![\"\'Dolijetanje\'](\"http://www.pcnen.com/images/vjera/gradnja_crkve_na_rumiji.jpg\")
Mitropolija crnogorsko-primorska je juče pozvala vjernike Rimokatoličke crkve i Islamske vjerske zajednice da se priključe litiji koja će sjutra, na Trojčin dan, ići na vrh planine Rumije sa Krstom Svetog Jovana Vladimira.
Odgovor da nema zainteresovanih stigao je danas posredstvom dnevnika Vijesti, koji je prenio informacije iz Nadbiskupije barske i Islamske vjerske zajednice u Crnoj Gori. Sa obje te adrese je rečeno i da se sumnja u dobronamjernost pozivara, Mitropolije crnogorsko – primorske.
Mitropolija je u obavještenju kazala da želi "još jednom" da uvjeri crnogorsku javnost, a "osobito vjernike Rimokatoličke Crkve i Islamske zajednice", "da je podizanje pravoslavne crkve na Rumiji, posvećene Svetoj Trojici, našem Bogu Ljubavi i istinskog Zajedništva, bilo isključivo u slavu Božiju, a time i postizanja i dostizanja zajedništva među ljudima svih vjera i nacija po ugledu na najbolje tradicije naroda podrumijskog kraja, koji je mnogo prije promovisanja modernih načela multikonfesionalnosti i multikulturalnosti, živio ta načela i sprovodio ih u svom svakodnevnom iskustvu".
Mitropolija je iskoristila ovu priliku da podsjeti da je, prije dvadesetak godina, "obnovila drevni i blagočestivi običaj iznošenja Krsta Sv. Jovana Vladimira na Rumiju, običaj koji je 50-tih godina prošlog vijeka zabranjen od tadašnje vlasti".
U vrijeme kada je tradicija obnovljena, Mitropolija crnogorsko-primorska, na čije je čelo upravo došao Amfilohije Radović, bila je u funkciji agresivne zvanične srpske politike sa Slobodanom Miloševićem na čelu, koja je demokratizaciji Jugoslavile pretpostavila državno objedinjavanje tzv. srpskih nacionalnih teritorija, i po cijenu rata.
Uoči definitivnog fijaska takve srpske politike, kada se i Crna Gora uveliko pripremala za državno osamostaljivanje, Mitropolija crnogorsko-primorska je iskoristila priliku i na Rumiji, uz pomoć još uvijek jedinstvene srpsko-crnogorske vojske, podigla metalnu crkvicu, što nijesu kao ekumenski akt dožijeli ni katolici ni muslimani, takođe baštinici tradicije i kulta Sv. Jovana Vladimira.
Ondašnja crnogorska vlast je reagovala oštro, ali nedjelotvorno, a sadašnja se javila sa idejom o ekumenskom hramu na vrhu Rumije, koju je Mitropolija odmah odbacila.
Tekst kao da je napisan za potrebe, sada srecom, pokojnog CKL (crnogorskog stampanog smeca). Ako je urednistvo PCNEN-a sastavilo ovakav ocjenjivacki, komentatorski tekst, red bi bio i da se neko potpise. Ovo ni zbog kakvog moguceg “lova na vjestice”, vec zbog eventualnog posjecivanja ili neposjecivanja sajta. Reklamirati se kao objektivan i otvoren medij, a pisati ovakve tekstove je vise nego licemjerno, posebno zato sto crkva ne poziva nikoga iz ovih ili onih namjera, vec iz razloga koje navodi, a pozvani mogu da se odazovu ili ne. Komentarisanje poziva je krajnje nevaspitano, posebno ako vas poglavar Stepinca aminuje i naziva zastitnikom, a vasi svestenici seksualno iskoristavaju djecu. Gospodo iz PCNEN-a, sa vase strane krajnje maliciozno i uvredljivo. Ako nijeste vjernici, a rekao bih da nijeste, budite makar elementarno vaspitani i dostojanstveni. Ovako licite na ove sto prozivaju ambasadore zbog mjesta sa koga gledaju utakmicu.
“Poziv sumljive dobronamjernosti” je dobar i tacan naslov. Ako uzmemo u obzir Ristove lazi i paralazi koje je izgovorio do danas, nebi mu trebali vjerovati. Iz njegovih usta uoci referenduma, izasla je ona “pita od govana”, tvrdeci da gradjani Crne Gore nece imati svoju drzavu. Za jezik nam je govorio da i”goveda imaju svoj maternji”. Ima tu puno lazi koje je izgovorio Risto Cirov Radovic, koje necemo navoditi ovoga puta dok se ne zavrsi sudcka procedura protiv njega. On sada poziva na Rumiji pripadnike svih vjeroispovijesti. Znamo mi dobro koga je pozivao i prozivao onih godina kada su njegove pristalice pocinile najvece zlocine, a kojima se danas sudi u Hagu. O njemu su najbolje pisali u CKL. CKL nema vise, ali ostala je istina, pa se od te istine plase ovi sa ‘nikovima’ kao sto je neki Toni.
može li se vjerovati u dobronamjernost duhovnika koji je navodno došao krajem osamdesetih da navodno miri braću, pa satanizovao partizanea veličao četnike. može li se vjerovati u dobronamjernost duhovnika koji beogradskog kriminalca i zlikovca arkana pušta u cetinjsku svetinju, da bi je kobajagi branila od lokalnih crnogoraca. može li se vjerovatgi u dobronamjernost duhovnika koji bi optuženog za najteže zločine skrio u crnu goru, pozivajući se na hajdučku i etiku prijateljstva. da je crna gora i srpskija no što jeste, duhovnici poput amfilohija trebali bi biti odbačeni kao strana tijela.
Postovani komentatori, hvala na reakcijama, ali nijesam molio za misljenje rezimskih kerova, vec nekog iz redakcije PCNEN-a. Odgovor, naravno, ne zahtijevam, vec na njemu, ako ga bude, zahvaljujem. Ubuduce bih molio prisutnu gospodu, posebno profesionalnog cuvara lika i djela M.DJ., koji se sluzi nikom Veljko B. Ilic, da moje postove ne komentarise. Unaprijed hvala,