade Crne Gore da u Podgorici otvori "Spomen – park" posvećen svim civilnim žrtvama rata na prostoru bivše Jugoslavije od 1991. do 2001.godine.
Potpisnici ističu da spomenik za njih "predstavlja još jedan pokušaj obmane sveukupne javnosti kojom Crna Gora želi sakriti agresorsku ratnu prošlost i abolirati svoje najodgovornije političare iz tog perioda".
|
Dva dana slavili, a danas nijesu ovdje Tokom ceremonije otkrivanja spomen-obilježja premijeru Igoru Lukšiću je prišao Hamdija Pupović i rekao da je njegov brat poginuo nakon što je prisilno mobilisan. On je rekao Lukšiću da nema ništa protiv njega lično, ali ima protiv onih koji su "dva dana slavili a danas nijesu ovdje", pišu Vijesi on line i napominju da je prije dva dana završena proslava rođendana milijardera Natalijana Rotšilda u Tivtu, kojoj je prisustvovao ratni premijer Crne Gore Milo Đukanović, danas biznismen i predsjednik Demokratske partije socijalista. |
"Ovo je sraman čin i zato što vladajući režim CG stavlja u isti ravan žrtve genocida, silovanja, logora i progona sa zločincima koji su u uniformi JNA, rezervi, policije i paravojnih formacija poginuli u ratnim dejstvima, pljačkanju, silovanju… Najzad ovo je posebno sraman čin Vlade Crne Gore, koji pomenuto spomen obilježje otvaraju 11. jula – na dan najvećeg genocida u Evropi nakon Drugog svjetskog rata", ističe se u protestnom pismu koje potpisuju predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata i predsjednik Saveza logoraša BiH Bakira Hasečić i Murat Tahirović.
Crnogorski istoričar Šerbo Rastoder je nedavno u dnevniku Vijesti odluku Vlade da otvori spomen park nazvao "trgovinom kostima".
"Imate žrtve i zločine, a nemate zločince. Imate rat u kojem Crna Gora nije učestvovala. Imate udruženja ratnika i invalide rata u zemlji koja nije bila u ratu. Imate političku paradu na granici ukusa u kojoj je bitno manifestaciono osuditi, proslaviti, obilježiti, organizovati koktel do komemoracije u CNP-u ili KIC-u. Dakle parade, bez sadržaja. Zločini bez presude", kazao je Rastoder.
Može i ovako. Kraće, sažetije, istinitije:
“Crnogorski premijer Igor Lukšić je otvorio spomen obelježje posvećeno civilnim žrtvama rata. Za te žrtve niko neće odgovarati dok sam ja na vlasti tj. oni koji su me tu postavili. Žrtve imamo, spomenik imamo, odgovorne nemamo niti ćemo im imati. Poručujem novim, mladim generacijama, da u ratnim i smutnim vremenima koji svako malo potresaju Blakan i Crnu Goru, mogu raditi što im je volja. Neće odgovarati. Zločin se isplati – mi znamo kako-vidite po nama. Oni Crnogorci koji su poginuli, nerijetko iz rodoljublja, zavedeni ratnom propagandnom koju smo mi kreirali su glavni krvci i nijesu vrijedni pomena. Još manje su vrijedni pomena neki tamo Bošnjaci, Hrvati…Ovaj spomenik ima dvostruku simboliku: to je spomeni uglavnom poznatim žrtvama ali i uglavnom poznatim a neprocesuiranim nalogodavcima i izvršiocima tog istog zločina.”
Ponavljanje je zaista majka nauke. Iz toga razloga valja cuti i procitati aktuelne lingvisticke varijacije nevladinih poslenika i eksperata na vec apsolviranu (mediski i strucno) temu drzavnog zlocina koji obiljezava drzava, a da pritom, ne pravi nikakav napor na pronalazenju i sudskom procesuiranju zlocinaca i njihovih politckih naredbodavaca. Kamo srece da su ove varijacije ugledale svijetlo dana prije nekoliko nedjelja i u jeku medijske polemike na temu deportacije, drzavnog zlocina, i politicke odgovornosti. No, iako ove varijacije na vec receno dolaze s malim zakaznjenjem, one su dobrodosle, jer indiciranju svijest o neophodnosti da se stvari nazovu pravim imenom i spremnost da se, makar i sa zakasnjenjem, ponovi ono sto je vec receno i tim ponavljanjem se recenom doda odredjena specificna tezina.